Povezanost odaziva s dovom

Povezanost odaziva s dovom

Gospodar vaš rekao je: “Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće ibadet da Mi čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi!”[1]

Allahov odaziv na dovu odvija se u skladu s božanskim zakonima i pravilima, kao što je slučaj i s ostalim Božijim djelima.

Allahova uzvišenost ne poznaje podložnost uticaju, kao što je slučaj kod nas ljudi, bilo da se srdimo, bilo da smo zadovoljni, bilo da se tužimo, bilo da se veselimo, bilo da smo čili, bilo da nam je dosadno.

Božije djelovanje uistinu predstavlja zakone i pravila, i ono se ne razlikuje u zadovoljstvu ili srdžbi, pružanju ili lišavanju, davanju ili uzimanju – sve teče prema Božijim ustaljenim zakonima i pravilima.

Ovi Božiji zakoni odvijaju se na obzorju gajba (metafizike) isto kao što se odvijaju i na polju fizike, hemije i mehanike, bez ikakve razlike.

I nećeš nikakve promjene naći u Božijim zakonitostima.[2]

I nećeš nikakvog skretanja naći u Božijim zakonima.[3]

Pa koji je Božiji zakon koji važi za uslišavanje dove? 

Bilježi se u islamskim tekstovima objašnjenje o vezi između dove i uslišanosti, po kojem je dova ključ Božijeg odaziva. Ova riječ, zapravo, određuje vrstu veze između dove i uslišanosti.

Od Imama Alija, a.s., prenose se riječi: “Dova je ključ milosti!”[4]

U oporuci vođe pravovjernih Alija ibn Ebi Taliba, a.s., njegovom sinu Hasanu stoji: “Zatim stavi u ruke svoje ključeve Njegovih riznica, sa svim onim što se od Njega može tražiti, pa kad god poželiš, moći ćeš dovom otvoriti vrata Njegovih riznica!”[5]

Izraz ima jasnu primjesu značenja veze između dove i odaziva (“Pa kad god poželiš, moći ćeš dovom otvoriti vrata Njegovih riznica!”).

Dakle, dova je ključ kojim otvaramo riznice Božije milosti.

A Božije riznice ne daju se iscrpiti, ali ne posjeduju svi ljudi ključeve riznica Božije milosti, niti su svi ljudi sposobni otvoriti riznice Allahove milosti.

Bilježi se od Imama Džafera ibn Muhammeda Sadika, a.s., da je o Allahovim riječima:

Milost koju Allah otvori ljudima niko ne može oduzeti[6] , rekao: “To je dova!”[7]

Drugim riječima, dova je ključ kojim Allah ljudima otvara vrata Svoje milosti, a koji je Allah stavio u ruke Svojih robova.

Od Poslanika, s.a.v.a., prenosi se da je rekao: “Kome od vas se otvore vrata dove, otvorila su mu se i vrata uslišanosti!”[8]

Uzvišeni Allah je Taj Koji robu otvara vrata dove, a On je i Taj Koji otvara vrata uslišanosti.

Vođa pravovjernih, a.s., kaže: “Ko pokuca na vrata Uzvišenog Allaha, ona mu se i otvore!”[9]

Imam Sadik, a.s., kaže: “Učestalo čini dovu, jer ona je ključ Božije milosti i ostvarenje potrebe svake. Ono što je kod Allaha, ne može se zadobiti, osim dovom. A nema vrata na koja se mnogo kuca, a da se neće otvoriti onome ko je pred njima!”[10]

Vođa pravovjernih, a.s., je rekao: “Dova predstavlja ključeve uspjeha i uzde postignuća, a najbolja dova jeste ona koja dolazi iz čistih prsa i bogobojazna srca!”[11]

Od Božijeg poslanika, s.a.v.a., prenosi se sljedeće: “Hoćete li da vas uputim na oružje koje će vas izbaviti od vaših neprijatelja i koje će vam u izobilju dati vaše opskrbe?” “Hoćemo!”, rekli su oni, a on im reče: “Dovom se obraćajte svom Gospodaru i noću i danju, jer je oružje vjernika dova!”[12]

[1] El-Mu’min, 60.

[2] El-Ahzab, 62.

[3] Fatir, 43.

[4] Biharu-l-envar, sv. 93, str. 300.

[5] Biharu-l-envar, sv. 93, str. 300.

[6] Fatir, 2.

[7] Biharu-l-envar, sv. 93, str. 299.

[8] Kenzu-l-‘ummal, hadis 3156.

[9] Gureru-l-hikem, hadis 8292.

[10] Biharu-l-envar, sv. 93, str. 295; Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1086, i 8616.

[11] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1094, i 8657; Usulu-l-Kafi, sv. 2, str. 517.

[12] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1095, i 8658.