Kraj razdoblja djetinjstva

Kraj razdoblja djetinjstva

Temeljne promjene koje se događaju tokom puberteta okončavaju doba djetinjstva, dok se tinejdžeri posredstvom postepenog, ali brzog rasta kostiju, mišića i unutrašnjih organa te izgledom približavaju izgledu odraslih muškaraca i žena. Neće proći mnogo vremena, a na njima će se očitovati sve osobine jedne odrasle osobe.

Istovremeno s korjenitim promjenama i općim rastom, pubertet u tijelu mladih ljudi uzrokuje pojavu i nekih drugih, popratnih pojava.

“Dječaci se upoznaju s nekim novim stvarima. Pojavljivanje crnih mrlja na koži, posebno oko nosa, na bradi ili na ramenima strašno ih uznemiri. Onog trenutka kada žlijezde za izlučivanje masnoće počnu snažno lučiti svoj sekret i uzrokovati poremećaje i začepljenje kanala, pojavljuju se bolne i brojne akne koje nemaju drugog negativnog učinka osim što ranjavaju ponos i dušu mladih ljudi.

Promjena u glasu koja se, zavisno od klimatskih i rasnih različitosti, događa prije ili kasnije, opća je promjena koja se događa kod svih. Tokom pubertetskih preobražaja grlo se širi, njegova udubljenja i ispupčenja postaju izraženija nego prije. Dužina glasnih žica se udvostručuje. U svega nekoliko mjeseci dolazi do specifičnog preobražaja glasa, koji je do tada bio tanak, a sad postaje grub, dubok i ne baš ugodan. Nakon nekoliko sedmica intenzitet tog preobražaja se smanjuje i postepeno poprima osobine glasa odraslog čovjeka. U sedamnaestoj godini događa se posljednja promjena u glasu adolescenta.

Glas žene se također mijenja, no to je manje primjetljivo. Glas žene postaje razumljiviji i prodorniji, a otprilike u petnaestoj godini postiže svoj konačni oblik.”[1]

Rast dlaka na licu muškaraca još je jedan od znakova puberteta koji nam svjedoči o prolasku djetinjstva, dok se na licu djevojčica one ne pojavljuju i to je jedna od znakovitih razlika između muškarca i žene.

Imam Sadik je, u Tovhid Mafzalu, spomenuo ovu činjenicu opisavši je kao jednu od izraza ženske ljepote i ljupkosti.

Imam Sadik, a.s., je rekao:

“Kada dijete postigne doba punoljetstva, ako je dječak – na licu mu se pojavljuju dlake i to je znak muškog obilježja na njemu, a pored toga, to je izvor njegovog ponosa i njegove ličnosti. Na taj način on se odvaja od djetinjstva i sličnosti sa ženama. Ako je djevojčica – njeno lice ostat će čisto i bez dlačica, kako bi se sačuvala njena svježina i privlačnost kao činilac koji pobuđuje privlačenje muškarca i jamac je produžetka vrste.”[2]

Mufaddal je potom rekao: “O gospodine moj! Vidio sam neke osobe koje su ostale u svom prethodnom stanju, tako da su i odrasle, a da na njihovom licu nisu porasle dlake.”[3]

Imam je rekao da je ta pojava rezultat prethodnih anomalija u ponašanju koje su nekada prije počinjene, a Bog nikada ne čini nepravdu svojim robovima.

Kao da Imam, a.s., želi ukazati Mufaddalu da je rast brade kod muškaraca jedan od Božijih zakona u redoslijedu koji postoji u svemu pojavnom, odnosno u prirodi. Uvijek kada priroda odstupi od izvršenja svoga posla, sigurno se na njenom putu ispriječila prepreka. Ponekad ta prepreka vuče korijene iz naslijeđa, a nekada je to odgovor na postupke prošlih pokoljenja koji se odražavaju na kasnije generacije.

Potrebno je reći da, prema mišljenju naučnika, adolescencija zajedno sa svojim podražajnim činiocima nije jedini faktor koji utječe na rast kostiju, mišića i ostalih organa tijela jednog tek stasalog mladića. Pored njih postoje i drugi činioci, kao što su individualni i rasni prirodni uslovi. Prirodni uslovi životne sredine također aktivno utječu na osobine rasta i razvoja. S obzirom na to da vanjski činioci rasta nisu svuda i za svakoga isti, nemoguće je sistemski i precizno pratiti i predvidjeti proces rasta djece koja su tek ušla u doba djetinjstva i koja su različita zbog različitosti uslova i različitosti poticaja.

“Gudden je dokazao da tjelesni rast apsolutno ne prati nikakav precizno određen sistem i redoslijed. Uobičajeno, rast se manje-više, odvija u etapama. Proces djetetovog rasta ne samo da zavisi o ličnom ponašanju i uzrocima, nego varira i pod utjecajem vanjskih činilaca i životne sredine – naprimjer, rast i razvoj tokom ljeta je intenzivniji nego tokom zime.”[4]

Kao zaključak možemo reći da je pubertet činilac brzog rasta kostiju, mišića i svih ostalih unutrašnjih organa ljudskog tijela. Slabašnu djecu uzdiže na stadij krajnjeg razvoja njihovog tijela i dovodi ih do pune tjelesne snage, svrstavajući ih u red odraslih i potpunih osoba u društvu.

Časni Kur'an opisao je stadije razvoja fetusa, jedan nakon drugog, sve do posljednjeg trenutka boravka u majčinoj utrobi, na kraju ističuči:

Zatim vas izvodimo kao djecu, a potom do zrelosti da stasate dajemo.[5]

Imam Sadik u tefsiru kur'anskog ajeta:…A kad je zrelost dostigao i stasao, kaže: “Pod riječima A kad je zrelost dostigao misli se na stizanje do osamnaeste godine (muževno doba), a izrazom stasao misli se na pojavu dlaka po licu.”[6]

[1] Če midānīm? Bolūg, str. 28.

[2] Bihār, tom 2, str. 19.

[3] Bihār, tom 2, str. 20.

[4] Če midānīm? Bolūg, str. 23.

[5] El-Hadždž, 5

[6] Tefsir-e borhān, str. 499.