Scroll to top
Podijeli

Ko su 72 osobe koje su poginule sa Imamom


Autor teksta: Ibrahim Ajeti
Izvor: Vječne poruke

8. Oktobra 2019.

Godine 61. po Hidžri Imam Husejn, mir s njim, otišao je iz Medine u Mekku, a odatle u blizinu Kufe. Svuda je pozivao ljude da ga pomognu i da brane Istinu. Izrekao je sve te brojne govore i to je trajalo više od šest mjeseci. Međutim, poznato je da nije našao više od 72 prisna pomagača. Treba naglasiti da je od toga njih 17 bilo iz njegove porodice, Ehli-bejta, i oni su bili njegovi mladići. Dvojica od tih šehida bili su njegovi sinovi Ali Ekber i Imamov sin, koji je još bio dojenče. Trojica šehida bili su sinovi njegova brata Imama Hasana, mir s njim: Kasim, Abdullah i Ebu Bekr. Njih peterica bili su Imamova braća koja su se zvali Abbas, Abdullah, Džafer i Osman, sinovi Ummu Benine te Muhamed ibn Ali. Dvojica su bili sinovi Abdullaha ibn Džafera, tj. Avn i Muhammed. Peterica su bili Akilovi potomci po imenu Džafer, Abdurrahman ibn Akil te Abdullah i Muhammed, sinovi Muslima ibn Akila. Muhammed ibn Ebi Sa‘id ibn Akil spomenuo je ovih sedamnaest imena u zijaretu Nahije. Osim njih, samo je 55 ljudi otprilike pratilo Imama Husejna. Da su oni od samog početka pristali uz Imama, išli bi svojim putem i nakon što je politička situacija u Kufi i Iraku bila jasna. Međutim, ukoliko bismo danas htjeli prebrojati Imamove pristalice, neće se moći prebrojati. Zar su ljudi toga vremena bili tako loši, a ljudi današnjice toliko su ih pretekli u spoznaji Imama, odanosti i požrtvovanosti? Nije tako. Čak i tih dana, sve dok nisu Muslimova i Hanijeva glava otišle na vješala, Imam Husejn, mir s njim, imao je bezbroj pristalica i oko Imama su se čuli brojni selami i salavati. Treba reći da je to bio veoma dobar period u kojem je Imam Husejn, mir s njim, svojom snagom govora, svojom ličnošću i blistavom prošlošću koju je imao, a koja je bila svojstvena samo njemu, mogao za šest mjeseci pridobiti od Medine i Mekke do Iraka 72 pomagača prosvjetljenje nutrine i stamenih koraka. On nije mogao učiniti ništa više od toga jer nije pošao osvajati i širiti granice države pa da se oko njega okupi ogromna vojska. Za one ciljeve za koje se Imam, mir s njim, borio, ovih sedamdeset dvoje ljudi i djece ponaosob su imali veličinu svjetskih razmjera. Među njih trebamo svrstati i ove hrabre i plemenite žene koje su u svim okolnostima rekle što su imale reći, dostavile su svoju poruku i podsjetile na svoje vrijedne i velikodušne usluge koje su učinjene s krajnjom požrtvovanošću. Toliko su ljudima po različitim gradovima govorile o historiji Ašure da su svi bili obaviješteni i svi su znali da im je bila zatvorena voda, da su tijela gažena konjima i da je ubijeno dojenče.

Post a Comment

Povezani članci