Zašto se distanicirate od Aiše kad je Kur'an naziva majkom vjernika?

بسم الله الرحمن الرحيم

الحمد لله رب العالمين والصلاة والسلام على سيدنا ونبينا محمد وآله الطيبين الطاهرين

Selam alejkum, poštovani brate.

Hvala na javljanju.

Vaše pitanje glasi: „Zašto se vi, šiije, distanicirate od Aiše kad je Kur'an naziva majkom vjernika?“

Nije nam najjasnije šta mislite pod „distanicirate od Aiše“. Jedino što možemo pretpostavljati je to da mislte zašto šiije ne veličaju i ne uzdižu Aišu, kako to rade drugi.

Ako na to mislite, kako mi pretpostavljamo, trebamo obratiti pažnju na sljedeće:

1. Da li su vjernici po šerijatu dužni da veličaju i uzdižu ženu čiji je sin vjernik? Ne. Ne postoji takav propis u vjeri da su vjernici dužni veličati i uzdići ženu koja je rodila sina koji je sad vjernik. To je u vezi prave majke vjernika. Kako će onda vjernci biti dužni da veličaju ženu koja nije rodila vjernika, već samo nosi počasnu titulu „majka vjernika“ zbog određenih razloga?
2. Da li izraz „majka vjernika“ u sebi sadrži neku posebnu pozitivnu konotaciju? Ne. Jer majka vjernika nije nužno čak ni vjernica, može biti vjernica, može biti i nevjernica, pa čak može biti i neprijateljica Allaha i Poslanika, s.a.v.a. Samo je rodila sina koji je postao vjernik. Isto tako, ona koja dobije titulu „majka vjernika“, nije nužno vjernica, može biti vjernica, može biti munafik ili nevjernica i može biti od onih koji uznemiravaju Poslanika, s.a.v.a., a takvi su prokleti u časnom Kur'anu. (El-Ahzab, 57) Kako će onda vjernici biti dužni veličati i uzdizati samo zato što je žena majka vjernika? Također, u časnom Kur'anu imamo: „Vjernici su braća“ (El-Hudžurat, 10), tj. svaki vjernik je brat ostalim vjernicima. Zar bismo trebali svakog vjernika veličati i uzdizati zato što je „brat vjernika“, kako neki veličaju i uzdižu isključivo određenu osobu, zato što je ona „majka vjernika“ i veličaju i uzdižu isključivo jednu drugu osobu, zato što je „daidža vjernika“?
3. Da li je onda titula „majka vjernika“ za Poslanikove, s.a.v.a., supruge, neuzu billahi, besmislen i uzalud? Ne. Ova titula i te kako ima smisla. Naime, Svevišnji Allah je radi očuvanja svetosti Upute, zaštitio svetost Svog Vjerovjesnika, s.a.v.a., jer su čvrsto povezani. On nije dozvolio čak ni glasno pričanje vjernika u prisustvu Vjerovjesnika, s.a.v.a.! Njegove supruge su njegova intima. Stoga, vidimo kako je Svevišnji Allah izdvojio Poslanikove, s.a.v.a., supruge mnogim ajetima u časnom Kur'anu koji su vrlo oštri i rigorozni u vez njih i zahtjevaju od njih više nego od drugih vjernica i prijete im da je u slučaju kršenja Božijih granica kazna za njih drvostruka! Od stvari koje mogu uznemiriti svakog čovjeka jeste to da za njegovog života neki drugi muškarac izrazi spremnost da će oženiti njegovu suprugu kad on umre! Nijedan čovjek ne može podnositi tako nešto. Nažalost, iako neki tvrde da su Poslanikovi, s.a.v.a., drugovi bili apsolutno najbolji ljudi koje ikad Allah stvorio, „dženetlija“ Talha ibn Ubejdullah, jedan od deseterice kojima je navodno džennet obećan, dok je Poslanik, s.a.v.a., bio živ na više mjesta je govorio: „Kad Poslanik umre, ja ću se oženiti Aišom!“ i to je doprilo do Poslanika, s.a.v.a. To je njega povrijedio. Svevišnji Allah je objavio ajet: Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh! (El-Ahzab, 53) I ajet: Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove. (El-Ahzab, 6) Prema tome, časni Kur’an vjernicima naređuje da Poslanikove, s.a.v.a., supruge tretiraju kao svoje majke i ne razmišljaju o njima kao o ostalim ženama.
