Mehdi oličenje iščekivane istine i pravde

Mehdi oličenje iščekivane istine i pravde

(predgovor knjižice Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta)

Prihvatanje činjenice da pravda i istina imaju svoju zbilju, temelj je apsolutnih moralnih i ljudskih vrijednosti. I baš kao što se pravda i istina ne ukrašavaju i nikada ne poprimaju boju i miris rase, etničke grupacije, religije i geografskih odrednica, isto su tako svi njihovi istinski plodovi i ishodi takvi.

Vjerovanje u Mehdija ili konačnog spasitelja ovoga svijeta jedno je duboko vjerovanje koje je proizašlo iz logičkog i čvrstog vjerovanja u istinu i pravdu. Ovo vjerovanje, koje se tokom historije kretalo ukorak s čovjekom, neprestano je pred njim držalo otvoren prozorčić nade za njegov put i čvrstu istrajnost kako bi ga provelo kroz najmračnija razdoblja nepravde i ugnjetenosti i pomoglo karavani naučnog, kulturnog, civilizacijskog i moralnog napretka da dođe do svoga cilja.

Naravno, ovo drevno i duboko vjerovanje, uz postepeni razvoj ljudske misli i emocije, postaje sve konkretnije, određenije i jasnije. Sazrijevanjem čovjeka preraslo je iz ideje i pretpostavke u jasnu i sveobuhvatnu razrađenu doktrinu. Ideja o Spasitelju koji će se pojaviti nekada u budućnosti te uspostaviti pravdu i vratiti svakome njegovo pravo, postojala je od davnina u mislima i riječima elite i uvijek je zauzimala posebno mjesto u pretskazanjima Božijih vjerovjesnika u nebeskim i drugim knjigama religija. Ova ideja i pretpostavka, međutim, upotpunjavanjem Božije religije u razdoblju zrelosti, intelektualnog i emocionalnog odrastanja čovjeka, dobila je svoj identitet sa svim neophodnim detaljima i opisima zarad shvatanja i pripreme čovjeka za ovaj veliki događaj.

Mahdevijet je jedan od osnovnih islamskih i kur’anskih naučavanja. Kur’an čovjekovu budućnost opisuje veoma svijetlom, lijepom i prijatnom. Na osnovu kur’anskog viđenja, čovjek će potpunim intelektualnim rastom stići do ispravnog poimanja sebe i svijeta u kojem živi i na taj se način izbaviti iz kandži uobrazilja i prohtjeva koji su ispod nivoa njegovog dostojanstva. U tom periodu, vlast će biti u rukama Božijih dobrih robova, koji će učiniti da mir, red i dobro na zemlji budu cilj svih ljudskih programa i djelatnosti.

Mahdevijet je u časnim predajama Poslanika, s.a.v.a., kao istinskim objašnjenjima Kur’ana, definisan i objašnjen tako da kur’anski ajeti za svakog budu jasno pojmljivi na logičan i skladan način. Dodamo li ovome i riječi Imama Ehli bejta, a.s., koje se napajaju iz osebujnog izvora Vjerovjesnikove emanacije, učenje Mahdevijeta naći će se na položaju vjerskih neophodnosti islama. Ono što je kazano u Poslanikovim, s.a.v.a., hadisima i riječima Imama Ehli bejta, a.s., o ovoj temi, također je pojasnilo i podiglo veo nejasnoća s predskazanja koja se nalaze u knjigama prethodnih religija.

Međutim, ni ovo pitanje, poput brojnih drugih pitanja, nije ostalo sigurno od pakosti uskogrudih sektaša i sluga nepravednih vladara. Ako su izdajnički vladari prenošenje i pisanje Poslanikovih, s.a.v.a., hadisa koji čine osnovni temelj njegovog sunneta, zabranjivali skoro stotinu godina, usljed čega su Poslanikovom sunnetu nanesene nenadoknadive štete jer su jasni i nedvosmisleni Poslanikovi hadisi bili razlog sramote vladara, onda im ni pitanje mahdevijeta nikada nije bilo i neće biti prihvatljivo.

Krivljenje izvornih islamskih pojmova, uz izmišljanje lažnih pojmova i njihovo miješanje s islamskim pojmovima, unošenje sumnji u vezi s islamskim pojmovima, uvećavanje trivijalnih stvari i obezvređivanje osnovnih pojmova, spadaju u najveće izdaje koje su učinjene naučnoj i duhovnoj baštini islama. Broj ovih velikih izdaja je pozamašan i mi nemamo namjeru da ih nabrajamo, ali da bi bilo jasno o čemu je riječ, ukazat ćemo na neke primjere.

U Kur’anu i ispravnom Poslanikovom, s.a.v.a., sunnetu jasni su definicija, položaj i uloga Ehli bejta, a.s. Ehli bejt, a.s., pročišćen je od strane Allaha, dž.š., ljubav prema njima je farz i, pored Kur’ana, predstavljeni je kao vjerski autoritet nakon Poslanika.

Međutim, i pored toga, od dana Poslanikovog, s.a.v.a., preseljenja pa do danas svi napori većine muslimana usredsređeni su na to da s jedne strane pojam i značenje Ehli bejta što više rasplinu i pod ovaj pojam podvedu sve one koji su za Poslanika vezani ili krvno ili brakom i na taj način učine besmislenim značenja i koncepte Ehli bejta iz svih kur’anskih ajeta i poslanikovih hadisa; a s druge strane da spram Ehli bejta izgrade autoritete koje će predstaviti kao da su mu ne samo konkurencija već i da su iznad njega.

