Klonulost Kufljana u odazivanju Imamu Hasanu, a.s.
Klonulost Kufljana u odazivanju Imamu Hasanu, a.s.
Kufljani nisu pružili podršku svom Imamu i vođi, a izrazili su to šutnjom onda kada je tražio od njih da se odazovu na njegov poziv da izađu prema kasarnama u Nuhejleu, kada su im se oči promijenile i srca uzrujala. Kada je to ‘Adi ibn Hatem et-Taij vidio, ustao je i rekao: „Ja sam Hatemov sin. Subhanallah! Koliko li je ovo ružan stav? Zar se ne želite odazvati svom Imamu i sinu kćerke svog Poslanika? Gdje su govornici grada čiji su jezici poput sablji u vrijeme mira, a kada se situacija uozbilji, oni su lukavi poput lisice? Zar se ne bojite Allahove srdžbe, mahana i sramote svoje klonulosti?“ Zatim se okrenuo Imamu Hasanu i rekao: „Neka nas Allah posredstvom tebe uputi i udalji od tebe sve nevolje i neka ti Allah dadne uspjeh u onome čiji su kraj i početak pohvaljeni. Doista smo čuli tvoj govor i stigli do tvoje zapovijedi, poslušali i pokorili se onom što si govorio i uputio. Evo, ja krećem prema svojoj kasarni pa ko želi da mi se priduži, neka krene.“
Izašao je iz džamije pred kojom je bio njegov konj pa ga je uzjahao i krenuo prema Nuhejleu. Naredio je svom slugi da mu dostavi sve što mu je potrebno. ‘Adi ibn Hatem je bio prvi vojnik u kasarni.[1]
Kajs ibn Sa'd ibn Ubadeh el-Ensari, Ma'kil ibn Kajs er-Rijahi i Zijad ibn Se'se'e et-Tejmi su također ustali, prekorili narod, osudili ih, podsticali ih i govorili Imamu Hasanu slično onome što je ‘Adi ibn Hatem govorio za odaziv i pokornost. Imam im je rekao:
صَدَقْتُمْ، رَحِمَكُمُ اللهُ، مَا زِلْتُ أَعْرِفُكُمْ بِصِدْقِ النِّيَّةِ وَالْوَفَاءِ وَالْقَبُولِ وَالْمَوَدَّةِ الصَّحِيحَةِ، فَجَزَاكُمُ اللهُ خَيْرًا.
„Istinu ste govorili, neka vam se Allah smiluje, i uvijek sam vas poznavao s iskrenošću namjere, vjernošću, poslušnošću i ispravnošću ljubavi. Neka vas Allah nagradi najboljim.“[2] Zatim je sišao, a narod je krenuo prema kasarni da se spremi za polazak. Imam Hasan, a.s., je prije polaska prema kasarni postavio Mugejreha ibn Neufila ibn el-Harisa ibn Abdulmuttaliba za zamjenika u Kufi i naredio mu da podstiče narod i šalje ga u kasarnu. On je to svesrdno i činio sve dok nije formirana vojska. Imam Hasan, a.s., je s velikom vojskom i u dobroj opremi otišao do Nuhejlea.
Ovako je započelo kretanje, ali je zbog prirodne klonulosti u pokretu vladala tromost i mrzovolja i da nije bilo grupe odabranika dobrih i skupine vjernih, stanje bi se okrenulo i slabost zavladala odmah, ali njihov čvrst stav, koji je poticao iz njihovih dubokih vjerovanja u mudrost vođe, neophodnost slijeđenja njega i njegove dostojnosti za hilafet, bio je najjači činilac očuvanja postojanosti i pokornosti vojske, buđenja poleta i živahnosti u njoj.
[1] Ibid., str. 19-20.
[2] Ibid.
