Krasni muhabet doktora i šejha (3)

Napomena

Ovaj hadis iako je zabilježen u mnogim knjigama, ali svi sunijski velikani hadisa su jednoglasno odbacili njegovu vjerodostojnost nazivajući ga slabim, lažnim, apokrifnim…, ali to nije bilo dovoljno da ehli sunnet odustane od ovog hadisa i da se ne poziva na njega u svojim dokazivanjima o pravednosti svih ashaba. To možemo lahko uočiti u govorima i pisanim tekstovima o ovoj temi. Upravo zbog toga autor ove knjige ukazuje na njega, a sagovornik također nije skrenuo pažnju na to da je hadis apokrifan ili nije vjerodostojan, već potvrdio je da ga svi prihvataju! Mada, nevjerodostojnost ovog hadisa ne utiče na ispravnosti doktorovog dokaza, jer on važi za stav ehli sunneta o ashabima općenito, budući da oni tvrde da su svi ashabi pravedni tj. neuvjetno su prihvaćeni njihovi hadisi i izjave, a časni Kur'an kaže: … a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni – ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo, časni Kur'an u suri El-Munafikunu kaže: Allah svjedoči da su licemjeri zbilja lašci!

Š: Ovaj hadis svi prihvataju, no u čemu se kosi sa ajetom?

D: Vaši alimi opisujući ashabe kažu da je svako ko je vidio Poslanika ili ga je pak zatekao ne vidjevši ga (slijep) i povjerovao je u njega i umro je u vjeri on je ashab. Čak da je za vrijeme Poslanika bio dijete i maloljetan.

Š: Tako je.

D: No ono što je važno jeste to da se u ovom hadisu kaže da kojeg god ashaba da slijedite, to će čovjeka odvesti u Džennet.

Š: Tako je.

D: Međutim, ovaj ajet kaže o Poslaniče, jedan broj onih oko tebe su licemjeri, ti ih ne poznaješ, Allah ih poznaje i stavit će ih na veliku patnju.

Š: Gdje je problem?

D: Jedan broj ashaba koji su vidjeli Poslanika bili su oko njega, Poslanik ih nije poznavao, tako da nije znao da ne vjeruju u njega, na ahiretu ih čeka velika kazna jer su licemjeri. Eh sada ukoliko neki od muslimana do svoje smrti budu slijedili ovu grupu ashaba, za koje čak ni Poslanik ne zna da su licemjeri, da li će ići u Džennet?

Š: Moguće je da ovi ashabi licemjeri idu u Vatru ali njihovi sljedbenici će ići u Džennet, jer u hadisu je rečeno za kojim god da pristanete bit ćete upućeni.

D: To ne ide tako. U Kur'anu, u 71. ajetu sure Isra kaže se: A na Dan kada pozovemo sve grupe ljudi s vođom njihovim. Zar može da vođa ide u Vatru a sljedbenik u Džennet?

Š: Međutim veliki broj naših knjiga ovaj hadis drži da je ispravan/sahih.

D: Da li je važniji hadis ili Kur'an? Dogovoreno je da kada dođe do sukoba između Kur'ana i hadisa da ćemo Kur'an uzeti za temelj.

Š: Prihvatam. Ali ako jedan broj ashaba koje ne znamo smatramo da su licemjeri na taj način svi ashabi su dovedeni u pitanje.

D: S kojeg aspekta su dovedeni u pitanje?

Š: Pa otuda što ne znamo te licemjere, kada je tako onda je rezultat da je moguće da svaki ashab možda bude licemjer.

D: Po mom mišljenju ovaj ajet ne optužuje sve ashabe, već nam govori da nisu svi ashabi dobri ljudi.

Š: Ukoliko je tako ne ostaje nam mjerilo s kojim bismo očistili ashabe da bi ljudi koji ih slijede bili upućeni.

D: Upravo o tome govorim. Dozvolite mi da sada citiram drugi ajet.

Š: Bujrum.

D: U 11. ajetu sure Džumu'a se kaže: Ali kad oni kakvu robu trgovačku ili veselje ugledaju, pohrle mu i tebe ostave sama da stojiš. Reci: “Ono što je u Allaha bolje je i od veselja i od trgovine.” – A Allah najbolju opskrbu daje.