4. Da li se one koje su počastovane titulom “majka vjernika”, time zadužuju nečim i postaju odgovorne za nešto ili je odgovornost jednosmjerna, tj. samo su vjernici dužni i odgovorni prema “majkama vjernika”, a one su slobodne od bilo kakve odgovornosti? Očito je da one koje vjeruju u časni Kur’anu i ovu titulu za sebe smatraju čašću, shvataju da se i one time zadužuju i postaju odgovorne da prema vjernicima budu sažaljive, milostive i dobronamjerne kao majke. Međutim, majka vjernika Aiša je jedina koja nije osjećala odgovornost prema “svojim sinovima”. Nema sumnje da su majka vjernika Aiša i njen bliski rođak “dženetlija” Talha bili glavni pozivatelji u sumtnji ubistva Osmana. Niko nije toliko huškao protiv Osmana koliko je Aiša a potom Talha. Također, majka vjernika Aiša je bila glavni uzrok prvog krvavog građanskog rata u islamu kada je predvodila nepravednu nasilničku vojnu pobunu protiv jedinog do tada potpuno regularno izabranog islamskog vladara Imama Alija, a.s., u kojoj je poražena i uzrokovala ubistvo preko dvadeset hiljada muslimana. Kako je krasno jedna gospođa pod imenom Umm Awfa El-‘Abdijja, pozivajući na titulu “majka vjernika” u izravnom razgovoru sa Aišom, osudila za ono što je uradila. Preseno je da je Umm Awfa El-‘Abdijja ušla kod Aiše i upitala je: “Majko vjernika! Šta mislite o majci koja je ubila svoje malo dijete?” ona je odmah izrekla svoju fetvu: “Obavezna joj je Vatra!” Umm Awfa je nastavila: “Šta mislite o majci koja je pobila dvadeset hiljade svojih odraslih sinova?!” Aiša se uzrujala i povikala: “Uhvatite Allahovu neprijateljicu!”[1]
5. Da li je samo Aiša u časnom Kur’anu nazvana majkom vjernika? Ne, titula majka vjernika je data svim Poslanikovim suprugama podjednako. Ako je Aiša u časnom Kur’anu nazvana majkom vjernika i zato je treba veličati i uzdizati, zašto se nigdje ne spomenu ostale majke vjernika? Da li većina onih koji veličaju Aišu i okivaju je u zvijezde, znaju bar imena ostalih majki vjernika? Zašto se oni distaniciraju od ostalih Poslanikovih supruga kad ih Kur'an naziva majkama vjernika? Ili je pak titula majka vjernika samo izgovor, a istinski razlog veličanja i uzdizanja Aiše je samo njezin politički stav? Da bismo ujednostavili stvar, ovako ćemo postavljati pitanje: Zašto je između sve braće majke vjernika, samo Muavija poznat kao “daidža vjernika”, pa čak i Aišina braća nisu poznata kao “daidže vjernika” i zašto je između svih Poslanikovih supruga samo Aiša poznata kao majka vjernika? Šta je zajedničko između Aiše i Muavije? Njih dvoje su predvodili dvije krvave nepravedne nasilničke vojne pobune protiv šerijatski legitimnog halife Imama Alija, a.s., i do kraja života su gajili mržnju prema njemu! Njih dvoje su uzrokovali ubistvo najmanje sto hiljada muslimana!
6. Da li je u časnom Kur’anu rečeno da su Poslanikove, s.a.v.a., supruge samo majke vjernika i ništa više? Ne. Kao što smo već napomenuli u časnom Kur’anu se navode mnoge obaveze i dužnosti za Poslanikove supruge. Između ostalog i ajet: U kućama svojim boravite! (El-Ahzab, 33) Bez sumnje, majke vjernika su, kako sam Kur’an kaže, preče od drugih vjernika da pridržavaju kur’anske zapovijedi. Zašto je majka vjernika Aiša svjesno i namjerno gazila ovu jasnu i nedvojbenu kur’ansku zapovijed i napustila svoju kuću putujući više hiljada kilometara radi izazivanja smutnje i krvoprolića? Zar joj ostale majke vjernika nisu napomenule da joj je dužnost ostati u svojoj kući? Zar je nisu molile? Pored svega toga, zar je Poslanik, s.a.v.a., nije konkretno bio upozorio na ovu smunju, pa zašto nije odustala kada se sjetila Poslanikovog upozorenja? Zašto je kod nekih muslimana krv preko dvadeset hiljada muslimana toliko bezvrijedna i ništavna? Da li časni Kur’an tako tretira krv muslimana? Časni Kur’an kaže: Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti. (En-Nisa, 93) Naravno, posljedice Aišine smutnje nisu bile samo pogibija preko dvadeset hiljada muslimana, već pored ranjavanja desetina hiljada, ostajanja bez opskbitelja desetina hiljada porodica, uništavanja i rušenja, tragovi su ostali u vidu mržnje, neprijateljstva i neslaganja kroz historiju. Prema tome, ako želimo na Aišu gledati kroz kur’anske ajete, trebamo sve ajete uzeti u obzir.
7. Da li oni koji veličaju i uzdižu Aišu, zato što je u časnom Kur’anu nazvana majkom vjernika, znaju kako je časni Kur’an predstavio konkretno Aišu? Veći dio časne sure Et-Tahrim govori o Aiši i njenoj saveznici Hafsi. Samo ćemo navesti djelove iz te sure:

• Kada je Vjerovjesnik jednoj od svojih žena jednu tajnu povjerio pa je ona odala, – a Allah je to njemu otkrio -, on joj je bio jedan dio kazao, a ostalo prešutio. I kad je on s tim nju upoznao, ona je upitala: “A ko ti je to kazao?” – on je rekao: “Kazao mi je Onaj koji sva zna i kome nije skriveno ništa.”
• Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, to je stoga što srca vaša zastraniše, udružite li se protiv Vjerovjesnika, Allah je taj što zaštitnik njegov je, i Džibril, i čestiti od vjernika, a najzad i meleki njemu pomoći će! (dakle, u pitanju je zavjera protiv Poslanika, s.a.v.a., koja iziskuje ovolike prijetnje!)
• Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka. (znači li da Aiša i njezina saveznica nisu bile odane Allahu, nisu bile vjernice…? Nek zaključi kako ko razumije!)
• …
• Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile – i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: “Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!”

Dakle, biti poslanikova supruga ne znači ništa. Može neko biti poslanikova supruga, a da bude Allahov neprijatelj. Navođenje ovog primjera za Aišu i Hafsu, pokazuje njihov položaj kod Allaha. Nek one i oni koji ih veličaju i kuju u zvijezde znaju da biti Poslanikova supruga neće biti bliže od biti Poslanikov amidža. Ebu Leheb je bio Poslanikov amidža, a rodbinska veza je bliža od tazbinske.

Neka Svevišnji Allah sve nas uputi na pravi put!

Uvaženi prijatelju, oprostite što malo kasnimo sa odgovorom. Nadamo se da je odgovor jasan.

Još jednom hvala vam. Molimo Allaha da vam podari sve najbolje.

Selam

[1] Ujunul-ahbar, Ibn Kutejbe, sv. 1, str. 202; El-‘Ikdul-ferid, Ibn Abdul-Berr, sv. 3, str. 328; Ensabul-ešraf, Ahmed ibn Jahja El-Bilazuri, sv. 3, str. 59.