Nada
Nada je milost
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nada je milost za moj ummet. Da nema nade, nikada ne bi majka dojila svoje dijete, niti bi voćar zasadio drvo.”[1]
2. Imam Ali, mir s njim: “Nada je prisni prijatelj.”[2]
3. Tenbihu-l-havatir: “Kada je Isa, sin Merjeme, a.s., sjedio pored starijeg čovjeka koji je prekopavao zemlju lopatom, reče: ‘Moj Bože, oduzmi ovom čovjeku nadu!’ Odmah potom čovjek odloži lopatu i leže. Nedugo zatim Isa, a.s., reče: ‘Moj Bože, vrati mu nadu!’ Čovjek ustade i otpoče posao.”[3]
Nade nemaju kraja
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se nada da će živjeti sutra, ustvari se nada da će živjeti vječno.”[4]
2. Imam Ali, mir s njim: “Nada nema svoga kraja.”[5]
3. Imam Ali, mir s njim: “Nade se ne završavaju.”[6]
Opomena za uzaludno nadanje
Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada, – znat će oni![7]
1. Imam Ali, mir s njim: “Čuvajte se uzaludnih nada! Koliko li je samo bilo onih koji su se nadali sutrašnjem danu, a nisu ga dočekali, i onih koji su početkom noći bili veseli, a na njenom kraju uplakani.”[8]
2. Imam Ali, mir s njim: “Želja je kao priviđenje, obmanjuje onoga koji ga vidi i iznevjerava onoga koji mu se nada.”[9]
3. Imam Ali, mir s njim: “Nade osljepljuju unutrašnje oči.”[10]
4. Imam Ali, mir s njim: “Nada je vlast šejtanā nad srcima nemarnih.”[11]
5. Imam Ali, mir s njim: “Posljedica nade je uništenje djela.”[12]
6. Imam Ali, mir s njim: “Zaista, nada čini srce zaboravnim, daje lažno obećanje, uvećava nemar i donosi tugu.”[13]
7. Imam Ali, mir s njim: “Zaista, nada oduzima razum, daje lažno obećanje, potiče na nemar, donosi tugu. Zato nadu smatrajte lažnom jer ona obmanjuje, a onaj koji je posjeduje obmanut je i grješan je.”[14]
8. Imam Sadik, mir s njim: “Mnogo je Božijih blagodati datih robu, kojima se nije nadao. Mnogo je onoga čemu se nadao, a dato mu je drugo.”[15]
Nada i smrtni čas
1. Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., uzeo tri štapa, pa jedan zabio ispred sebe, drugi pored sebe, a treći malo dalje. Potom je upitao: “Da li znate šta je ovo?” Odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik znaju bolje.” On reče: “Ovo je čovjek, ovo smrtni čas, a ovo je nada koju čovjek gaji, pa ga obuzme smrtni čas prije nego je ostvari.”[16]
2. Imam Ali, mir s njim: “Da je čovjek vidio svoj smrtni čas i brzinu kojom mu prilazi, zamrzio bi nadu.”[17]
3. Imam Ali, mir s njim: “Nada čini da se zaboravi na smrtni čas.”[18]
4. Imam Ali, mir s njim: “Najbliža stvar je smrtni čas, a najudaljenija je nada.”[19]
5. Imam Ali, mir s njim: “Dušu ne napušta nada sve dok ne nastupi smrtni čas.”[20]
6. Imam Ali, mir s njim: “Budite na oprezu, zaista vi ste u danima nadanja iza kojih je smrtni čas. Onome ko radi u danima nadanja, prije smrtnog časa, koristit će njegov rad i neće mu naškoditi smrtni čas.”[21]
7. Imam Kazim, mir s njim: “Da se objelodane smrtni časovi, nadanje bi bilo postiđeno.”[22]
Posljedice dugih nadanja
1. El-Kafi: Gospodar se obrati Musau, a.s., riječima: “O Musa, ne produžuj svoje nade na Dunjaluku da ti se srce ne okameni, jer je čovjek sa otvrdjelim srcem daleko od Mene.”[23]
2. Imam Ali, mir s njim: “Ko produži nadu, umanjuje djelo.”[24]
3. Imam Ali, mir s njim: “Produženje nadanja čine da se zaboravi Drugi svijet.”[25]
Kratkoročne nade
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a., Ibn Mesudu: “Skrati svoju nadu! Kada se probudiš, reci: ‘Neću zanoćiti.’ A kada zanoćiš, reci: ‘Neću osvanuti.’ Odluči se na odvajanje od Ovoga svijeta i priželjkuj susret sa Bogom.”[26]
2. Imam Ali, mir s njim: “Onome ko je siguran da će se razdvojiti od voljenih, da će nastaniti utrobu zemlje, da ga čeka svođenje računa i da nema potrebe za onim što je ostavio za sobom, a ima potrebu za onim što je poslao ispred sebe, priliči da nade skrati i djelovanje uveća.”[27]
3. Imam Bakir, mir s njim: “Opskrbi se Ovim svijetom (za Onaj svijet) umanjivanjem nada.”[28]
Zabrana polaganja nade u bilo šta mimo Boga
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., kaže: ‘Sigurno ću nadu svakog vjernika položenu u nekog drugog prekinuti razočaranjem.’”[29]
2. Imam Ali, mir s njim: “Ko položi nadu u čovjeka, zaista ga je uzvisio i iskazao mu počast i poštovanje.”[30]
[1] Isto, 77/173/8.
[2] Gureru-l-hikem, 1042.
[3] Tenbihu-l-havatir, 1/272.
[4] El-Bihar, 73/167/31.
[5] Gureru-l-hikem, 1010.
[6] Isto, 639.
[7] El-Hidžr, 3.
[8] Gureru-l-hikem, 2572.
[9] Isto, 1896.
[10] Isto, 1375.
[11] Isto, 1828.
[12] Isto, 4641.
[13] El-Bihar, 78/35/117.
[14] Isto, 77/293/2.
[15] Isto, 71/152/55.
[16] Tenbihu-l-havatir, 1/272.
[17] El-Bihar, 73/95/79.
[18] Gureru-l-hikem, 874.
[19] Isto, 2929 i 2921.
[20] Gureru-l-hikem, 10844.
[21] El-Bihar, 77/333/21.
[22] A‘lamu-d-din, 305.
[23] El-Kafi, 2/329/1.
[24] El-Bihar, 77/421/40.
[25] El-Kafi 2/336/3.
[26] El-Bihar, 77/101/1.
[27] Isto, 73/167/31.
[28] Tuhafu-l-‘ukul, 286.
[29] Sahifetu-r-Rida, 276/20.
[30] El-Bihar, 78/79/61.