Uskogrudi sektaši napredovali su dotle da su eksplicitno kazali: “Iako je primarno pravilo islama o donošenju salavata takvo da se salavat donosi samo na Poslanika i Ehli bejt, s obzirom na to da je takav salavat šiijski slogan, nije ga dozvoljeno donositi, već će se salavat donositi samo na Poslanika, ili će se pored Ehli bejta dodati i ashabi!”

Nažalost, većina učenjaka koji nisu šiije kroz povijest su se trudili dokazati “vjerovanje” šiija u izmijenjenost Kur’ana, kao da će, ako tako šta dokažu, ostvariti veliki trijumf. Nikada nisu brinuli o tome što raspirivanje tog opasnog i lažnog pitanja prije svega nanosi štetu Kur’anu i da je to u najmanju ruku davanje povoda nemuslimanima za stvaranje sumnje u Kur’an. Nekad čovjek gledajući njihovu strast i težnju da to dokažu dođe do zaključka da oni to “vjerovanje” žele dokazati pod svaku cijenu, pa makar i po cijenu uništenja Kur’ana.

Pitanje Mahdevijeta također, kao jedno od čvrstih šiijskih uvjerenja, budući da se na vrlo neobičan način podudara s pretskazanjima u prethodnim nebeskim knjigama, izazvalo je posebnu osjetljivost sektaša, pa je kao rezultat u prethodnim stoljećima na različite načine vođena borba protiv ovog izvornog islamskog vjerovanja. Jedan je oblik borbe potpuno poricanje Mahdevijeta. Danas ga neki smatraju sujevjerjem. Upravo oni koji su prije nekoliko godina u Egiptu na osnovu sna o osam zelenih (!) golubova predvidjeli da će tadašnji predsjednik Egipta koji je iz njihove grupe na prijestolju ostati sigurno osam godina, no nije mogao na tom položaju ostati ni tri godine dana!

Jedan oblik borbe protiv Mahdevijeta jeste stvaranje lažnog surogata za spasitelja čovječanstva. Priče o jednookom Dedžalu, preuveličavanja o tome da će svijet i ljudi u budućnosti utonuti u apsolutnu tamu, samo su napor da se pitanje Mahdevijeta baci na marginu i obezvrijedi.

Još jedan od oblika borbe protiv ovog pitanja jest stvaranje nejasnoća i generaliziranje osobina Mehdija koji će doći u obliku idealnog čovjeka, kako bi se zbog toga mogao predstaviti kao izmišljena osoba koja je plod mašte i fantazija. Kao rezultat toga, do sada su među sunijama stotine ljudi iznosili tvrdnje o mahdevijetu, proglašavajući sebe Mehdijem. Nekada bi oko sebe okupili ljude, ali bi u većini slučajeva bili ismijani i polahko odlazili u zaborav. Nekada bi izmišljanjem hadisa htjeli dovesti u sumnju osobine istinskog Mehdija. Naprimjer, rekli su da će Mehdi biti iz loze Imama Hasana, a.s., iako postoji ogroman broj sahih hadisa koji jasno govore o tome da je Mehdi iz loze Imama Husejna, a.s.

Ovo su samo neki oblici borbe protiv šiijskog učenja o Mahdevijetu kako bi se na taj način ovo logično, atraktivno i izvorno islamsko vjerovanje, koje je još jedan dokaz izvornosti šiizma, sklonilo od pogleda i po uvjerenju neprijatelja na taj način spriječilo širenje šiizma.

Knjižica koju imate u rukama predstavlja kratku diskusiju o hadisima iz sunijskih knjiga koji potvrđuju učenje mezheba Ehli bejta. Ova zbirka pokazuje da se, iako u sunijskim knjigama postoji mnogo hadisa koji su isti kao i u šiijskom učenju, svjesno ulažu napori u proizvođenje lažnih hadisa kojima će se spomenuti hadisi zasjeniti.

Ovo neznatno djelo, poput noge skakavca koju odniješe mravi na dvor Sulejmanu povodom ustoličenja njegova, poklanjamo povodom godišnjice rođenja našem iščekivanom zaštitniku Mehdiju, a.s., ubrzao Allah njegov časni dolazak, i uz selame i izjave lojalnosti, kažemo: “O gospodine i zaštitniče naš, griješne nam oči pobijelješe u iščekivanju, smiluj se na nas i dođi, uzmi nas za ruke! O uspomeno Poslanikova, Alijeva, Fatimina, Hasanova i Husejnova, o očinji vidu svih Imama, o jezgro svih dobrih kroz povijest, o nado svih vjerovjesnika i poslanika, svijet je počeo dahtati pod čizmama nasilnika, a vrisak potlačenih širom svijeta odjekuje nadajući se pravdi. Dođi i realiziraj Božije obećanje o vlasti istine i pravde. Dođi i učini Božiju vjeru dominantnom nad svim iskrivljenim religijama, i iskorijeni neznanje, zalutalost, nepravdu, nasilje, glad, smutnju…