Neka braća, ahlul saqifa, govore da je Fatima, as, zapravo umrla zadovolja Umarom i Abubakrom, i navode predaju u kojoj Bejheki prenosi od Ša'bija da su oni pokušali da je zadovolje dok to nisu uspjeli (predaja je spomenuta u fusnoti buharije prevedene na naš jezik od 4 toma, tom 3; str. 336).
Kako odgovarate na ovo?
Odgovor
بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله رب العالمين والصلاة والسلام على سيدنا ونبينا محمد وآله الطيبين الطاهرين
Selam alejkum, uvaženi brate!
Hvala na javljanju.
Što se tiče vašeg pitanja, rekli bismo:
- Dokaz kojim se nešto treba utvrditi mora i veličinom i značajem biti na nivou toga što se utvrđuje. Npr., pobjeda u bici na Bedru je veliki događaj u historiji islama. Ako neko pokuša da negira istinitost pobjede na Bedru i da dokaže poraz muslimana, to ne može postići jednom predajom, ma koliko ona bila vjerodostojna, i niko ne bi obraćao pažnju na njegovu tvrdnju.
Ne postoji nikakva sumnja u to da je hazreti Fatima Zehra, s.a., zbog uzurpiranja vlasti od strane kurejšijskih političara i popratnih tragičnih dešavanja nakon Poslanikovog, s.a.v.a., preseljenja vrlo žestoko reagovala, rasrdila se i javno izrazila protivljenje i tražila je da joj se vrate uzurpirana prava od čelnika vlasti.
To nije bio neki mali incident, ili zamjerka ili prepucavanje, već u pitanju je niz gorkih dešavanja, između ostalog: hazreti Fatima, a.s., više puta odlazi kod Ebu Bekra i Omera radi vraćanja Fedeka koji joj pripada a oni su ga zaplijenili, što su oni odbijali uz omalovažavanje, pa su tražili svjedoke i kada im je ona dovela svjedoke, nisu priznali validnost njihovog svjedočenja, tu je zatim napad na njenu kuću i prijetnje da će je spaliti s onima koji su u njoj, zatim njeno traženje naslijeđa od svoga oca i njihovo odbijanje uz trvdnju da poslanici ne ostavljaju naslijeđe, pa hazreti Fatimino dokazivanje kur'anskim ajetima da to nije tačno što oni odbijaju prihvatiti… pa hazreti Fatimin govor u Poslanikovoj džamiji i traženje pomoći od drugih muslimana…
Ove stvari koje su se desile u određenom vremenskom okviru, su dio vrlo gorkih i srceparajućih dešavanja između hazreti Fatime, s.a., s jedne i Ebu Bekra i Omera s druge strane.
Sad se postavlja pitanje: da li je moguće jednom predajom koju je zabilježio Bejheki dokazati da je nezadovoljstvo, uzrokovano svim ovim gorkim dešavanjima okončano i riješeno na način kako stoji u predaji?
Drugim riječima: ne postoji sumnja u veliko i razumljivo nezadovoljstvo hazreti Fatime, s.a., kada je već tako da li jedna predaja može dovesti do sigurnosti u suprotno tj. da je ona postala zadovoljna?
Apsolutno ne! Kad bi se čovjekovo uvjerenje tako jednostavno mijenjalo, ništa ne bi ostalo sigurno.
- Uvijek je nužno stvar pravilno shvatiti, i postaviti je na pravo mjesto, potom svako dešavanje u vezi nje analizirati u okvirima istinitih okolnosti.
Velika nedaća muslimana je od početka bila u tome što su Ehli bejt, a.s., spustili na svoj nivo, kao da su oni najobičniji ljudi (ali eto, samo su fini).
Isti problem su svi ljudi imali sa vjerovjesnicima zato što su bili ljudi i nisu ih mogli razlikovati od sebe. Muslimani su Poslanikovo, s.a.v.a., insistiranje na značaj Ehli bejta, a.s., znajući i neznajući, smatrali privilegijom „rodbinske bliskosti“, a ne zbog toga što su oni odabrani Božiji robovi.
Stoga su nezadovoljstvo hazreti Fatime, s.a., sa situacijom nakon preseljenja Poslanika, s.a.v.a., smatrali pasivnom ljutnjom i nekontrolisanom uzrujanošću kako se to dešava s nama običnim ljudima i spustili su to na nivo „lične zamjerke“ sa Ebu Bekrom i Omerom! Tako, misle da ako Ebu Bekr dođe kod hazreti Fatime, s.a., i sa nekakvim moljakanjem traži da ona bude zadovoljna s njim, ona je fina i blaga, pa će biti dovedena u neugodnu situaciju i pristat će da „bude zadovoljna s njim“!
Tako to objašnjava Ibn Hadžer u komentaru Bejhekijeve predaje: „Ako se utvrdi istinitost Ša'bijeve predaje, riješit će se problem i dostojnije je da stvar bude takva zbog veličine njenog (Fatiminog) razuma i pobožnosti!“
To nije tačno.
Hazreti Fatima, s.a., se nije naljutila kao neko nemoćan i pod uticajem emocija, već ona je bez straha i uzrujanosti zauzela aktivan, hrabar, oštar i borben stav naspram nepravednog tlačitelja i uzurpatora.
Uopće nije u pitanju ljutnja kao ljutnja. Ona nije djelovala pasivno, već iz osjećaja odgovornosti prema svojoj vjeri i sudbini ummeta svog oca i kao branitelj svojih prava. To se vidi u njenom izvanrednom govoru u Poslanikovoj, s.a.v.a., džamiji gdje objašnjava kako je očekivala da će svi pripadnici islama u tim okolnostima odgovorno postupiti.