Uvaženi šejhu pogledajte, Poslanik je stajao na namazu u petak. Začuo se zvuk bubnja koji je objavljivao dolazak trgovačke karavane. Ovi ashabi, naprimjer prvovklasni zanijetili su namaz dakle bili su na namazu. Čim su čuli zvuk bubnja ostavljaju Poslanika i odlaze. U Sujutijevom tefsiru, Durru-l-mensur, kaže se da je ostalo samo 12 osoba iako su i oni čuli zvuk bubnja trgovačkog karavana. Sedam muškaraca i pet žena. Dakle mimo njih svi su otišli za trgovinom. Po vašem mišljenju da li ovakvi ljudi imaju sposobnost upućivanja ljudi? Da li se može za njima pristati i biti upućen.

Š: Jasno je da je važnost ashaba relativna, nisu svi isti.

D: Međutim, hadis to ne kaže, već za bilo kojim da pristanete bićete upućeni.

Š: Prihvatimo li tu temu, kako ćemo odvojiti ashabe licemjere od onih koji to nisu?

Napomena

Nevezano za određenu temu, po računu vjerovatnoće časni ajet 101. iz sure Et-Tevbe nam objašnjava da nijedan ashab nije pouzdan sve dok se ne dokaže da nije munafik. Npr. ako znamo da je neodređeni i neobilježeni broj konzervi u paketu koji sadrži 20 konzervi pokvaren, čovjekov zdrav razum će sumnjati u svaku konzervu u ambalaži. Isto tako, ako znamo za neodređeni broj radnika u fabrici u kojoj radi 100 radnika da su lopovi, zdrav razum će sumnjati u svakog pojedinca. Ovdje iako doktor ne smije potvrditi šejha u izvođenju ovog zaključka, šejh je u pravu.

D: Da Allah sačuva, mi ne idemo za tim da sve ashabe proglasimo licemjerima. Već kažemo da način gledanja na ashabe treba da se promjeni.

Š: Kako da ih gledamo?

D: Trebamo kazati isto što i veliki broj vaših alima, jer Kur'an je temelj, a ovaj 101. ajet sure Tevbe je jasan i tačan. Dakle, hadis je neispravan, pa trebamo zaključiti da se ne može pouzdati u sve ashabe i da nisu podobni predvoditi društvo.

Š: Kojom argumentacijom? Dokaz Kur'ana je uredu, međutim stoljećima se govori o važnosti i pravednosti ashaba i niko se nije bunio.

D: Bez obzira što je argumentativnost Kur'ana dovoljna, ali evo vratite se na početak povjesti islama i obratite pažnju na nekoliko primjera.

 

Razmimoilažanje ashaba je dokaz da oni svi nisu pravedni

Š: E pa slučajno je početak islama dobar primjer bitnosti ashaba. Navedite primjere.

D: Prvi primjer – početkom islama jedan je čovjek tek prihvatio islam i otišao u Medinu. Vidi jedna grupa poznatih ashaba opkolili kuću drugog ashaba koji je i halifa (Osman) i namjeravaju ga ubiti. Kojoj grupi po vašem mišljenju ovaj musliman treba da se pridruži da bi bio upućen, Osmanovim pristalicama ili njegovim protivnicima?

Š: Da odgovorim?

D: Izvolite.

Š: Treba slušati halifu i njemu se prikloniti.

D: Dobro, ovo je krnjenje hadisa. Jer hadis kaže da svaki ashab ima potencijal upućivanja.

Š: Dobro, ima li i drugih primjera?

D: Da, da, poslušajte i sljedeći primjer.

Š: Odlično.

D: Drugi primjer – Jedan musliman odlazi na mjesto bitke oko Deve. Vidi Poslanikova žena (Aiša) i neki poznati ashabi s jedne strane bitke, a s druge strane jedan broj drugih ashaba među kojima je i halifa (Ali, a.s.) Ove dvije grupe ratuju. Da li će ovaj musliman biti upućen ako se priključi strani na kojoj se nalazi Poslanikova supruga i ashabi s njom ili pak ako se priključi Alijevoj vojsci u kojoj se nalaze također poznati ashabi? Po vašem hadisu, gdje god da ode biće upućen i ide u Džennet.

