Korijeni jemenske krize 3

Autor: Reza Eltejami Neja, Ali Bakeri Doulat Abadi i Džaseb Nikfar
Izvor: Časopis Pažuheš haje rahbordije sijasat, broj 18, 1395. god.
Share

KORIJENI JEMENSKE KRIZE 3

Američke strateške komponente

SAD su sljedeći igrač čija uloga u političkim rezultatima posljednjih promjena u arapskom svijetu je bila ključna. Upravo kao što je pisac i analitičar u sedmičniku American Free Press,  Richard Wacker ukazao – Američke snage trenutno spadaju u najvažnije igrače na političkom terenu u Jemenu. Amerikanci pod izgovorom borbe protiv El-Kaide i terorista trenutno rade na potiskivanju i gušenju šiijskog pokreta u ovoj zemlji, baveći se izazivanjem mezhebskih raskola i jačanjem ekstremizma među članovima El-Kaide u Jemenu. U svakom slučaju Jemen je strateška zemlja i ona za Amerikance predstavlja put u Aziju i na Bliski istok, a pored toga može im poslužiti i za dostavljanje pomoći glavnim saveznicima u regionu poput Saudije i cionističkog režima protiv zemalja poput Irana i Iraka. Upravo zbog toga se može vidjeti jedna vrsta zajedničkih interesa i podrške između El-Kaide i Zapada u Jemenu i to zarad sprječavanja šiija da stignu do moći u ovoj državi. (Nazemroaya, 2015: 5)

U vezi američkih strateških komponenti u Jemenu možemo ukazati na sljedeće:

1 – Političko prepuštanje Saudijcima – Obamina vlada se u prethodnim mjesecima suzdržala od igranja ozbiljne uloge u političkim kretanjima Jemena i pokazala je minimum aktivnosti, a u zamjenu je glavnu ulogu prepustila Saudijcima.

Za to se mogu navesti dva razloga. Prvi, arapske države nisu na istom nivou za Ameriku i ona nema potencijal i sposobnost vršenja utjecaja na sve njih. Drugo, Jemen je izvanredno osjetljiva tema za Saudijce, dotle da su Saudijci vrlo osjetljivi po pitanju Jemena i ulažu maksimum napora da bi sačuvali politički režim i spriječili revolucionarne i strukturalne promjene u ovoj zemlji. A Amerika nije nezadovoljna ovakvom saudijskom politikom.

2 – Demokratske preporuke i strateška razmatranja – Amerika do sada nije bila ozbiljna čak ni na nivou demokratskih preporuka o Jemenu. Poređenje slučajeva Sirije i Jemena pokazuje nam da je ton Vašingtona prema Siriji iz dana u dan bio sve oštriji, ali u vezi Jemena takav se ton ne čuje. Ovo je zbog strateških razmatranja Amerike, koji su različiti glede ovih dvaju zemalja. Vašington u Jemenu kao i u Bahreinu, daje prednost strateškim razmatranjima nad demokratskim tendencijama. (Sedžad Pur, 2011: 118-119)

SAD svojim prisustvom u Perzijskom zaljevu i zemljama u njemu dovodi do toga da se smanjuje zdrava regionalna konkurencija i utjecaj Irana u regionu a nasuprot toga da se širi utjecaj iranskih rivala. (Ahbari i Nami, 2010: 194)

Trenutno vršenje pritiska na Iran ograničavanjem opsega njegovog utjecaja u regionu i njegove uloge kao kritičarske sile regiona, predstavlja važne ciljeve vojnog prisustva Amerike i Saudije u regionu, posebno u Jemenu, Bahreinu, Siriji i Iraku. (Chubin, 1994: 109)

Neki analitičari smatraju da je kontrola tjesnaca Babu-l-mendeb jedan od koraka jačanja mreže oko Irana i da je to dio ratnog scenarija protiv Irana, ubrajajući ga u posljednje poteze NATO-a u pravcu otpočinjanja napada na Iran. (Nazemroaya, 2015: 3-5)