Ona je držala do svojih načela – braniti pravdu i stati protiv nepravde. Reći tlačitelju istinu u lice.
Sad se postavlja pitanje: može li hazreti Fatima Zehra, s.a., dolaskom Ebu Bekra i njegovom molbom pregaziti svoj dotadašnji stav i odustati od svoje velike borbe, bez da ostvari cilj te borbe?
Može li prihvatiti da tlačitelj nastavi činiti nepravdu? U najmanju ruku, znamo da joj Ebu Bekr nije vratio Fedek, ni Poslanikovo nasljeđe, niti prihode sa Hajbera, ako prestane biti nezadovoljna sa Ebu Bekrom, zar to ne bi značilo da je time priznala da je bespravno pokušavala prisvojiti Fedek?
Zar to ne bi značilo da je time prihvatila da poslanici ne ostavljaju naslijeđe, iako časni Kur'an jasno govori suprotno?
Zar ne bi značilo da je time priznala da je njeno traženje imanja sa Hajbera bilo bespravno? Da li se mogu zamisliti ovakve stvari u vezi hazreti Fatime, s.a., koju je Allah potpuno očistio?
Možemo očekivati da sljedbenici kurejšijskog paralelnog islama tako shvate da je hazreti Fatima, s.a., shvatila svoju grešku i predala se, kao što oni za mnoge stvari bez dvoumljenja žrtvuju lično Poslanika, s.a.v.a., pred nogama Ebu Bekra, Omera, Aiše… Da li ijedan pravedan i neutralan čovjek može to prihvatiti u vezi hazreti Fatime?
- Događaji iz historije islama, naročito događaji koji dovode političke čelnike Kurejša u pitanje, moraju se analizirati sa maksimalnom opreznošću i skeptičnošću. Sa velikom sigurnošću se može reći da nijedan događaj nije ostao bez velikih iskrivljenja i izmjena u korist vladajuće struje.
Mnogi događaji su potpuno izbrisani. Iskrivljenja i izmijene koje i sada vidimo u najvažnjim knjigama ehli sunneta kao što je Buharijeva zbirka hadisa, navode nas da ozbiljno sumnjamo i da bez čvrstog dokaza ne prihvatamo nijedan detalj koji je u korist kurejšijskih vladara i njihove svite od Ebu Bekra pa do svih emevija i abbasija.
Kada vidimo da su njihovi sljedbenici od kurejšijskih političara kao što su Ebu Bekr i Omer koji nisu imali nikakve istinske i stvarne vrline kao što su bogobojaznost, znanje, hrabrost, velikodušnost, lijep moral, čedan rod…, napravili ljude iznad svih osim Božijih vjerovjesnika i radi toga su izmislili i fabrikovali predaje, priče i legende i branili su ih nemogućim tvrdnjama, kako ih ne bi branili u najneugodnijem slučaju u koji su zapali? Hazreti Fatima, s.a., kod iskrenog običnog muslimana nije kao svaka druga žena ili osoba. Ona je djelić tijela Božijeg miljenika Muhammeda, s.a.v.a. Ona je prvakinja svih žena u Džennetu. Ona je majka Hasana i Husejna. Ona je ta, čije uznemiravanje je uznemiravanje Poslanika, a ko uznemirava Poslanika, s.a.v.a., Allah ga proklinje na Ovom i Onom svijetu (El-Ahzab, 57).
Sukob sa hazreti Fatimom, s.a., je za njih teži i pogubniji od sukoba sa bilo kojom velikom silom.
- Predaja iz Bejhekijevog Sunena je potpuno oprečna brojnim predajama koje izričito i striktno naglašavaju da je hazreti Fatima, s.a., preselila srdita na Ebu Bekra i Omera.
Ove predaje su zabilježene u Buharijevoj i Muslimovoj zbirci hadisa, a ehli sunet tvrdi da su takve predaje „muttefekun alejh“ – predmet saglasnosti, stoga ih ništa ne može osporiti. Pored toga što su ove predaje zabilježene i u drugim vrlo važnim zbirkama ehli suneta kao što su Nesaijev Sunen, Ahmedov Musned… dok Bejhekijev Sunen nije uopće na njihovom rangu!
Međutim, Bejhekijeva predaja je „mursel“, tj. s prekinutim lancem prenosilaca, jer Ša'bi, prvi u nizu prenosilaca, je rođen 21. godine po hidžri u Kufi, a hazreti Fatima, s.a., je preselila 11. godine po hidžri. Mursel se ne može kvalificirati u vjerodostojne predaje.
Samo je Ibn Kesir, veliki nasibija, iz prevelike želje za odbranom Ebu Bekra ovako komentarisao: „Ovaj lanac je dobar i jak!“ To je samo odraz želje i ništa više.
Prema tome, po njihovim kriterijima, predaja je nevalidna ma koliko bi oni željeli da je vjerodostojna.
- Osim toga što uzurpirana prava hazreti Fatime, s.a., koja joj nisu vraćena, važe za razlog njenog nezadovoljstva i srdžbe na Ebu Bekra i Omera, ona je kao neopoziv dokaz svog vječnog nezadovoljstva poduzela mjere kako bi to ostalo kao znamenje pravog puta Ehli bejta, a.s., naspram zabludjelog puta kurejšijskih političara.
Oporučila je da Ebu Bekr i Omer ne budu obavješteni o njenom dženaza-namazu, ukopu pa čak i mjestu njenog kabura.
Nadamo se da je odgovor jasan. Želimo vam sve najbolje.
Hvala
Selam alejkum