Š: Ako ima još primjera recite pa ću kasnije dati odgovor.

D: Treći primjer – Jedan musliman odlazi na Siffin, tamo vidi neki Poslanikovi ashabi pod vodstvom Muavije u jednoj bojnoj liniji, a na drugoj liniji druga grupa ashaba poput Ammar ibn Jasira pod vodstvom Alija. Da li će ovaj musliman ići u Džennet bez obzira kojoj od zaraćenih strana da se prikloni?

Š: Odgovor. Zbilja je u tome da su oni činili idžtihad. Naravno mi ne razgovaramo o pitanju razmimoilaženja ashaba početkom islama da se ne bismo susretali s ovakvim problemima. Kažemo da što god da su učinili bili su to ashabi a mi ne možemo shvatiti njihova djela.

D: Poštovani šejhu, ja sam inžinjer, učio sam matematiku i logiku. Ovi me odgovori ne mogu zadovoljiti, i moje pitanje i dalje ostaje aktuelno.

Š: Ali hadis se ne može analizirati i tumačiti povješću.

D: Nisam rekao da analiziramo hadis, eto vi me povedite, protumačite ajet i ukažite mi na primjere onih licemjera i ovog novopečenog muslimana koji se u tri vremenske tačke nalazi na tri različita mjesta na kojima se susreće sa šest različitih grupa ashaba. Molim vas uputite ga kojoj grupi da se prikloni.

Š: Ko god s dobrim nijetom pođe za bilo kojom od ovih grupa ashaba, Allah će ga nagraditi.

D: Dakle kažete da imamo nekoliko pravih puteva?

Š: Kako?

D: Jedan pravi put Osmanov i ashaba koji su s njim, jedan pravi put ashaba koji su protiv njega. Na bici oko deve imamo jedan Aišin pravi put i ashaba s njom i jedan Alijev pravi put i ashaba s njim, na Sifinu isto tako jedan pravi put Muavije i ashaba s njim i jedan Alijev pravi put i ashaba s njim.

Š: Prihvatam da imamo jedan pravi put, ali šta da radimo s hadisom, to su Poslanikove riječi.

D: Problem je u tome što to nisu Poslanikove riječi.

Š: Mi vjerujemo da jesu.

D: Da li ćeš prihvatiti da je ovaj hadis lažan ukoliko ti iznesem dokaze o tome od nekoliko vaših velikana?

Š: Ukoliko izneseš dokaze prihvatit ću.

D: Nasreću na laptopu imam program Mektebe šamile koji otprilike ima sve stare i nove sunijske knjige tu je sve dokumentirano. Izvolite. Evo tu je rečeno da je sened ovog hadisa slab čak su rekli da je hadis lažan. Pogledajte hadise.

Dokazi da je lanac predaje o pravednosti ashaba slab

1. Kadi Ajjad u drugom svesku na str. 91, Šarhu-š-šifa kaže da hadis nema seneda.
2. Ibn Abdu-l-Berr u Isti'abu kaže da nema seneda.
3. Ibn Ebu Humejd u svome Musnedu riječima negira vjerodostojnost hadisa.
4. Ibn Adi u Kamilu kaže da hadis do Abdullaha ibn Omera nema seneda.
5. Bejheki kaže da je sened slab jer lanac prenosilaca stiže do Haris ibn Gadina (o njemu se ništa ne zna) i Hamze Ibu Hamze koji je lažac.
6. Ibn Hazm kaže da je ovo lažan hadis.

Š: Vidio sam da su neki tvrdili kako je moguće da hadis bude slab, ali ne ovako pažljivo kako ste vi danas pokazali.

D: Nije loše da odemo do onog alima koji podučava studente da ga pitamo o ovom hadisu.

Š: Vi ga poznajete?

D: Da, vidio sam ga na prethodnoj umri i pitao sam o njemu rekoše da je šef medinskog fakulteta.

Š: Tačno, on je šef Medinskog fakulteta. Ali dok sam ja studirao on je bio samo profesor, a sada je šef. No mene je stid postaviti mu takvo pitanje.

D: Ja ću ići da ga pitam a vi prihvatiti ono što ću vam prenijeti od njega.

Š: Da Allah sačuva, od početka smo se zavjetovali da jedan drugom vjerujemo.

