Moralne vrline u okrilju vjerovanja
Moralne vrline u okrilju vjerovanja
فَمَن يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللَّـهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىٰ لَا انفِصَامَ لَهَا ۗوَاللَّـهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
Ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – taj se najčvršćeg prihvatio užeta! Tom užetu nema prekidanja! A Allah sve čuje i sve zna.[1]
Prvo načelo odgoja kojem djecu na putu ispravnog odgoja jednostavnim i razumljivim jezikom treba poučiti jeste vjera u Boga. Od trenutka kada se kod djeteta razvije moć percepcije i kada u njemu proradi radoznalost, to jest kada ono počne neprestano pitati za izvore i uzroke stvari, njegova čista i neukaljana duša je spremna da prihvati Tvorca svijeta. Ovo je najprirodnije stanje koje je Uzvišeni stvorio u nutrini svakog djeteta.
Spretan učitelj se treba okoristiti ovim iskonskim pologom i objasniti djetetu da Onaj Koji nas je stvorio, Koji nam daje opskrbu, Koji je stvorio cvijet, travu, ptice i životinje, Koji je stvorio svijet i okreće dan i noć – jeste Bog. On je Taj Koji uvijek, u svakom trenutku, motri naša djela, Koji nagrađuje za naša dobra djela, a kažnjava za naša loša djela.
Ovakav govor u svijesti djeteta je jednostavan i prihvatljiv i ono se veoma brzo veže za Boga i počinje vjerovati u Njega. Stvaranjem ovog uvjerenja, koje predstavlja osnovu ljudske sreće, moguće je dijete vrlo rano usmjeriti ka redu i poretku, valjanom radu i poštenju. Na ovaj način postepeno je moguće uspostaviti u njemu sve moralne vrline i valjane ljudske odlike.
Vjerovanje u Boga, koje samo po sebi predstavlja oživljavanje najvećeg vida iskonske savjesti, ima stanovit uticaj na oživljavanje svih drugih moralnih iskonskih osobina (fitrijat). Vjerovanjem se sve one na najbolji način mogu preobratiti iz stanja potencijalnosti u aktualitet. Jasnije rečeno, vjerovanje u Boga polučuje dvije važne posljedice:
- oživljava najveću iskonsku zbilju, dakle monoteističku iskonsku prirodu, i izgrađuje stvarnu ljudsku sreću;
- u sjeni izvršne snage vjerovanja bude se i ostvaruju sve iskonske duhovne osobine i ljudske vrline.
Ukoliko moralna savjest ne bude utemeljena na vjeri u Boga – sa svim svojim odlikama i vrijednostima koje utiču na ljudsku sreću – ona ne može čovjeka sačuvati od pada. Ostale poželjne i pohvalne osobine – ukoliko ne budu utemeljene na vjeri u Boga – jednom kada se čovjek nađe na “bojnom polju” iskušenja, bit će poražene u sudaru sa nagonima i strastima.
Zarad boljeg pojašnjenja uticaja vjerovanja na ljudsku sreću u svim razdobljima čovjekova života, današnju raspravu posvetit ćemo isključivo ovom pitanju i onoliko koliko to vrijeme dopusti nešto ćemo reći o tome.
Bez ikakve sumnje, ogromni svijet stvaranja uspostavljen je na temelju znanja i na mudrom sistemu. Svaka stvar je s matematičkom preciznošću postavljena na svoje odgovarajuće mjesto i u pravoj mjeri i veličini. Sama ova činjenica, po mišljenju jučerašnjih i današnjih učenjaka, upućuje na jednog mudrog i moćnog Utemeljitelja i Stvoritelja svega toga. Puka slučajnost, koja čini osnovu materijalističkog učenja, nema znanje, razum, memoriju ni svijest i nikada nije u stanju stvoriti ovakvu neobičnu i zadivljujuću građevinu.
Imam Sadik, a.s., je nešto od mudrih Božijih znamenja protumačio Mufaddalu i iz toga je izvukao dokaz o postojanju Boga.
Mufaddal je rekao:
“O moj zaštitniče, neki ljudi misle da iza sveg ovog reda i sklada svijeta stoji priroda!?”
Imam mu reče: “Pa upitaj ih da li je ta priroda sve ove stvari uredila svjesno, sa znanjem i sa moću, ili ne! Ako kažu da priroda ima znanje i moć, šta ih sprečava da dokazuju postojanje stvoritelja koji je stvoritelj svijeta? Ako pak kažu da je sve ove uređene stvari postrojila priroda bez znanja i namjere, treba im onda reći da su sva ova mudra djela i zakoni djelo Mudrog i Sveznajućeg Stvoritelja. A ono što oni nazivaju prirodom su ustvari Božiji zakoni koji u svijetu stvaranja teku u savršenom redu i u skladu sa određenim programom.”[2]
Precizno i proračunato ustrojstvo svijeta ukazuje na moćne zakone svijeta postojanja. Opća pravila i zakoni vladaju svim dijelovima svijeta. Kosmički zakoni su uredili milijarde nebeskih tijela i svako od njih su smjestili u njegovu odgovarajuću orbitu. Zakoni života svijet biljaka, životinja i ljudi vode veoma precizno. Ali ti zakoni nemaju znanja o svojim ogromnim i zadivljujućim poslovima. Pomagalo za računanje je primjer reda i uređenosti zakona u svijetu, ali uz neznanje o vlastitom djelovanju. Iako kalkulator veoma brzo i tačno rješava matematičke probleme, on nema svijesti o sebi. On ne zna da radi u banci, kao što ne zna koje je sve zbunjujuće brojeve obradio. On je prinuđen, bez vlastitog izbora i volje, ali njegova precizna i uređena struktura predstavlja čvrst i jasan dokaz o postojanju učenog inžinjera koji ju je znanjem i moću izgradio i zaposlio da obavlja računske radnje.
Uređeni zakoni svijeta koji u svom djelovanju nemaju znanja ni volje jasan su pokazatelj i svjedočanstvo o postojanju Mudrog i Moćnog Boga, Koji ih je stvorio i svakom od njih dodijelio odgovarajuću ulogu i dužnost.
Imam Sadik, a.s., je na temelju uređenih zakona svijeta, koji nemaju svoje volje niti su sebe svjesni, argumentirao postojanje Sveznajućeg i Mudrog Boga i te zakone je nazvao Božijim sunnetom.
Prvi trag koji se oživljavanjem iskonske spoznaje i vjerovanjem u Boga očituje i dovodi do podjele ljudi u dvije skupine – na obožavaoce Boga i materijaliste – jeste način percipiranja svijeta postojanja.
[1] El-Bekare, 256.
[2] Biharu-l-envar, sv. 2., str. 21.
