Samosvijest i osjećanje odgovornosti – budnost

Samosvijest i osjećanje odgovornosti – budnost

Jedan od koraka koji putnik ka Bogu treba učiniti jeste budnost, odnosno, probuđenost iz sna nemara i osjećanje odgovornosti naspram činjenice da u ovom veličanstvenom svijetu čovjek nije uzalud stvoren, jer u Kur'anu stoji:

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?[1]

I još se kaže:

…رَبَّنَا مَا خَلَقْتَ هَذا بَاطِلاً…

…Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio…[2]

Ali, nažalost, mnogi ljudi se ne bude iz sna nemara, sve do trenutka smrti:

“Ljudi spavaju, a kada umru, probudit će se.”[3]

Međutim, kakve koristi kada će budnost poslije smrti samo uzrokovati kajanje i tugu, a Uzvišeni Bog plaši ljude tim danom gdje kaže:

وَأَنذِرْهُمْ يَوْمَ الْحَسْرَةِ إِذْ قُضِيَ الْأَمْرُ وَهُمْ فِي غَفْلَةٍ…

I opomeni ih Danom tuge kada sve bude gotovo, a oni nemarni…[4]

Na drugom mjestu kaže:

قُتِلَ الْخَرَّاصُونَ الَّذِينَ هُمْ فِي غَمْرَةٍ سَاهُونَ

Neka prokleti budu lažljivci, koji su, utonuli u neznanje, nehajni![5]

I još se kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُلْهِكُمْ أَمْوَالُكُمْ وَلَا أَوْلَادُكُمْ عَن ذِكْرِ اللَّهِ وَمَن يَفْعَلْ ذَلِكَ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْخَاسِرُونَ

O vi koji ste uzvjerovali, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Boga. A oni koji to učine, pa ti će uistinu gubitnici biti.[6]

Zapovjednik pravovjernih Ali, mir neka je s njim, savjetujući i poučavajući, kaže:

“Zar od bolesti tvoje nema ozdravljenja, i iz sna tvoga buđenja nema? Pa kako te budnim ne drži strah od noćnih napada srdžbe, a već si dobrano, ne pokoravajući Mu se, zagazio putima ljutnje Njegove? Pa izliječi bolest klonulosti u srcu svome odlučnošću, a drijemež nemara u očima svojim budnošću.”[7]

Na drugom mjestu opet kaže:

“Oni su upalili svjetlo budnosti u očima, ušima i srcima svojim, podsjećajući na blagodati i kazne Božije.”[8]

Također je rekao i sljedeće:

“Budnost je svjetlo, budnost je oštroumnost, budnost u vjeri je blagodat onome kome je data.”[9]

I još je opominjući rekao:

“Zar nema nikog da se probudi iz nemara prije negoli mu vremena nestane, zar nema nikog da se probudi iz sna prije negoli mu smrt nastupi.”[10]

Isto tako je rekao i sljedeće:

“Čuvaj se nemara, jer je u njemu grubost srca.”[11]

Imam Sedžad, a.s., u jednoj svojoj dovi traži od Boga utočište od nemara govoreći:

“Bože, utičem Ti se od lijenosti i tromosti, od brige i plašljivosti, od škrtosti i nemara…”[12]

Dok mi u jutarnjoj dovi učimo:

“O Ti Koji Si me uspavao u kolijevci bezbjednosti i zaštite Svoje i Koji Si me probudio radi onog što Si mi podario od blagodati i dobročinstva Svoga…”

Prema tome – braćo i sestre muslimani – probudite se, dok još nije kasno, iz sna i krenite putem Onoga svijeta, jer će sutra već biti prekasno, a vjesnik smrtnoga časa nenadano će doći.