Mudrost i svijest – učinci sustezanja od ovog svijeta

Časni Poslanik, s.a.v.a., na raznorazne načine upozorava na nedostatke Ovog svijeta i privrženosti njemu. S druge strane, on podsjeća na prednosti sustezanja i nezainteresiranosti za Ovaj svijet. To što Poslanik, s.a.v.a., odgojna pitanja objašnjava na razne načine i pokazuje ih na jednoj specifičnoj osnovi, da bi se svako prema svojim mogućnostima i razumijevanju time koristio, jako je slično čudu. Sadržaji su tako raznovrsni i u različitim odgojnim i etičkim kalufima objašnjavani, da se svako, sa sebi svojstvenim ukusom, može njima koristiti i može sebi izabrati najpogodnije odgojno sredstvo koje će imati utjecaj na njegovu dušu. Jedna od metoda koju je Poslanik, s.a.v.a., izabrao jeste hvaljenje sustezanja od Ovog svijeta, bodrenje na sustezanje i podsjećanje na vrijedne učinke koji proizlaze iz nezainteresiranosti za Ovaj svijet.

“O Ebu Zerre, nema roba da se na Ovom svijetu sustezao, a da mu Allah nije u srcu njegovom učvrstio mudrost, učinio da govori mudro i upoznao ga sa nedostacima Ovog svijeta, bolestima i lijekovima za njih, te ga izveo iz njih zdravim ka Džennetu.”

U ovom dijelu Poslanik, s.a.v.a., naglašava činjenicu da sustezanje i nezainteresiranost za Ovaj svijet čovjekovo srce čine spremnim za primanje mudrosti i nakon toga on spoznaje zbilje. Oni koji su svoja srca svezali za Ovaj svijet ne mogu spoznati zbilje Ovog svijeta zato što “ljubav čini da čovjek bude slijep i gluh prema nedostacima voljenog”, pa je, prema tome, ljubav prema Ovom svijetu uzrok čovjekovog nemara. Nasuprot tome, oni koji su nezainteresirani za Ovaj svijet spoznaju zbilje zato što su se uzdigli nad Ovim svijetom, i nakon što ga upoređuju sa Budućim svijetom, odabiru najbolje.

Sustezanje (zuhd) znači biti nezainteresiran kao što su opisana braća Jusufa, a.s.:

I prodadoše ga za jeftine pare, za nekoliko dirhema; i bili su za njega nezainteresirani (imali su prema njemu zuhd).[1]

Sustezanje na Ovom svijetu znači da čovjek nije zainteresiran za Ovaj svijet, pa ako raspolaže bogatstvom i mogućnostima, onda razmišlja kako da to sve upotrijebi na putu zadovoljstva Božijeg i nije zainteresiran za gomilanje imetka. (Ljudi poput Sulejmana, a.s., pored onakvog grandioznog kraljevstva i ogromnog bogatstva, imali su takvo stanje da su se od Ovog svijeta zadovoljavao samo ječmenim hljebom.)

U objašnjenju rečenice: “Allah će mu učvrstiti u njegovom srcu mudrost”, neophodno je podsjetiti se nekih činjenica:

1 – Između nezainteresiranosti za Ovim svijetom i spoznaje Božanskih učenja postoji veoma tijesna veza. Naime, nemoguće je naći čovjeka koji je srcem privržen Ovom svijetu, a da je u isto vrijeme njegovo srce ispunjeno Božanskim učenjima.

2 – Mudrost, koja je učinak nezainteresiranosti za Ovim svijetom, daruje čovjekovim spoznajama i znanjima postojanost, a sprečava kolebljivost i nepostojanost u vjerovanju. Moguće je da čovjek dođe do nekih spoznaja i da spozna neku zbilju, ali da ta njegova spoznaja bude klimava i nepostojana, zato što još nije postigao pouzdano znanje kako bi se ta spoznaja u njegovom srcu duboko smjestila i bila postojana.

U temeljima vjerovanja, pored samog vjerovanja, postojanost spoznaje također ima posebnu vrijednost i upravo zbog toga privremena i djelimična vjerovanja ne samo da nemaju vrijednost, već imaju i loše posljedice i u njihovu pokuđenost možemo se osvjedočiti na više mjesta u Kur'anu:

Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju.[2]

3 – Kada je mudrost postojana, ona ne ostaje zatočena u srcu, već se njezini učinci pojavljuju u govoru, djelima i u ponašanju. Onome kome mudrost bude postojana u srcu – njemu će govor biti mudar i dragulj, čiji je izvor u njegovom srcu, poteći će mu na jezik: uzdržavat će se od praznih i besciljnih govora i poput mudrog Lukmana znalački će govoriti tako da će mu govor biti lijep i hvale vrijedan.

