Ljubav prema daru života
Ljubav prema daru života
Kada čovjek želi krenuti ka činjenju dobra jedna od uvodnih stvari je posjedovanje zaljubljeničkog odnosa prema životu. To znači da treba voljeti svoj život, ali to ne znači i da treba pokazivati želju za ovim svijetom. To su dvije različite stvari.
Osobe koje nisu u stanju da vole svoj život i da uživaju u njemu nikada neće postati dobri robovi, zato što Allahu mogu istinski i zaljubljenički robovati one osobe koje su zadovoljne svojim životom, tj. darom života, načinom na koji ga iskorištavaju, zakonima koji vladaju njime kao i one osobe koje se zahvaljuju Bogu zbog uspjeha koje su postigli u životu.
Koji su to uspjesi? Najveći uspjeh je to sto smo stvoreni, bili smo ništa, postali smo najsavršenija bića u kreaciji. Imamo priliku da se okoristimo životom. Uspjeh je i to sto smo stvoreni na način da nikada nećemo nestati. Vječno ćemo postojati. Uspjeh je i to sto ćemo otići na budući svijet na kojem je pravi život. Veliki uspjeh je to što smo na ovaj svijet došli poslije Poslanika i imama, a. s., i što su spoznaje koje su oni ostavili došle do nas. Zamislite u kakvom stanju bi bili da smo se rodili prije Poslanika? Zbog ovog stanja u kojem smo sada trebamo biti sretni i zahvalni. Jako je bitno da imamo zadovoljstvo u srcu zbog zakona koji vladaju svijetom. Iako se danas na zapadu nude metode za prisilno podnošenje ili prihvatanje života ipak se ni u jednoj ne uzima Bog u obzir, dok se u vjerskom pogledu Bog mora uzeti u obzir kako u slučajevima kada se čovjek susreće sa lijepim tako i u slučaju kada se susreće sa gorkim situacijama.