U trenutnim uvjetima uloga Amerike u regionu Perzijskog zaljeva i Jemena sagledana je u ozbiljnom prisustvu, vršenju monopolističke uloge, te koaliciji sa zemljama i grupama u skladu sa interesima Zapada. Američki stratezi vjeruju da amerika ima široke interese u sprječavanju pojavljivanja bilo koje regionalne sile na Bliskom istoku i sjevernoj Africi. (Izeti, 2009: 15-16) Prisustvo Amerike u Perzijskom zaljevu i Jemenu predstavlja najozbiljniju promjenu u strateškom okruženju regiona na način da narušava balans na štetu Irana. (Hademi, 2005: 203) Trenutno ovisnost Amerike o Saudijskoj nafti pretvorena je u važan vojni i ekonomski savez između ove dvije zemlje. S američke perspektive, ovaj ugovor je rezultat strateške nužde. (Cohen, 2008: 706)

U svakom slučaju, što se promjena u Jemenu tiče, za amerikance su od svega drugog najvažniji porast islamizma, veći utjecaj muslimanske braće, Zejdija i posebno El-Kaide, što im stvara brige. Prije toga, Salihov sin i tri druga čovjeka iz njegove bliske rodbine, bili su na čelu četiri glavne bezbjedonosne i antiterorističke agencije u Jemenu. U slučaju da na vlast dođe druga vlada, amerikanci znaju da bi se tada susreli s mnogim teškoćama. Robert Gates, američki ministar za odbranu o ovome kaže: “Svjedočili smo veliku saradnju od strane Ali Abdullaha Saliha i bezbjedonosnih agencija ove zemlje u borbi protiv terorizma; prema tome ukoliko padne jemenska vlada ili pak na vlast dođe slabije vlada, mislim da ćemo se susresti sa dodatnim izazovima u Jemenu, i to nema nikakve sumnje. To je realan problem. Treba kazati da upravo sada Amerika ima 75 oficira koji obučavaju specijalne jedinice u Jemenu kao i nepoznat broj CIA-inih agenata; svi oni istovremeno blisko sarađuju sa britanskim specijalcima i obavještajcima kao i sa saudijskom obavještajnom mrežom u ovoj zemlji.” (Schmitt, 2010: 1-10)

Anthony Kurtzman o američkoj politici u Jemenu piše: “Veze koje postaju jače između Husijskih šiija i Irana predstavljaju sljedeću prijetnju za (nelegitimne) interese Saudije i Amerike. Ovo stanje, potencijalno gledano, Iranu može pružiti mogućnost da svoju avijaciju i mornaricu upotrijebi u Jemenu i da na taj način poveća svoju stratešku dubinu i da ima više slobodnog prostora za nanošenje udaraca interesima Amerike i Saudije i uspostavljanje balansa u regionu. Ova prijetnja se još uvijek doima malom, međutim važno je podsjetiti da Jemen i ostrva igraju važnu ulogu u bezbjednosti tjesnaca i drugog svjetskog vodenog puta na južnom kraju Crvenog mora po imenu Babu-l-mendeb ili Prolaz suza. (Ryan, 2015: 5-7)

Jedan od znakova koji ukazuje na značaj i položaj Jemena u regionalnoj politici Amerike jeste porast godišnje pomoći koju za ovu zemlju izdvaja američki kongres. U skladu sa izvještajem američkog parlamenta, pomoć za Jemen u godinama od 2006. do 2011. je iznosila:

Godina 2006: 187.000.000 dolara; godina 2007: 253.360.000 dolara; godina 2008: 181.770.000 dolara; godina 2009: 305.250.000 dolara; godina 2010: 584.000.000 dolara; godina 2011: 106.600.000 dolara.

Regionalne sile nastoje obuzdati brzinu promjena u Jemenu i promijeniti smjer kretanja revolucije u pravcu svojih interesa. Ukoliko Saudijci prihvate ono što traže jemenski revolucionari to je u značenju da su prihvatili reforme u Saudiji a kada prihvate reforme u Jemenu to znači da moraju prihvatiti reforme u svojoj zemlji.