D: Hvala. Pričekajte malo ja ću se vratiti, jer eno čas mu se završio razilaze se.

Brzo sam otišao do njega i rekao mu da imam pitanje. Rekao mi je da pitam studente. Rekoh ne, jer ja sam profesor na fakultetu i želim vas, šefa fakulteta pitati. Rekao mi je da pitam. Pitao sam ga da li je hadis – Moji ashabi su poput zvijezda za kojim god da pristanete bićete upućeni – sahih ili ne?

On mi je rekao da je hadis slab/daif, i da se alimi posebno na fakuletu ne pozivaju na njega. Jer Poslanik je imao 120.000 ashaba i bez sumnje se ne može pristati za svakim od njih. Zato i jeste slab. A zatim mi je tiho rekao da neki čak kažu da je lažan. Vratio sam se kod šejha Ibrahima.

D: Uvaženi šejhu, da li znate kakav mi je odgovor dao šef Fakulteta?

Š: Kakav?

D: Rekao je da je hadis slab i da se alimi, posebno na fakultetima ne pozivaju na njega. Čak mi je tiho rekao da ga neki smatraju lažnim. Dokumenta i dokazi posebno Kur'an pokazuju da se ashabi ne mogu slijediti. Sada pogledajmo sljedeći hadis.

Ahmedov Musned, sv. 46, str. 442, hadis 21890.

“… rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: ‘Zaista Allah, dž.š., od mojih ashaba voli četvericu, obavijestio me da ih On voli i naredio mi je da ih i ja volim.’ Rekoše: ‘Ko su oni o Allahov poslaniče?’ Reče: ‘Zaista su to Ali, Ebu Zerr Gifari, Selman Farsi i Mikdad ibn El-Esved El-Kindi.'”

Š: Imam i drugih hadisa u vezi sa drugim ashabima ali ne sa ovako jakim sadržajem.

D: Oni kur'anski ajeti i ovaj hadis daju do znanja da se ne može osloniti na sve ashabe već da su neki od njih istinski ashabi.

Š: Šef medinskog fakulteta je rekao, ja više nemam šta da kažem. Međutim, veliki broj stvari o ashabima koji se nameće je ostao neriješen, ali sada nije vrijeme za to.

D: Najbolje je da prvo prihvatimo zbilju, a zatim ćemo pitanja rješavati na drugi način.

Š: Blizu je namaz. Dozvoli da sada završimo s ovom opširnom raspravom o temeljnom pitanju u kojoj je rezultat išao vama u prilog.

D: Dozvolite da se našalim. Mislim da je rasprava išla vama u prilog, jer ja sam već prije stigao do ovog rezultata, ali ova zbilja je i vama postala jasna.

Š: Smijući se – da, da ispravno. No potrebno je vremena da ovo svarim jer godinama sam vjerovao da su svi ashabi pravedni i da se svaki može slijediti. Međutim danas nije tako. Trebam nešto i priznati. Uvijek kada bih se susreo sa problemom u ponašanju ashaba, uz opravdanje da se ne miješamo u njihova djela jer oni su činili idžtihad, ustvari mi smo samo brisali formu pitanja, ali ga nismo rješavali.

D: Da vam Allah još više pomogne; s ovim što ste kazali postaje jasno da ne samo da postupate kako smo obećali, već ste pokazali da ste istraživač bez pristrasnosti. Idemo na namaz. Selam alejkum.

 

Otišli smo u prednji dio džamije da obavimo namaz. Vidio sam nekoliko poznatih Iranaca ali nije bilo mjesta da sjednem s njima, zato samo otišao sa strane i na kraju nađoh fino mjesto za sebe. Proučeni su prvi i drugi ezan i namaz je počeo. Ukoliko podne i ikindija namaz u Poslanikovoj džamiji i mesdžidu-l-haramu ne bi bili u džematu bili bi bez duše. Jer od imama se čuje samo tekbir. Ukoliko nisi s džematom ne znaš gdje je imam. Dok na podne i ikindiji namazu u Iranu, sve ostalo mimo Fatihe i sure se čuje, znači zikrovi na ruku'u, sedždi, tešehudu jer predvodnik džemata ih uči glasno, zbog čega je uspostavljen odnos između imama i džematlija. Naravno isto važi i za ostale namaze – sabah, akšam i jaciju – jer se na njima i Fatiha i sura uče naglas, dok ovdje na tim namazima čuješ samo Fatihu i suru i tekbire i ništa više. U Iranu se na podne i ikindiji namazu čak zbog toga što imam bismilu prije Fatihe i sure uči naglas džematlija zna da je učenje Fatihe završeno i da počinje učenje sure, zbog čega je šiijski namaz u džematu življi.

