Vječni

 من الحی الذی لا یموت الی الحی الذی لا یموت

“Od Živog Koji ne umire, živom koji ne umire.”

Ovo su riječi koje će Gospodar uputiti dženetlijama kada uđu u džennet.
Nema sumnje da je u nas udahnut božiji duh. Ovu zbilju potvrđuju mnogi ajeti. Čovjek se ispravnim odgojem i pokornošću Bogu može približiti Njemu da mu On da neke ovlasti i sa on upravlja uz Njegovo dopuštenje. Ovo je toliko fascinantno da jedno biće koje je bilo prije svega ništa, potom nečista tekućina, potom Njegovom snagom, mudrošću i voljom postao biće koje govori, razmišlja, shvata, poima prošlost, budućnost… dođe jednog dana u situaciju da ga On stavi u isti rang sa Sobom! Ipak postoji jedna razlika koja je primjetna iz navedenog a to je da mi nismo vječni u pogledu našeg praiskona ali smo vječni u pogledu konačnice. Drugim riječima razlika između nas i Onoga koji nas je učinio vječnim ogleda se u tome da je On oduvijek i zauvijek a mi nismo oduvijek, ali jesmo zauvijek. Obzirom da smo nastali iz ništa, bolje reći iz milosti Njegove i da ćemo se nužno Njemu vratiti, odnosno dok ovo pišem vraćam se onda trebamo dobro razmisliti u kakvim ćemo se stanju sa Njim sresti. Neka to bude naša najveća briga. Samo za kraj da dodam da trenutak našeg susreta je krajnje neizvjestan, a za našu vječnu sreću predudan stoga se ne bi smjeli igrati sa tako osjetljivim i sudbonosno važnim pitanjima.

Ali Reza Panāhijān