Amerika i Arapi u Perzijskom zaljevu nastoje rukovoditi procesom prenosa snage u Jemenu kako bi buduću vojsku, bezbjedonosne agencije i vladu oformili na način da to bude u njihovom interesu i da sa sobom ne nosi nikakvu opasnost. (Hejdari Muslu i Rebi'i, 2011: 233-234) Saudijska arabija i Amerika su zabrinute zbog širenja islamskih i demokratskih pokreta u Jemenu i Bahreinu i plaše se od uspostavljanja nezavisne države u regionu jer to bi bio razlog gubljenja teritorija na kojem oni imaju utjecaj. (Soruš i Asgarijan, 2011: 139)

Tako Amerika pod izgovorom obezbjeđivanja svjetskog reda i bezbjednosti, suzbija svaku vrstu borbe i narodnih pokreta u Bahreinu i Jemenu isto tako u Saudijskoj arabiji, pod izgovorom da to remeti svjetski red i bezbjednost te sigurnost energenata, također su pristalice očuvanja trenutnog stanja u Perzijskom zaljevu i Jemenu (opstanka arapskih monarhija i despotskih režima) i sprječavanja naroda da počne odlučivati o vlastitoj sudbini. Ovo ponašanje ima veliku sličnost sa stavovima Alfreda Mahana. Mahan je u okviru teorije o sili mornarice vjerovao da imperijalizam sa aspekta mjesta ne može ostati postojan, pa zato ili se mora širiti ili propasti. (Ilahi, 2010: 21-22) U tom domenu Amerika koja je sebi definirala svjetske interese, trudi se da svoje snage upregne na takav način da to bude učinkovito na velikim distancama od svoje teritorije, pa zato ili u obliku koalicije ili solo ulaže napore u širenju svoga utjecaja i interesa u strateškim i osjetljivim zonama svijeta, poput Perzijskog zaljeva. Geopolitički značaj Jemena je ogroman. Nafta, prirodni gas i ostali prirodni resursi kojima Perzijski zaljev i Arapski poluotok obiluju povod je da ovaj region ima značajnu ulogu u svjetskim odnosima, posebno u trgovini energijom. (Ilahi, 2010: 35) Bliski istok i sjeverna Afrika su izloženi žestokim šokovima i potresima poput društvenih šokova koji su rezultat arapske revolucije i jakih sukoba koje je ta revolucija polučila, kao i stranih šokova poput robnog šoka koji je rezultat političke i fizičke nestabilnosti u državama ovog regiona i pretakanja promjena i nemira jedne države u susjedne države što dovodi do ekonomske, društvene i političke nestabilnosti država u regionu. Sektaški i ideološki sukobi igraju važnu ulogu na Bliskom istoku i sjeveru Afrike i do određene mjere postali su dio islamskog buđenja i spomenutih regionalnih pobuna, a ti sukobi su u sklopu kontinuiranih povjesnih događaja i nastavak su raspada Osmanskog carstva nakon Prvog svjetskog rata, a što je po mišljenju članica pakta, bio povod da se islamski svijet podijeli na dvije strane. S jedne strane među njima nastaju nove države koje su veličinom i moći u poređenju sa komšijama male, zbog čega su se okrenule potpori Evrope i evropskoj i američkoj zaštiti, sa druge strane neke države su bile takve da imaju više naroda i narodnosti i one u svojoj biti postaju nestabilne i slabe. Arapi su potaknuti snom princa Fejsala o velikoj Arabiji digli ustanak. Po njihovom mišljenju velika Arabija proteže se od Aleksandrije do Adena i od Jerusalema do Bagdada, teritorij kakav je bio u srednjem vijeku. Rezultat evropskih dogovora je bio takav da je Fejsal spriječen od Sirije ali regija Hidžaza i uprava nad dva sveta islamska grada Mekkom i Medinom pala je u ruke najekstremnijoj sunijskoj sekti vehabijama i porodici Saud i to se danas naziva Saudijskom arabijom. (Sanfelice di Monteforte, 2013: 7)