Druga stvar je to što je prije bila jedna stvar koja je do određene mjere ispravljena. Naime, u godinama od 1982 – 87 kada bi se čuo drugi ezan, svako gdje god da se našao u Medini zanijetio bi za imamom džemata u Poslanikovog džamiji. Sjećam se prodavač iz granapa pored mezarja Baki'a u svojem granapu je nijetio za imamom džamije, a oni koji ne bi stigli u džamiju na namaz čak ako bi bili i stotine metara ispred džamije, dakle ispred kible i imama, oni bi stali prema kibli i zanijetili za imamom koji se nalazi u džamiji koja je iza njih stotine metara. Na ovu stvar su iranski alimi dosta puta ukazivali, da bi već sada bili postavljeni znakovi da se zna da od te linije koja predstavlja liniju prvog safa ne može da se stane ispred i da se na taj način priključi džematu, iako se neki oglušuju i o tu napomenu i pristupaju kao i prije namazu. Namaz je završen, i nakon pitanja sa nekim Irancima izišao sam iz džamije.

Hadžije su ka svojim hotelima išli taksijem i autobusima, no naš hotel je relativno blizu pa smo išli pješice.

Ručalo bi se a onda bi se u sobama pripremao čaj i ostalo potrebno za razgovor. Doktor Ahmedi je psiholog, pa kaže danas je vidio veliki broj hadžija koji došavši na zijaret bili su emotivno potaknuti i od ushićenja bi počeli plakati, i kada bi napuštali Poslanikovu džamiju kao da im je s leđa skinut teret grijeha imali bi osjećaj uspjeha i olakšanja. Kerbelai je govorio da nije imao taj osjećaj, posebno istočnjaci bi se samo smiješili ali nisu imali neki poseban osjećaj. Doktor Ahmedi je odgovorio da treba malo pažljivije posmatrati, jer po njegovom mišljenju svi su imali taj osjećaj. Jer on je pažljivo posmatrao i da oni kod kojih se taj osjećaj manje primjećivao bili su uposlenici džamije i mještani Medine.

Pričalo se o raznim stvarima. Zamolio sam Kerbelaija i Zargama da ne spavaju prije nego li drugi zaspu i da se toga pridržavaju preko dana koliko god mogu. Zargam kaže da je jutros spavao pa mu se ne spava, tako sa smo odrijemali i otišli na akšam u džamiju. Boravak u džamiji bio je uvijek propraćen zijaretom Poslanika i hazreti Fatime, s.a.

Nakon jacije namaza sa hanumom sam otišao u nekoliko dućana da kupi par poklona a posebno crni čador. Kada trgovci vide da znaš arapski bolje te prime, a zbog mog naglaska mislili su da sam iračanin. Nakon dva tri sahata hodanja i šopinga vratili smo se u hotel i otišli na spavanje.

 

Svaki dan nakon sabaha u Baki'i

 

Kada se završi sabah namaz otvaraju se kapije Baki'a. Ženama ne dozvoljavaju ulazak. Muškarci imaju priliku svakih sat i po vremena obići mezarje Baki'a. Ukopani u Baki'u su između ostalih:

1. Imam Hasan, a.s.
2. Imam Ali ibn Husejn Zejnu-l-abidin, a.s.
3. Imam Muhammed ibn Ali Bakir, a.s.
4. Imam Džafer ibn Muhammed Sadik, a.s.
5. Abbas, Poslanikov, s.a.v.a., amidža
6. Poslanikove supruge
7. Fatima binti Esed, majka Imama Alija, a.s.
8. Ummu-l-benin, Alijeva, a.s., supruga i hazreti Abbasova majka
9. Safija, Poslanikova tetka
10. Atike, Poslanikova tetka
11. Halima Sa'dija, Poslanikova dojilja
12. Ibrahim, Poslanikov sin
13. Akil, Muslimov otac, Alijev, a.s., brat
14. Šehidi Uhuda – koji su bili ranjeni pa u Medini podlegli ranama
15. Šehidi Hirre – koji su izginuli u napadu Jezidove vojske na Medinu
16. Ali ibn Džafer – sin Imama Sadika, a.s., čije tijelo su prebacili iz medinskog sela Arid u Baki’. Merhum šejh ‘Amri – poglavar medinskih šiija – kaže da je prilikom prenošenja u Beki’ vidio tijelo, bilo je kao da je tek ukopan. Dakle nakon 1300 godina u zemlji nije istruhlo.
17. Ismail ibn Džafer, sin Imama Sadika, a.s.
18. Osman ibn Maz'un, je prvi čovjek ukopan u Baki’ i jedan od dobrih Poslanikovih i Alijevih, a.s., ashaba.
19. Osman ibn Affan – čije tijelo je za vrijeme Muavije prenešeno u Baki’ iz drugog groblja.

Tražim dozvolu ulaska i stupam u mezarje.

Svi koji su došli posvećeni su zijaretu. Svako na svom mjestu šapuće. Većina posjetilaca su Iranci, mada ih ima i iz drugih zemalja. Arabijska vlast je angažovala nekoliko Afganistanaca koji znaju perzijski da razgovaraju s Irancima. A oni neumorno savjetuju da se zatvore knjige s dovama. Zatvorite zijaretname. Ovi Imami su mrtvi. Ne obožavajte umrle. Ne činite širk. Samo poselamite i odlazite. Neki im daju jadna objašnjenja. Neki savjetuju ne raspravljajte s njima. Među službenicima Baki'a jedan je Arap koji ne zna perzijski i vjerovatno je šef ostalima. Neumorno opetuje da je to širk, vi ste mušrici, ne smijete tražiti posredništvo od umrlih pa makar to bio i Poslanik. Mrtvi poslanik se ne razlikuje od drugih.

 

Poslanik je mrtav?

 

Odoh naprijed nazvah selam i rekoh oprostite. Imam pitanje za vas. Reče mi da izvolim kazati. Rekoh čiji je po vašem mišljenju i u skladu s vašim vjerovanjem položaj veći, Poslanikov ili šehida? On reče: Poslanikov. Rekoh da Allah, dž.š., u Kur'anu u 169. ajetu sure Alu Imran kaže: I nikako ne smatrajte one koji su ubijeni na putu Allahovom, mrtvima. Naprotiv, živi su! Kod Gospodara svog su opskrbljeni. U ovom se ajetu očito kaže da ne smatramo šehide mrtvima jer oni su živi. Da li kada su šehidi živi mislite da je Poslanik mrtav? Reče, oni su živi u berzehu. Rekoh Kur'an to ne govori, ne kaže da su živi berzehski. Već kaže živi su, kod Gospodara opskrbljeni. Zar tu opskrbu koja se daje šehidima, zar se ne daje Poslaniku?

Reče, ja ne znam odgovor na to pitanje. Ako želite hajmo iz Baki'a idemo razgovarati s našim učenjacima. Rekoh, spreman sam ići s vama, ali vi koji nemate odgovor na ovo pitanje nemojte davati nepotrebne savjete ovim ljudima koji imaju manje informacija.

Zajedno s njim i s jednim afganistancem odosmo u kraj Baki'a i sjedosmo. Razgovarali smo skoro sahat vremena iznosivši argumente. No oni su skakali s grane na granu  iznosivši nelogične pa čak i neracionalne stavove. Zato sam rekao mislio sam da su alimi pod zemljom i da vi imate odgovore no vidio sam da nemate ništa više reći nego li ovi nad mezarima.

Na kraju onaj službenik reče vidi, ja ne znam zašto vi ne smijete činiti zijaret, ne znam zašto ne smijete učiti iz knjige, ne znam zašto se ne smijete približavati kaburima, ne znam zašto i ne znamo zašto, to su naredbe vlasti. I to je to.

Rekoh, pa zašto to bolan ne reče odmah na početku priče a ne da mi ovoliko vremena oduzmeš.

Poselamih se s njima i odoh u hotel na doručak.