Povezanost pitanja Mehdija, a.s., s krajem kretanja historije

Povezanost pitanja Mehdija, a.s., s krajem kretanja historije

Sejjid Sami El-Bedri

Kraj vremena – ahiru-z-zeman – je izraz koji govori o konačnoj etapi kretanja historije kojoj su pridali važnost filozofi pozitivisti općenito, a marksisti naročito u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. Najbolje što je marksizam ponudio ljudskoj misli jeste njegovo vjerovanje u historijski determinizam,[1] njegovo nastojanje da otkrije zakone historije i njene etape, njegovo ukazivanje na važnost spoznaje zakona historije u predviđanju toka kretanja historije i njegovog rezultate, ulogu ove spoznaje u podizanju čovjekove svijesti te aktiviranju njegovog pozitivnog kretanja u pravcu historijske etape koju očekuje.

Samo što je marksizam zapao u katastrofalnu grešku kada je negirao postojanje uzvišenog Boga a vjerovjesničkim pokretima je pristupio kroz iskrivljene oblike božanske religije i zato je bio neuspješan u otkrivanju općih etapa kretanja historije i otkrivanju zakona koji prenose stvarnost iz jedne u drugu etapu, pa je zaustave kod neizbježne joj konačnice.

Ako se ljudska pozitivistička misao kroz marksizam u devetnaestom stoljeću otvorila prema shvatanju historijskog determinizma i zato i radila na otkrivanju neizbježnih etapa historije i općih zakona historije, da bi potom napravila grešku u otkrivanju toga,[2] vjerovjesnička misao je od svoga prvog kretanja prije više hiljada godina svoje vizije o kretanju ljudskog društva sagradila na osnovu ovog determinizma i ponudila jasnu ideju o zakonima historije i njenim etapama.

I vjersko naslijeđe jevreja, kršćana i muslimana sačuvalo je zajedničke tekstove o tome, pa ko se bavi studijom ovih oblasti može reći da je ovo pitanje jedno od temeljnih zajedničkih pitanja tri spomenute religije.

Ovdje bih volio dodati da vjerski tekstovi koji su sačuvani u naslijeđu ove tri religije, pored toga nude jedinstvene informacije o historijskim ličnostima na kojima se oblikuje kretanje historije i njen kraj. Stoga, mi nismo samo pred zajedničkim viđenjem o kraju kretanja historije, već možemo iz tih tekstova zaključiti da se nalazimo pred jedinstvenim predstavama o identitetu historijskih ličnosti toga pokreta.

Naravno, glede ovih tekstova koji govore o historijskim ličnostim naišao sam na različite načine čitanja i tumačenja koja nas stavljaju pred razne primjene istih ideja, a otvorena je kapija za naučni dijalog između tri religije i njihove unutrašnje struje u potrazi za putevima dolaska do jedinstvenog čitanja tih tekstova.

U svjetlu ovog uvoda možemo reći da pitanje obećanog Mehdija Hudždžeta ibn Hasana ‘Askerija, a.s., sina obespravljenog šehida Husejna, a.s., u šiitskom vjerovanju, temeljito je povezano sa etapama kretanja historije i njenim zakonima, kao što ga je prethodilo općenito vjerovjesničko kretanje kroz njegove osnovne dokumente: Kur'an, Tora i Biblija.

I šiitski pokret kroz svoje pouzdano naslijeđe tvrdi da je Obećani Mehdi, a.s., heroj kraja historije kojeg šiitski tekstovi identifikuju kao Muhammed ibn Hasan El-‘askeri, a.s., sin obespravljenog šehida Husejna, a.s., isti onaj kojeg opisuju vjerski tekstovi kršćanstva i judaizma.

Naš dokaz za ovu zamisao je ono što časni Kur'an utvrđuje da je blistavi kraj historije nešto što je uzvišeni Allah učinio neizbježnim, objasnio ga u Kur'anu i u knjigama koje je objavio prethodnim vjerovjesnicima. Također, naš dokaz je potvrda časnog Kur'ana da je vijest o dolasku mekkanskog vjerovjesnika spomenuta u Tori i Bibliji, potrvda Ehli bejta, a.s., u njihovim predajama da su prethodne Knjige predskazale dolazak Muhammeda i njegovog Ehli bejta i da su Ali, Husejn i Mehdi spomenuti u prethodnim Knjigama onako kako je i Poslanik, s.a.v.a., spomenut.