Zaključak

U Jemenu je vlast Abdullaha Saliha usljed različitih političkih i društvenih previranja izgubila neophodni politički legitimitet za nastavak provođenja vlasti a različiti društveni slojevi i snage poput mladih, studenata, najvažnijih plemena i političkih partija isto tako Husija i Južnjaka našli su se nasuprot vladi, u svemu tome plemenski sukobi u Jemenu razlog su da neka plemena i grupe stanu na stranu Salihovog režima. Konzervativna uloga saudijaca i strateška zabrinutost Amerike, su najvažniji faktori koji krizu u Jemenu čine stabilnom i trajućom. Saudijci pokušavaju da učvrste svoje granice sa Jemenom i da spriječe povrat tri od Jemena oduzete provincije ‘Asir, Nedžran i Džiran. Ovo formiranje ne teče samo na ravni čvrstog djelovanja već i na ravni mehkog djelovanja tojest u razgovorima. Rijad pokušava optuživanjem Irana da je upleten u jemenska dešavanja na neki način opravdati svoja nastojanja odbrane granica i nacionalne sigurnosti. Rijad nije oduševljen nastajanjem šiijske države, koja je nedaleko od Irana a graniči se sa Saudijom, i istovremeno kada je smatra rušiteljem balansa snaga u regionu, također je smatra prijetnjom za izvoz sirove nafte kroz tjesnac Babu-l-mendeb i Crveno more. Skoro sva saudijska trgovina odvija se morskim putem. Direktan izlaz na Arapsko more smanjilo bi zavisnost Saudije od Perzijskog zaljeva kao što bi i smanjilo strah od mogućnosti da Iran zatvori Hormoški tjesnac. Slabljenje jemenske infrastrukture, Ensarullaha i jemenske vojske, poticanje i jačanje secesionističke južne struje El-Hareke dešava se zarad što lakšeg pristupa moru. Prekidanje zavisnosti od Hormoškog tjesnaca i ostali politički ciljevi, prihvatanje Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2216, sedmo poglavlje protiv Jemena, i praćenje Amerike i nekih arapskih država iz regiona u suprotstavljanju sa Husijskim šiijama spada u red agresivnog pristupa saudijskih vlasti s namjerom sprječavanja da se u Jemenu realizira revolucija i uvedu se demokratske promjene, kao i zarad ograničavanja regionalnog utjecaja Irana. Saudijska arabija i Amerika intezivno pružaju potporu secesionistima na jugu Jemena. Oni nastoje podjelom Jemena, minimalizirati ili izbalansirati strateške promjene koje bi uslijedile pobjedom Husija. Ova politika će zajamčiti Saudijskog arabiji i Vijeću za saradnju u Perzijskom zaljevu da imaju južnu trgovinsku tačku u Indijskom okeanu a i Amerika će također steći platformu ili bazu utjecaja i kontrole u Adenskom zaljevu i tim putem čuvati i trgovinu i bazu. Važna strategija spram saudijskih, američkih i cionističkih poteza može biti to da otpor bude lokalnog karaktera, zatim strateško jačanje snaga islamskog otpora, stvaranje jake odbrane, pored diplomatskih poteza s namjerom da se spriječi nemar prema strateškim pitanjima. U osnovi američka i saudijska uloga u jemenskim i sirijskim promjenama tiče se geopolitike i identiteta a najkorisniji put za suzbijanja je svestrana regionalna odbrana i saradnja.

Direktni sukob Saudijske arabije sa Iranom u Jemenu je uzrok inteziviranja ideoloških sukoba i razilaženja u islamskom svijetu i trenutno glavni fokus iranskog djelovanja u Jemenu trebao bi biti proxy rat i blaga ratna dejstva. Korištenje ruskih i kineskih kapaciteta u upravljanju regionalnim krizama, posebno u Jemenu za Iran i njegove saveznike može imati manje bezbjedonosnih šteta. Saudija ima ogroman strah od toga da se Jemen ujedini sa Iranom, isto tako saudijci su zabrinuti jemenskim događajima jer imaju strah od toga da ono što se dešava u Jemenu ne potakne cio Arapski poluotok protiv porodice Saud. To muči i Ameriku i veoma je zabrinuta od utjecaja svojih svjetskih konkurenata u Jemenu.

Izvor – Faslnameje pažuhešhaje rahbordije sijaset, sale panđom, šomare 18, payiz 95, str. 172 – 194.

 

  • 4 Februara, 2019