Ovosvjetski život, kuća odabira, razvoja i uzdizanja

Ovosvjetski život, kuća odabira, razvoja i uzdizanja

Peti u nizu Poslanikovih, s.a.v.a savjeta Ebu Zerru je sljedeći:

“Iskoristi blagodat života prije nego ti dođe smrt.”

Blagodat života je opća i obuhvatna blagodat a spomenuta je nakon drugih blagodati. Ustvari, druge blagodati su povezane sa blagodati života i ovise o njoj. Ne bude li života, ne može biti ni govora o drugim blagodatima. Dakle, osnova i korijen druge blagodati je blagodat ovosvjetskog života, koja je od strane Uzvišenog Boga data Njegovim robovima. Iako čovjek nakon smrti živi životom Onog svijeta, ipak on tamo nema moć činjenja, odabira i odlučivanja. Na tom mjestu čovjek žali za prošlim životom, za ispuštenim prilikama i za svojim lošim izborom. Da bi nadoknadio svoja prethodna loša djela, traži da se vrati na Ovaj svijet, ali kakvu korist ima od toga – njegov zahtjev ne biva prihvaćen.

Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, vrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti, pred njima će prepreka (Berzah) biti sve do Dana kada će oživljeni biti. (El-Mu'minun, 99-100)

Neki velikani su preporučivali da pred spavanje zamislimo da se iz tog sna nećemo probuditi i da će melek smrti u tom stanju u kojem jesmo uzeti naše duše, jer se u Kur'anu kazuje:

Allah uzima duše u času njihove smrti, a i one koje nisu umrle dok spavaju… (Ez-Zumer, 42)

Duša prilikom spavanja gotovo da se odvaja od tijela, a ako je smrtni čas čovjeka došao, onda se veza sa tijelom u potpunosti prekida. Zbog toga Uzvišeni u nastavku ajeta kazuje:

…Pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog…

Čovjek je prilikom spavanja zapravo prešao pola puta do smrti. Zbog toga je i preporučeno da zamislimo da se duša nakon odvajanja od tijela u snu više neće ni vratiti tijelu, pa kada se probudimo iz sna, trebamo zahvaljivati Bogu što je našu dušu nakon smrti ponovo vratio našem tijelu i nakon smrti nam ponovo podario život. Drugim riječima, zamislimo da smo otišli u svijet Berzaha (Međusvijet) i tu su izašla na vidjelo naša loša djela. Počeli su nas ispitivati, a mi smo od Bogu bliskih meleka tražili da nas vrate na Ovaj svijet i oni su nam to dozvolili. Sada kada smo se vratili i dobili novu priliku za djelovanje – šta ćemo učiniti? Trebamo cijeniti vrijednost ove druge prilike i svaki trenutak iskoristiti jer će doći vrijeme u kojem će zbog nemogućnosti izgovaranja jednog La ilahe illallah srca biti obuzeta žaljenjem, kako je rekao vođa pravovjernih, Ali, a.s.:

“Onaj ko je nemaran prema činjenju dobrih djela bit će pogođen žalošću i brigom, a Bogu ne treba onaj u čijem imetku i duši nema udjela za Boga.”[1]

[1] Nehdžul-belaga, prijevod: Fejzul-islam, izreka 122, str. 1146.