Ono što je usaglašeno među tri nebeske religije o kraju historije

Sljedbenici tri nebeske religije, muslimani, kršćani i jevreji, se slažu u tome da je budućnost toka života na Zemlji pobjeda doktrine vjere nad nevjerstvom, vladavina istine, znanja, društvene pravde, robovanja Allahu, naslijeđivanje Zemlje od strane dobrostivih i kraj praznovjerja, zablude, tlačenja i svih vidova zastranjenja.

Također se slažu da je čovjek čijom rukom će Allah ostvariti obećanje, od potomstva Ibrahima, a.s., da vjerozakon kojim će on vladati neće biti Musaov vjerozakon, već vjerozakon vjerovjesnika kojeg će Allah poslati do kraja vremena[3] i on je vjerovjesnik kojeg iščekuju „umijun“ – oni koji nisu upoznati sa pretohodnim nebeskim knjigama.

U časnom Kur'anu čitamo:

وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِي الزَّبُورِ مِن بَعْدِ الذِّكْرِ أَنَّ الْأَرْضَ يَرِثُهَا عِبَادِيَ الصَّالِحُونَ إِنَّ فِي هَٰذَا لَبَلَاغًا لِّقَوْمٍ عَابِدِينَ

A Mi smo u Zeburu, nakon Opomene, zapisali da će Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi! U tome je, zbilja, pouka za ljude koji budu Allaha robovali.[4]

U Svetoj Knjizi psalmi Davidovi 37. – glava stoji: ”

1. 1. Nemoj se žestiti gledajući nevaljale, nemoj zavidjeti onima koji čine bezakonje. .
   2. Jer se kao trava brzo kose, i kao zeleno bilje venu.
   3. Uzdaj se u Gospoda i tvori dobro; živi na zemlji i hrani istinu.
   4. Tješi se Gospodom, i učiniće ti što ti srce želi.
   5. Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se u Njega, on će učiniti.
   6. I izvešće kao vidjelo pravdu tvoju, i pravicu tvoju kao podne.
   7. Osloni se na Gospoda, i čekaj Ga. Nemoj se žestiti gledajući koga gdje napreduje na putu svojem, čovjeka, koji radi što namisli.
   8. Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo činiš.
   9. Jer će se istrijebiti koji čine zlo, a koji čekaju Gospoda naslijediće zemlju.
   10. Još malo, pa neće biti bezbožnika; pogledaćeš na mjesto njegovo, a njega nema.
   11. A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira.
   12. Zlo misli bezbožnik pravedniku, i škrguće na nj zubima svojim.
   13. Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primiče dan njegov.
   14. Mač potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga i nište ga i pokolju one koji idu pravim putem.
   15. Mač će njihov udariti u njihovo srce, i lukovi njihovi polomiće se.
   16. Bolje je malo u pravednika nego bogatstvo mnogih bezbožnika.
   17. Jer će se mišice bezbožnicima potrti, a pravednike utvrđuje Gospod.
   18. Zna Gospod dane bezazlenima, i dio njihov traje dovijeka.
   19. Neće se postidjeti u zlo doba, u dane gladne biće siti.
   20. A bezbožnici ginu, i neprijatelji Gospodnji kao ljepota šumska prolaze, kao dim prolaze.
   21. Bezbožnik uzaima i ne vraća, a pravednik poklanja i daje.
   22. Jer koje on blagoslovi, oni naslijede zemlju, a koje on prokune, oni se istrijebe..
   23. Gospod utvrđuje korake svakoga čovjeka i mio mu je put njegov.
   24. Kad posrne da padne, neće pasti, jer ga Gospod drži za ruku.
   25. Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba.
   26. Svaki dan poklanja i daje u zajam, i na natražju je njegovu blagoslov.
   27. Uklanjaj se oda zla, i čini dobro, i živi dovijeka.
   28. Jer Gospod ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca svojijeh; uvijek se oni čuvaju; a pleme će se bezbožničko istrijebiti.
   29. Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj dovijeka.
   30. Usta pravednikova govore mudrost, i jezik njegov kazuje istinu.
   31. Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotiču.
   32. Bezbožnik vreba pravednika, i traži da ga ubije;
   33. Ali ga Gospod neće pustiti u ruke njegove, niti će dati da ga okrive kad se stanu suditi.
   34. Čekaj Gospoda i drži se puta njegova, i on će te postaviti da vladaš zemljom; vidjećeš kako će se istrijebiti bezbožnici.
   35. Vidjeh bezbožnika strašna koji se raširivaše kao granato drvo;
   36. Ali prođe, i evo nema ga; tražim ga i ne nahodim.
   37. Hrani čistotu i pazi pravdu, jer će u čovjeka mirna ostati natražje.
   38. A bezakonika će nestati sasvijem; natražje će se bezbožničko zatrti.
   39. Od Gospoda je spasenje pravednicima; on je krjepost njihova u nevolji.
   40. Gospod će im pomoći, i izbaviće ih; izbaviće ih od bezbožnika, i sačuvaće ih, jer se u njega uzdaju.”

