Povezanost Božije volje sa zakonom uzročnosti

Share

Povezanost Božije volje sa zakonom uzročnosti

U svjetlu ove Allahove vlasti koju Kur'an priznaje Božijoj volji u svemiru, historiji i društvu, prirodno je zapitati se o vezi između Božije volje i zakona uzročnosti. Je li ona stavljanje van snage, odnosno da li Božija volja stavlja van snage zakon uzročnosti kad god to Allah poželi.

Odgovor na ovo pitanje je odričan, bez sumnje.

On – Uzvišeni – je stvorio uzroke i niko drugi, a stvaranje uzroka nužno znači i stvaranje uzročnosti. Tako, kad je Allah stvorio vatru, stvorio je i toplotu, a stvaranje vatre bez toplote jeste kao stvaranje para bez svojstva parnosti.[1] Zato je nemoguće da Allah stvori vatru, a da ona ne uzrokuje vrelinu, osim da je pretvori u nešto drugo što liči na vatru. Stoga ne stoji tvrdnja da moć Božije volje nad svemirom i historijom znači stavljanje zakona uzročnosti van snage.

Kakva je onda veza između Božije volje i zakona uzročnosti?

 

 Božije upravljanje zakonom uzročnosti putem istog tog zakona

 Kur'an Časni pojašnjava ovu vezu na mnogim mjestima i naglašava da Uzvišenom Allahu pripada potpuno upravljanje i vlast nad ovim zakonima putem samog ovog zakona, bez njegovog obustavljanja i poništenja. Kur'an, tako, ne stavlja van djelovanja Božiju volju, kako to tvrde jevreji, kao što ne stavlja van djelovanja ni poredak uzročnosti, kako to tvrde ešarije, već potvrđuje Božije vladanje svemirom putem samih ovih zakona. Tako, kad Allah nekom narodu želi podariti blagodat, pošalje vjetar kao radosnu vijest ispred Svoje milosti:

On vam šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje.[2]

Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake.[3]

Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu.[4]

On, Uzvišeni, spušta s neba kišu tako što šalje vjetrove koji oplođuju, pa kad želi obradovati neki narod Svojom milošću, pošalje im vjetar kao radostan znak Svoje milosti koji pokreće oblake i ljudima se spušta kiša, kako bi njihova zemlja postala plodna s onim što je Bog u nju položio od Svoje milosti.

Pa, kome Allah želi ukazati dobro, podari mu ove uzročnike koji vode do blagodati. A na isti način, kad želi kazniti neki narod zbog loših djela, On ih kazni preko uzročnika koji tome vode.

Uzvišeni Allah, govoreći o opomenama koje su stizale faraonu i njegovom narodu, kaže:

I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, kako bi se opametili.[5]

Tako se kazna nad faraonovim narodom provela putem gladi i suše. Ovdje je rečeno gladnim godinama kaznili (sinīn), što je množina od godine (sene), a ima značenje suše i oskudice. A kad nekom narodu želi podariti blagodati, onda za njih pokrene i uzroke koji tome vode, kao što su vjetrovi i oblaci. Međutim, kad želi kazniti neki narod, kazni ih isto tako preko uzroka te kazne, kao što je glad, suša i manjak kiše.

[1] Uz malu razliku: ono prvo spada u nužnosti egzistencije, a drugo u nužnosti biti. (Prim. autora).

[2] El-Furkan, 48.

[3] Fatir, 9.

[4] El-Hidžr, 22.

[5] El-A‘raf, 130.

  • 9 Marta, 2019