Da, jezik predstavlja put iz čovjekovog srca; drugim riječima, zbilja čovjekovog srca teče i očituje se kroz njegov jezik jer iz bokala teče samo ono što je u njemu. Naravno, ovo, osim jezika, teče i kroz druga čovjekova djela i objelodanjuje se.

Još jedan učinak nezainteresiranosti za Ovim svijetom jeste objelodanjivanje nedostataka i mahana Ovog svijeta. Naime, čovjek može vidjeti mahane, nedostatke i bezvrijednost Ovog svijeta tek onda kada sebe spasi privrženosti koju je razvio prema njemu. U suprotnom, od onih koji su svoja srca vezali za Ovaj svijet ne očekuje se da uviđaju nedostatke i mahane svog voljenog (Ovog svijeta), jer vezivanje srca za Ovaj svijet zasljepljuje čovjekove oči prema njegovim mahanama i čini uši gluhim kada su u pitanju njegovi nedostaci, i obrnuto, njegove ružnoće vidi lijepim i svoje loše ponašanje, koje je proizašlo iz ekstremne privrženosti Ovome svijetu, smatra lijepim. Ovo značenje je u Kur'anu različitim izrazima objašnjeno:

…Mi im prikazujemo lijepim postupke njihove…[3]

…Vaše duše su vam to uljepšale…[4]

…Šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove...[5]

Ovi različiti izrazi proizlaze iz sljedeće zbilje: privrženost i sklonost Ovome svijetu bivaju uzrokom da se Ovaj svijet i ovosvjetski postupci čovjeku pričine lijepim. Kako ova privrženost raste, Ovaj svijet, pa čak i njegove mahane, u njegovim očima postaju lijepi jer zaljubljeni ne vidi nedostatke i ružnoće voljenog. Sigurno da ovakva osoba vidi samo obmanjujuću spoljašnjost Ovog svijeta, a nemoćna je spoznati i razumjeti njegovu unutrašnjost te vidjeti ono što je iza njega:

Oni znaju samo spoljašnju stranu Ovoga svijeta, a prema Ahiretu su nemarni. [6]

S druge strane, realni ljudi i ljudi koji su nezainteresirani za Ovaj svijet vide njegove i dobre i loše strane. Ova skupina, za razliku od prve skupine, koja vidi samo lijepo ukrašenu i privlačnu spoljašnjost ove otrovne zmije, vidi i njezin otrov i opasni ujed:

“Primjer Ovog svijeta je poput primjera zmije: kada je dodirneš, mehka je, ali je unutar nje skriven ubitačni otrov. Zaveden, neznalica ide prema njoj, a čuva je se razborit i pametan.”[7]

Da, svijest i preciznost Božanskih ljudi čuva ih od obmanjujuće spoljašnjosti, a njihov dubok pogled, koji dopire iza granica horizonata materijalnog svijeta, predstavlja temeljnu razliku između njih i materijalista površnog shvatanja. Riječima Imama Alija, a.s.:

“Zaista, bogougodni su oni koji gledaju u nutrinu Ovog svijeta, kada drugi ljudi gledaju na spoljašnjost njegovu, i kada su ljudi zauzeti današnjim danom njegovim, oni su zauzeti krajem njegovim. Umrtvljuju u srcima svojim ono čega se boje da će im srca učiniti mrtvim i napuštaju od Ovog svijeta ono što znaju da će ih ubrzo napustiti.”[8]

Poslanik, s.a.v.a., u nastavku hadisa kaže:

“O Ebu Zerre, kada vidiš svog brata da se susteže na Ovom svijetu, slušaj njegov govor jer se njemu daje mudrost.”

Ovo kazivanje nastavak je prethodnog govora Poslanika, s.a.v.a., u kojem se kaže da će Bog onome ko se susteže od Ovog svijeta mudrost učvrstiti u njegovom srcu. Dakle, ukoliko se neko susteže od Ovog svijeta, stekao je mudrost i njegov govor će biti mudar. Zbog toga što se odvojio od Ovog svijeta, govor će mu krenuti iz srca i neminovno će naći put do srca slušaoca. Čovjek koji se susteže svojim djelima je dokazao da vjeruje u ono što govori. Stoga od ovakvog čovjeka treba očekivati mudar govor, za razliku od onoga ko je zaljubljen u Ovaj svijet i obuzet užicima njegovim – takav čovjek nema udio u mudrosti i u spoznaji, a prljavštine Ovog svijeta oči su mu zatvorile prema istinama i, kao rezultat svega toga, njegov govor je beskoristan i daleko od mudrosti.

[1] Jusuf, 20.

[2] El-‘Ankebut, 65.

[3] En-Neml, 4.

[4] Jusuf, 18.

[5] En-Neml, 24.

[6] Er-Rum, 7.

[7] Nehdžul-belaga, izreka 115, str. 1141.

[8] Nehdžul-belaga, izreka 422, str. 1287.