Razlika muslimana od jevreja i kršćana u identitetu obećanog Božanskog vođe i njegovoj  knjizi:

Muslimani se razlikuju od jevreja i kršćana u vezi određivanja identiteta čovjeka čijom rukom će Allah sprovesti ovaj veliki očekivani događaj, u vezi ummeta iz kojeg će krenuti ovaj veliki Božanski vođa i u vezi vjerozakona po kojim će on postupiti i kojeg će on primjenjivati.

Svi muslimani vjeruju da je on od potomaka Ismaila, a.s., od loze Muhammeda, s.a.v.a., Posljednjeg vjerovjesnika, od Fatime kćerke Poslanika, s.a.v.a., da je ummet ovog vođe  Muhammedov ummet i da je njegov vjerozakon Muhammedov, s.a.v.a., vjerozakon.

Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed ibn Hanbel, Taberani, Hakim i drugi su zabilježili riječi Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Kad bi od Ovog svijeta ostao samo jedan dan, Allah bi ga produžio sve dok ne pošalje čovjeka iz mog potomstva koji će je (Zemlju) napuniti pravdom onako kako je napunjena nepravdom.”

I njegove riječi: “Mehdi je iz mog potomstva, jedno od Fatimine djece.”

Dok jevreji i kršćani vjeruju da je on od potomaka Ishaka, a.s., od loze Jakuba, a.s., preko Davuda, a.s. Kršćani tvrde da je ovaj israilski vođa Mesih Isa sin Merjemin, a.s., i da je on ubijen od strane jevreja, potom ga je Allah oživio i izveo iz mrtvih, podigao ga u nebu i On će ga spustiti na kraju svijeta kako bi ostvario ono što je obećao.

A jevreji tvrde da se on još nije rodio.

Jevrejski komentator Hanan Ajl u svom komentaru na redak 20 iz 17. poglavlja iz Knjige Postanka koji ukazuje na Božije obećanje u vezi Ismaila, a.s., a to je: “20 I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti”[5], kaže: “Iz predskazanja u ovom retku vidimo da je prošlo 2337 godina prije nego što su Arapi – potomci Ismaila – postali veliki narod (pojavom islama 624. godine). U ovom periodu je Ismail s čežnjom iščekivao sve dok nije konačno ispunjeno Božije obećanje i Arapi su dominirali svijetom. Što se nas, potomaka Ishaka, tiče, pa ispunjenje Obećanja koje nam je dato, kasni zbog naših grijeha. Sigurno je da će se ovo Božansko obećanje kasnije ostvariti, zato ne trebamo izgubiti nadu.”[6]

I u knjizi Izaiija, poglavlje 11, redak 1 – 10, stoji:

^“1Dolazak pravednoga kralja

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbit’ iz njegova korijena.²

Na njemu će duh Jahvin počivat’,
duh mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg.³

Prodahnut će ga strah Gospodnji:
neće suditi po viđenju,
presuđivati po čuvenju,⁴

već po pravdi će sudit’ ubogima
i sud prav izricat’ bijednima na zemlji.
Šibom riječi svoje ošinut će silnika,
a dahom iz usta ubit’ bezbožnika.⁵

On će pravdom opasati bedra,
a vjernošću bokove.⁶

Vuk će prebivati s jagnjetom,
ris ležati s kozlićem,
tele i lavić zajedno će pásti,
a djetešce njih će vodit’.⁷

Krava i medvjedica zajedno će pásti,
a mladunčad njihova skupa će ležati,
lav će jesti slamu k’o govedo.⁸

