Mehkoća srca mladih ljudi
Mehkoća srca mladih ljudi
Ismail ibn Fadl Hašemi jednom prilikom je upitao imama Sadika, a.s., zašto je hazreti Jakub, a.s., odgodio oprost grijeha svojih sinova, a Jusuf, a.s., odmah oprostio svojoj griješnoj braći i zatražio od Boga dž. š. da im i On oprosti grijehe.
Imam Sadik, a.s., je odgovorio:
“Prvo, zato jer je srce mladića mekše i milostivije od srca starca, pa je zato Jusuf, a.s., pod utjecajem molbi svoje braće brzo prihvatio njihovu molbu za oprost. Drugo, Jakubovi, a.s., sinovi počinili su nepravdu prema Jusufu, a.s., i Jusuf je bio taj koji je posjedovao pravo nad njima, pa je u skladu sa svojim pravom brzo i oprostio svojoj braći. No Jakub, a.s., je bio u situaciji da mu se traži oprost tuđeg prava, pa je zato sve odgodio do petka u osvit zore, kada je zatražio oprost za njih.”[1]
U ovom hadisu imam Sadik, a.s., nam govori o blagosti i samilosti srca mladića te napominje da je duša mladih ljudi spremnija za oprost. Zadatak odgajatelja je da sačuvaju živim i aktivnim iskonske moralne naklonosti koje posjeduju mladi u svojoj prirodi i da osnaže njihovu ljubav prema duhovnim ljepotama. Oni trebaju ulagati napor i trud kako bi plamen žudnje za čistoćom i čestitošću ostao i dalje upaljen i kako se mladi ne bi udaljili s putanje pohvalnih ljudskih osobina. Ukoliko se mladi nađu u iskvarenoj i uprljanoj sredini i ukoliko budu pogrešno odgojeni, veoma brzo će potisnuti u zaborav svoju moralnu savjest i ljudske žudnje i usmjeriti se putem poročnosti i nemorala.
“Glas moralnih vrijednosti i vrlina ni u kom smislu ne bi trebalo prihvatati kao da je ponašanje mladih pomiješano sa svetošću i bogobojaznošću, nego nam ono poručuje da mladi posjeduju izražajniji osjećaj za dobro. Oni, uporedo s time što su spremni za moralan život, također posjeduju i sposobnost za razvrat i nemoral.”[2]
Kao zaključak ove naše rasprave kažemo sljedeće: vedrina, sjaj i polet mladalačkog doba sami po sebi su uzvišeni primjeri prirodne ljepote. Očaravajući i privlačan sjaj mladalačkog doba daruje mladima ljepotu, čineći ih u očima ljudi voljenim i omiljenim. Kada se mladi šminkaju i ukrasima i kozmetikom uljepšavaju svoju prirodnu ljepotu, kada uljepšavaju svoju kosu i kada oblače lijepa i elegantna odijela – njihova omiljenost, privlačnost i dražesnost se uvećava i postaje izražajnija i jača. Da, ljepota je tajna za omiljenost i tajna prodora i utjecaja na ljude.
Ipak, savršena i potpuna ljepota se postiže tek onog trenutka kada mladi, uporedo s posjedovanjem prirodne ljepote i ukrašavanja vanjskog izgleda, budu posjedovali i duhovne ljepote i pohvalne ljudske osobine. Tada će oni biti istinski voljeni i omiljeni u očima svih ljudi i svi će se prema njima ophoditi uz dužno uvažavanje i poštivanje.
Unutarnja ljepota i duhovna divota u očima ljudske zajednice znatno su vrjedniji od prirodne ljepote i vanjskog ukrašavanja čovjeka. U tom smislu, ukoliko neki lijep i elegantan mladić, koji posjeduje sve elemente prirodne ljepote i umjetnog ukrašavanja, ne bi posjedovao duhovnu ljepotu i ukoliko bi bio izdajnik i zločinac, narod se ne bi osvrtao na ljepotu njegova vanjskog izgleda i promatrao bi ga očima punih podozrenja i mržnje. Ljudi bi ga zbog toga odbacili i otjerali od sebe.
Veliki cilj cijenjenih islamskih učenjaka i predvodnika društva u odgoju mladih generacija jest to da ih u cvatu njihove mladosti i ljepote oplemene duhovnim ljepotama i odgoje ih na temeljima moralnih ljudskih vrlina, kako bi još u doba mladosti u sebi izgradili temelj i oslonac za cjeloživotnu sreću.
[1] Sefīne, qalb, str. 446.
[2] Če midānīm? Bolūg, str. 116.
