Ostvarivanje užitaka

Ostvarivanje užitaka

Po Freudovim riječima, seksualni nagoni javljaju se u čovjeku u različitim obličjima, te je užitak ustvari zadovoljavanje seksualnih nagona u raznolikim oblicima. Drugi pak kažu da u čovjeku obitavaju nezavisni i raznoliki nagoni – pored seksualnih – pri čemu je zadovoljavanje bilo kojeg od njih prijatno i donosi užitak. U svakom slučaju, sasvim je jasno da čovjek stavljanjem bilo kojeg nagona i poriva u opticaj doživljava stanoviti užitak i upravo je taj osjećaj užitka zagrijavao čovječanstvo te uzbuđivao i pokretao ljude. U današnjem svijetu uživanje i priskrbljivanje užitka predstavlja najvažniji cilj u životu. Značajan dio svih djelatnosti civiliziranog svijeta počiva upravo na ovom načelu, tako da neki danas misle da čovjek i nema drugog savršenstva do potpunog zadovoljavanja svojih nagona i strasti.

Nažalost, ovaj svijet prirode je tako ustrojen da su gorčina i med, užitak i patnja međusobno tako isprepleteni i spregnuti da se na putu dostizanja užitka uglavnom suočavamo sa patnjama i bolima i to je samo po sebi uzrok nezadovoljstva i ograničenja ljudi.

Naravno, neograničeno zadovoljavanje svih želja i nagonskih sklonosti donosi užitak, ali to je uglavnom praćeno patnjama koje su posljedica svijeta suprotstavljenosti i lošeg ponašanja. Prema tome, življenje poput životinje, koja je čak i slobodna, ne donosi sreću. Zato su neki filozofi i etičari davali prednost tome da svoje razmišljanje usmjere na pronalaženje metoda kojima se ublažavaju boli i patnje, pa su u svojim naučavanjima došli do sljedećeg zaključka: Budući da je svaka patnja proizvod neke vrste percepcije, treba poduzeti sve napore da bi se iskorijenili ili oslabili fizički i duhovni uzroci koji uzrokuju takve percepcije – a prvo takvo sredstvo koje čovjeku stoji na raspolaganju jeste alkohol ili druga opojna sredstva.^[1]

Uprkos svim teškoćama koje se javljaju na putu dostizanja užitka, čovjek ne posustaje i neprestano teži ispunjenju zahtjeva svojih nagona.

Ne samo da se islam ne protivi zadovoljavanju prohtjeva i uživanju – koji su svojevrsni iskonski nagon – već ih smatra dijelom čovjekove sreće i radosti, s tim da islam u ovom pogledu ima potpuno ispravnu mjeru i procjenu. Udovoljavanje nagonima i privlačenje užitaka prihvatljivo je sve dok ne postane nesreća, dok ne uništi temelje ljudske sreće i dok ne dovede društvo u grijehe i nečistoću.

Međutim, ljudi ni u jednom društvu nemaju apsolutnu slobodu zadovoljavanja svojih nagona. Izuzmemo li prirodne prepreke na putu užicima, ukoliko se pretpostavi da će njihovo zadovoljavanje doći u sukob sa sigurnošću i slobodom zajednice, tu počinju granice zabrane. Islam je, međutim, osim zabrana onih užitaka koje je uveo moderni svijet, također uveo i zabrane onih užitaka koji su u sukobu sa načelima vjerovanja, bogobojaznosti i moralnim osobinama čovjeka. Sve one užitke koji ne uzrokuju materijalnu i duhovnu štetu – poput lijepe žene, ukusne hrane, prijatne odjeće, prostrane kuće, dobrog prevoznog sredstva, materijalnog blagostanja, lijepih prizora prirode i desetina drugih stvari koje su osnova užitka i sredstvo zadovoljavanja životinjskih nagona – islam je dozvolio. I ne samo da ih je dozvolio, već ih smatra dijelovima ljudske sreće i dobrobiti. Kao primjer, ovdje iznosimo nekoliko ajeta i hadisa:

 يَا بَنِي آدَمَ خُذُوا زِينَتَكُمْ عِندَ كُلِّ مَسْجِدٍ وَكُلُوا وَاشْرَبُوا وَلَا تُسْرِفُوا ۚ إِنَّهُ لَا يُحِبُّ الْمُسْرِفِينَ

O sinovi Ademovi, nagizdajte se kad god namaz obavljate. Jedite i pijte, ali ne pretjerujte. Doista Allah ne voli one koji pretjeruju.^[2]

قُلْ مَنْ حَرَّمَ زِينَةَ اللَّـهِ الَّتِي أَخْرَجَ لِعِبَادِهِ وَالطَّيِّبَاتِ مِنَ الرِّزْقِ

Ti upitaj: “Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On stvorio za Svoje robove, i lijepa jela iz opskrbe?!”^[3]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

أفضلُ نِساءِ أمَّتي أصبحُهُنَّ وَجْهاً و أقلُّهُنَّ مهْراً

“Najbolje žene moga ummeta su one najljepših lica, a najmanjeg mehra.”^[4]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

إنَّ مِن سعادةِ المَرْءِ المُسْلمِ أن يشْبِهَهُ ولدُهُ و المرأةَ الجملاءَ ذاتَ دِينٍ و المرْكب الهَنَّى و المَسْكنَ الواسعَ

“Zaista u sreću muslimana spada to da ima dijete koje liči na njega, zatim da ima prijatnu ženu sa vjerom, dobru jahalicu i prostranu kuću.”^[5]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je kazao:

أربعٌ مِن سعادةِ المَرْءِ: الخُلطاءُ الصالحونَ و الولدُ البارُّ و المرأةُ المواتيةُ و أن تكونَ مَعيشتُهُ في بلَدِهِ

“Četiri stvari čovjeka čine sretnim: dobri prijatelji, dobro dijete, poslušna žena i da opskrbu stiče u svome gradu.”^[6]

Imam Sadik, a.s., je rekao:

ثلاثةٌ هي من سعادةِ المَرْءِ: الزّوجةُ المواتيةُ و الولدُ البارُّ و الرزق يُرزَقُ مَعيشَتَهُ يَغدو على صلاحها و يروحُ على عِياله

“Tri stvari čovjeka čine sretnim: poslušna žena, dobro dijete i opskrba koja donosi blagostanje i spokoj njegovoj porodici.”^[7]

Imam Sadik, a.s., je rekao:

مِن سعادةِ المَرْءِ دابَّةٌ يَرْكَبُها في حوائجه و يَقضى عليها حوائج إخوانه

“Čovjeka čini sretnim posjedovanje jahalice koja mu pomaže u obavljanju njegovih poslova i ispunjenju potreba njegovih prijatelja.”^[8]

Imam Sadik, a.s., je kazao:

مِنَ السعَادةِ سِعَةُ المنْزلِ

“Čovjeka čini sretnim i prostrana kuća.”^[9]

Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

مِن سعادةِ المَرْءِ المرْأةُ الصَّالِحةُ و المَسْكنُ الواسعُ و المركَبُ البهيُّ و الولدُ الصالحُ

“Zaista čovjeka čini sretnim dobra žena, prostrana kuća, dobra jahalica, kao i dobro dijete.”^[10]

 

[1] Andišehaje Frojd, str. 108.

[2] El-A‘raf, 31.

[3] El-A‘raf, 32.

[4] Biharu-l-envar, sv. 23., str. 55.

[5] Biharu-l-envar, sv. 23., str. 55.

[6] Biharu-l-envar, sv. 23., str. 51.

[7] Biharu-l-envar, sv. 23., str. 55.

[8] Mekarimu-l-ahlak, str. 138.

[9] Mekarimu-l-ahlak, str. 65.

[10] Ibid.