Nad rupom gujinom igrat će se dojenče,
sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.⁹

Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti
na svoj svetoj gori mojoj:
zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom
kao što se vodom pune mora.¹⁰

 Povratak izgnanika

 U dan onaj: Jišajev izdanak,
dignut kao stijeg narodima,
puci će željno tražiti.
I prebivalište njegovo bit će slavno.”[7]

Odlučujuća riječ u vezi razilaženja muslimana sa kršćanima i jevrejima po pitanju Obećanog vođe, da li je on od potomaka Ishaka, a.s., ili Ismaila, a.s., može se postići kroz studije o:

Prvo pitanje: Ko je vjerovjesnik kojeg iščekuju umijun, je li on Isa, a.s., ili Muhammed, s.a.v.a.?

Drugo pitanje: Ko je vječni nasljednik Ibrahimovog, a.s., imameta – predvodništva – , je li on Ismail i odabranici iz njegovog potomstva ili Ishak i odabranici iz njegovog potomstva?

Treće pitanje: i također ko je Božanski vođa koji će doživjeti nevolju klanja bez ikakvog razloga i njegovo ubistvo će biti razlog upute mnogima kao što će njegovo ubistvo biti razlog očuvanja vjere i njenog širenja?

Prva dva pitanja su obrađena od strane muslimanske uleme i mnogi jevrejski i kršćanski učenjaci su to shvatili i zato su obznanili svoje slijeđenje Poslanika, s.a.v.a., i njegove porodice.[8]

Što se tiče trećeg pitanja, pa pavlinsko kršćanstvo je tekstove koji govore o čovjeku bolova i nedaća koji je zaklan onako kako se ovca kolje protumačilo tako da ti tekstovi govore o Isau, a.s., ali tekst to ne podnosi, jer Isa, a.s., nije imao potomka, bez obzira da li je njegov period dugo trajao ili kratko. Ovo je pitanje za kojeg je Allah nama dao uspjeh da ga iniciramo i mi smo pripremili sve tekstove i nadamo se da uskoro studija bude objavljena.

Što se tiče riječ Jišajeva u tekstu Starog zavjeta koja ukazuje na Davudovog oca u navedenom citatu, nakon utvrđivanja prethodna tri pitanja postaje lahko otkriti da je ta riječ iskrivljena i da se ona u izvornom obliku odnosila na Muhammeda, s.a.v.a., i njegovog potomka Mehdija, a.s.

Razlika između šiija i sunija po pitanju Obećanog vođe

Šiije vjeruju da je ovaj Obećani vođa Muhammed ibn Hasan El-‘Askeri koji se rodio 256. po hidžri i da je njegov otac Imam Hasan El-‘Askeri obznanio njegov imamet, a potom je on uz Božiji izun započeo dvije skrivenosti, malu i veliku, poput Isaa, a.s.

Prva skrivenost tj. mala skrivenost, je bila onda kada ga je Allah izbavio od spletki abbasijske vlasti, pa je živio u tajnosti od rođenja, jer ga je njegov otac sakrio. Nakon šehadeta njegovog oca 261. po hidžri, on je upućivao sljedbenike svog oca posredstvom svoja četiri izaslanika čije je izaslanstvo ukupno trajalo oko 69 godina (261 – 329.).

Druga skrivenost tj. velika je počela nakon smrti četvrtog izaslanika Alija ibn Muhammeda Es-Semerija i on je u vrijeme svoje smrti obavijestio šiije da poslije njega više neće biti poseban izaslanik sve dok Allah ne odobri pojavu Svog odabranika na kraju vremena.

Ehli sunnet vjeruje da se Mehdi nije rodio, već će se roditi na kraju vremena.

Odlučujuća riječ u vezi razilaženja šiija i sunija o Obećanom vođi, da li je on rođen, da li je on sin Hasana ‘Askerija, a.s., ili će se on roditi u budućnosti, može se postići kroz istraživanja o postojanju bezgrešnih Poslanikovih, s.a.v.a. nasljednika, o tome da su sljedbenici tih nasljednika povjerljivi u prenošenju od svojih Imama, poput sljedbenika ostalih pravaca kada prenose od svojih imama pitnja iz fikha i historije koja se njih tiču.

