Ljubav prema daru života

Ljubav prema daru života

Jedno od neophodnih duhovnih stanja kao i pogleda koje mi moramo posjedovati kako bismo se mogli kretati u pravcu sreće, savršenstva i dobra jeste to da sa životom, (onakvim kakvim ga je Allah za nas planirao) uspostavimo prijateljski i zaljubljenički odnos. Znači da volimo život. Kada kažemo da trebamo da volimo život to ne znači da trebamo iskazivati ljubav prema dunjaluku. Mi trebamo voljeti život za kojeg nam Allah “prigovara” kao jednom velikom daru. Prvi ajeti sure Insan kažu:
Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan? Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi;

Neke osobe ne samo da nisu zahvalane na stvaranju već imaju i prigovor! Mi se trebamo distancirati od takvih ljudi i takvih razmišljanja. Kada je Uzvišeni Gospodar stvorio čovjeka puno je Sebe hvalio.
Pa neka je slavljen Allah Njabolji stvoritelj.
On nama “prigovara” na blagodati (nimetu) života. Ako život kod ne bude imao izuzetno veliku cijenu znači da nismo znali cijenu ove blagodati. Samim tim nećemo biti zahvalni i sa životom ćemo biti u ratnom stanju. Neki na život gledaju kao na jednu burnu rijeku u kojoj se bore za opstanak. Bore se da se ne utope. Ovakvi imaju jako ružan pogled na život. Život sa svim zakonitostima koje posjeduje jako je lijep. Trebamo ga puno voljeti jer je isplaniran od strane Uzvišenog Gospodara. Ne trebamo ratovati sa njim. Trebamo imati takav pogled da se ne zamaramo od života. U postelji baš tog života mi robujemo Gospodaru.

Dakle, život je temelj i osnova da bismo mogli robovati i približiti se Gospodaru. Trebamo ga cijeniti i iskoristiti za svoj razvoj. Mi smo poput igrača na futbalskom terenu. Da bismo napredovali trebamo stvoriti osjećaj ljubavi prema podlogi i terenu na kojem želimo da igramo, pa tek onda da igramo. Moramo da volimo svoje saigrače. Moramo prije svega da volimo tu igru, pa tek onda se truditi da razvijemo svoje sposobnosti. Ako doživimo poraz ne trbamo se ljutiti. Ne smijemo biti razmaženi. Ne trebamo brzo napuštati igralište. Moramo se pridržavati pravila igre. Neki koji ne robuju na dobar način zapravo ne vide život na ispravan način. Žele da žive na dobar način ali su se sukobili sa njim. Mi trebamo voljeti život, a život nije samo biti živ. Život svakog od nas pojedinačno isplaniran je “rukom” Uzvišenog Gospodara. Neki se tako nečovječno odnose prema ovom daru. Mi možemo i trebamo o dunjaluku nešto ružno reći, ali onom dunjaluku koji nam ne dozvoljava da doživimo onaj pravi život, istinski život. Ne smijemo zaboraviti da nam je Allah šalje poruku da smo mi ovdje privremeno. Malo ćemo ovdje boraviti, usavršavati se, a onda ćemo ići tamo, u istinski život. Iz ljubavi i čežnje prema tom istinskom životu koji nas čeka treba da podnesemo neke gorčine.

Jednog velikana su više puta pitali da im kaže neku moralnu pridiku, da ih nasavjetuje. On im ne bi davao nikakav savjet. Samo bi govorio: Idi i budi zadovoljan životom!

Šta to znači? Prije nego se zapitamo kojih se pravila trebamo pridržavati u ovoj (dunjalučkoj) igri kako bismo “zabili go” i postali npr, neki slavni svjetski fudbaler, neka zvijezda, prije toga moramo voljeti tu igru, a ne da budemo indiferentni. Trebamo voljeti život koji nam je Bog isplanirao. Ja ću vam reći koja je definicija života na osnovu časnog kur'anskog ajeta kako bi ovaj uvod imao svoj smisao.

Neki ljudi su toliko “napaćeni” od života da idu i kucaju na Vrata božije kuće da se žale. Bog im odgovara:
“Gospodine, prvo postani zadovoljan pa onda dođi. Ti se žališ na Mene, onda si došao Meni da Mi se poželiš?!  Ja sam ti dao i isplanirao taj život. Žališ se na to što sam ti dao i sada hoćeš da sa Mnom prisno sapućeš?! Zar to može tako? Hoćeš usred šaputanja da Mi kažeš: volim Te!”
Upravo zato je jedan od adaba dove to da se zahvališ Allahu, da Mu kažeš: Zahvalan sam Ti. Nekima kada kažeš ovo odgovore ti ovako: “Pa da sam bio zahvalan ne bi učio dovu. Ja se žalim na stanje i zato učim dovu.”
Mi želimo da stvorimo jedan novi ambijent i trebamo potruditi da ga vidimo. Imam Hasan, a.s. kaže: Ako je neko zadovoljan životom i potom uputi dovu Allahu, ja sam jamac da će mu biti primljena.