Oživljavanje ljudskosti

Oživljavanje ljudskosti

Osnovni cilj podučavanja časnog Poslanika jeste oživljavanje ljudskosti. Islam želi pokrenuti i staviti u djelovanje sve ljudske unutarnje vrline i iskonske sklonosti, uporedo sa tjelesnim užicima, i dovesti čovjeka do duhovne i vjerske potpunosti. Ljudskost nije isto što i ljepota materijalnog života i ovosvjetskih užitaka. Jasno je da će čovjek koji sebe zaboravi i okrene leđa ljudskosti, te koji ljudskost bude tražio u životinjskim osobinama, okončati padom i poniženjem, iako ima lijep život pun užitaka.

Uzvišeni Bog u časnom Kur'anu kaže: 

لَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ فِى أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ ثُمَّ رَدَدْنَاهُ أَسْفَلَ سَافِلِينَ إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ فَلَهُمْ أَجْرٌ غَيْرُ مَمْنُونٍ

Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu, a zatim ćemo ga vratiti na najnižu razinu, samo ne one koji vjeruju i dobra djela čine, njima pripada nagrada neprekidna.^[1]

Čovjek je sa stanovišta svog prirodnog ustrojstva stvoren savršen. Ko bude slijedio knjigu stvaranja i svoje iskonske prirode, te provodio život uz kapital svoje vjere i čistotu djela, na koncu će se vinuti do uzvišenog zenita ljudskosti. A ko bude kršio program svoje iskonske prirode, past će na najniže grane nesreće.

Malo je nemoćnih i siromašnih ljudi koji žive u bijednim kućama, ali u ljubavi prema Velikom Gospodaru, sa vrlinama srca i moralnim vrijednostima, koji poput džennetskih meleka žive u potpunoj sigurnosti i spokoju duše. Oni su istinski ljudi. Njih zanima samo moralna čistota i ljudske vrline. A koliko li je samo, nasuprot njima, ljudi koji na tragu nevjerstva i moralne iskvarenosti žive u najljepšim palačama, a u zbilji žive džehennemskim životom – gore u vatri zavisti, pesimizma i zlobe, koji ih iznutra izjedaju. Zaokupljeni gramzivošću, pohlepom, izdajom i griješenjem – oni su upali u provaliju zaprljanosti i zbog toga završili na dnu provalije nesreće.

[1] Et-Tin, 4-6.