Šiije su od najranijih perioda bili saglasni da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., imenovao njihove Imame, a.s., spomenuo njihov broj, da je svaki prethodni Imam imenovao svog nasljednika, da je Imam Hasan ‘Askeri, a.s., obznanio da ima sina, da je on njegov nasljednik i da je on Išečkivani Mehdi.

Šiije su se  vezano za pitanje Poslanikovog određivanja Božanskog vođstva Ehli bejta, a.s., pozivali na hadis Sekalejn i hadis Sefine, za broj Imama su se pozivali na hadis o dvanaesterici, za utvrđivanje toga da je prvi Božanski Imam, Imam Ali, a.s., potom Hasan, pa Husejn, pozivali su se na hadis Gadira, hadis Menzile, hadis Kisa, hadis „Hasan i Husejn su dva sibta između asbata“ i svi ti hadisi su preneseni u pouzdanim knjigama ehli sunneta.

Što se tiče vođstva devet Imama od potomstva Imama Husejna, a.s., pa to su utvrdili hadisima o vesijjetu – nasljedništvu – koji su zabilježeni u pouzdanim knjigama šiija, kao što su riječi Imama Bakira, a.s.: „Bit će devet Imama iz potomstva Husejna ibn Alija, a deveti od njih je Kaim.“

I riječi Imama Sadika, a.s.: „Zar mislite da onaj koji imenuje od nas, imenuje koga god želi? Ne, tako mi Allaha, već to je zavjet prenesen od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., do čovjeka pa do sljedećeg čovjeka sve dok ne završi do njega (onog ko imenuje nekog drugog).“

U drugoj verziji stoji: „… sve dok ne završi do Vlasnika ove stvari.“[9]

I šiije su, također, pozivali na historijske činjenice po kojima se izdvaja sira (način života) tih devet Imama, jer su kao nasljeđe posjedovali knjige El-Džami'a i El-Džefr koje je Imam Ali, a.s., zapisao od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., u njihovim posebnim susretima, i pozivali na ono što se vidjelo od njih u vidu vijesti o nevidljivom svijetu i kirameta koje Allah ne sprovodi osim rukom Svojih odabranika koji su pomognuti Njegovom posebnom pomoći.

Braća ehli sunneta su pokušali odbaciti ideju imenovanja Imama, a.s., od strane Poslanika, s.a.v.a., i imenovanja prvog Imama, Alija, a.s., negiranjem takvog značenja u hadisima ili diskvalificiranjem lanca prenosilaca hadisa na koje se šiije pozivaju za svoje tvrdnje, a šiitska ulema je kritikovala njihove odgovore i ukazala na njihovu neispravnost.

I neki od šiitskih frakcija – posebno zejdije – su nastojale odbaciti ideju postojanja dvanaesterice, a šiitska ulema im je odgovorila.

Neki od suvremenih pisaca su pokušali odbaciti ideju rođenja Imama Mehdija, a.s., tvrdnjom da oni koji u to vjeruju samo su jedna od dvanaest skupina u kojima su se razdijelili sljedbenici Imama Hasana El-‘Askerija, a.s., pozivajući na dva izvora: Fireku-š-ši'a od En-Nevbehtija i El-Mekalat ve-l-firak od El-Eš'arija, a mi smo ovu tvrdnju detaljno odbacili u našoj knjizi o predvodništvu Ehli bejta i postojanju Imama Mehdija, a.s.[10]

Skrivenost ne znači obustavljanje djelovanja po islamskim propisima

Skrivenost Imama nipošto nije u značenju obustave djelovanja po propisima islama. Kako to može biti kada je samo postojanje Poslanikovih nasljednika radi očuvanja islama, da ostane sačuvan i dostupan svakom ko želi djelovati po njemu. I Imami, a.s., su ovu svoju obavezu obavili na najbolji način, jer su odgojili povjerljive nosioce svojih znanja, a preuzimanje vlasti u islamskom društvu općenito od strane njih je bila samo jedna od njihovih uloga, a glavni uvjet za većinu njih nije postojao, a to je postojanje adekvatnih pokornih pomagača kao što je Zapovjednik vjernika, a.s., ukazao na to: „Pripazite, tako mi Onog Koji rascjepljuje zrno i stvara bića živa, da mi ne dođoše ljudi i da podržavatelji ne istrošiše uvjeravanja, i da se učeni ne osloniše na Boga, s obavezom da neće pristati na proždrljivost tlačitelja i glad tlačenih, zbacio bih uze hilafeta na njegova pleća i postupao bih s posljednjim jednako kao i s prvim.“[11]

Skrivenost Imama je bila Božanska varka protiv abbasijske varke. Oni su htjeli ubiti Imama, a Allah ga je htio čuvati i poštediti do obećanog dana. S druge strane, od najočitijih mudrosti i tajni skrivenosti Imama za odabranog ummeta – sljedbenika Ehli bejta, a.s., je davanje prilike nosiocima nasljeđa Imama, a.s., da izvrše svoje misaone, naučne i političke obaveze na osnovu svog ljudskog uobičajnog shvatanja Kur'ana i nasljeđa kojeg je ostavilo bezgrešno iskustvo Poslanika, s.a.v.a., i Imama, a.s.

Razlog povratka skrivenog bezgrješnika na kraju vremena i njegovog ponovnog pojavljivanja na društvenoj i političkoj sceni je procjenjivanje prošlih iskustava uobičajnog toka i otkrivanje nivoa njegove podudarnosti sa izvorom, iskrenost i povjerljvost s jedne, i ispunjenje spomenutog Božanskog obećanja s druge strane.

Pojam iščekivanja olakšanja je povezan sa Mehdijem Muhammedom ibn Hasanom El-‘Askerijem, a.s., koji je živio skriven i još uvijek ga prati ovo stanje – Bože, ubrzaj dolazak Svog odabranika Hudždžeta ibn Hasana, a.s. – , i nema veze s ummetom osim iz ovog aspekta da je on njegov bezgrješni vođa koji je pripremljen da izvrši jednu posebnu Božansku obavezu, koju je Allah odredio da bude kraj toka historije na cijeloj Zemlji i da mu u tome pomaže Isa, a.s.

Iz ovog postaje jasna tajna ograničenosti ovog pojma unutar šiitskog kruga, jer sunijski krug ne vjeruje u Mehdija koji je rođen, skriven, protjeran, bjegunac u strahu, ili bjegunac i čovjek u strahu.

Znakovi pojave Mehdija, a.s.

Predaje koje govore o znakovima pojave Mehdija, a.s., kako u šiitskim tako i u sunijskim knjigama, uglavnom imaju za cilj da odrede vrijeme pojave, a u studiji tih predaja postoje dvije smjernice:

Prvo, razmatra predaje kao da one govore o odvojenim nepovezanim događajima.

Drugo, razmatra predaje tako da one govore o društvenom, političkom i tehnološkom stanju u kojem se nalazi svijet pred pojavu Imama. Drugim riječim: predaje nam odslikavaju političko, društveno i tehnološko stanje svijeta pred pojavu Imama.

U svjetlu druge smjernice svakom istraživaču o znakovima pojave postane jasno da je svijet danas više nego bilo kad bliži dobi pojave Imama.

Sa tehnološkog aspekta predaje govore o svijetu u kojem avioni prenose putnike iz jedne u drugu zemlju. U broju nacija svijeta radija mogu emitovati jednu vijest u jednom trenuku za cijeli svijet, postoje video telefoni preko kojih onaj koji je na Istoku čuje i vidi svog brata koji je na Zapadu i postoje nosivi laptopi koji sadrže razne softvere koji oslobađaju svog vlasnika od nošenja hiljada knjiga.

Sa društvenog aspekta predaje govore o društvenom stanju žena kako se pojavljuju otkrivene, razgolišene, a ovim se aludira na dotjerenost, oskudnu odjevenost i pojavu mnogih nedozvoljenih stvari koje čovjek ne može ni zamisliti prije nego se dese.

Sa političkog aspekta predaje govore o otkrivanju Sulejmanog Hrama što nužno iziskuje uspostavu države „Izrael“ u srcu arapskog i islamskog svijeta, postojanje islamskih pokreta u muslimanskim društvama koja se trude da uspostave islamsku vlast, a mnogi od njih će da budu zavotreni, govore o nastanku jedne države na Istoku koja će pripremiti teren za dolazak Mehdija, a.s., o međusobnom razilaženju aktivnih šiija i njihovoj neujedinjenosti, njihovom ujedinjenju davanjem prisege Mehdiju, a.s., pojavi lažnih mehdija, … i sve je to spomenuto u hadisima o znakovima pojave Imama, a.s.