Pročišćenje čovjeka
Kako se čovjek može pročistiti?
Da bi došli do odgovora na ovo pitanje treba obratiti pažnju na nekoliko temeljnih tačaka:
- Kao što su za odgoj i zdravlje tijela potrebni tjelesna vježba i sport, tako su i u samoizgradnji i pročišćenju sebe nezaobilazni duhovna vježba i borba protiv strasti.
- Kao što se prilikom tjelesnog odgoja počinje sa laganim vježbama pa se postepeno prelazi na teže, tako se i u duhovnom odgoju mora započeti od onih najlakših te postepeno prelaziti na sve više i više razine.
Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao je:
إن هذا الدين متين فأوغلوا فيه برفق ولا تكرهوا عبادة الله إلى عباد الله فتكونوا كالراكب المنبت الذي لا سفراً قطع ولا ظهراً أبقى.
“Uistinu je ova vjera čvrsta, pa uvodite u nju blago i ne namećite silom obožavanje robovima Božijim, da ne biste bili poput jahača zaostalog na putu, koji niti je put prevalio, niti je jahalicu sačuvao.”[1]
Imam Sadik, a.s., rekao je:
اجتهدت في العبادة وأنا شاب، فقال لي أبي: يا بني دون ما أراك تصنع، فإن الله عزوجل إذا أحب عبدا رضي عنه باليسير .
“Još u ranoj mladosti naprezao sam se u ibadetu, pa mi je otac rekao: ‘Pripazi se toga što vidim da činiš, jer uistinu Bog Uzvišeni kada zavoli nekog roba zadovolji se njegovom lahkom pokornošću.'”[2]
Kao što su u tjelesnoj vježbi potrebni neprekidnost i istrajnost, oni su uslov i za duhovnu vježbu, a Uzvišeni Bog o tome kaže:
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا…
Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se…” [3]
Isto tako, On kaže:
إِلَّا الْمُصَلِّينَ, الَّذِينَ هُمْ عَلَى صَلَاتِهِمْ دَائِمُونَ.
Osim klanjača, koji su u namazima svojim istrajni.[4]
Od Zapovjednika pravovjernih, Alija, mir neka je s njim, prenose se sljedeće riječi:
“Djelo neznatno na kojem se istrajava bolje je pozamašnog koje dodije.”[5]
Ili, kako to kaže jedan pjesnik: “Putnik je onaj koji polahko, a neprestano hodi.”
Od hazreti Alija, mir neka je s njim, se prenosi i sljedeće:
“Sine moj, umjeren budi u životu i ibadetu svome, a drži se istrajnog činjenja onog što možeš.”[6]
U jednoj predaji prenosi se od Imama Bakira, a.s., da je rekao:
“Bogu uzvišenom je najdraže ono djelo u čijem činjenju rob istrajava, pa makar neznatno bilo.”[7]
Iz nekih hadisa se da zaključiti da je najkraće vremensko razdoblje za istrajnost u nečemu jedna godina. Imam Sadik, a.s., kaže:
“Kada čovjek kani nešto činiti, pa neka istraje na tome godinu dana.”[8]
- Kao što i u očuvanju tjelesnog zdravlja činjenje i nečinjenje nekih djela kao što je uzimanje lijekova i način ishrane koji tek u zajedništvu imaju učinka, tako i za zdravlje i pročišćenje duše činjenje i nečinjenje su također potrebni, kao npr. izvršavanje vadžiba i ostavljanje harama, duhovno prijateljevanje i odricanje, vršenje pohvaljenih radnji i napuštanje pokuđenih itd. Ovo činjenje i nečinjenje mora se jednako nastaviti kroz sve razine, jer bez toga nijedno djelo neće biti prihvaćeno, a oni koji jedno s drugim miješaju čestito i poročno te dobro i loše nisu nigdje prispjeli, jer Kur'an kaže:
… إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ.
… Bog prima samo od bogobojaznih![9]
- Najvažnije stvari, kojih se treba pridržavati na svim razinama, jesu prisutnost srca i iskrenost. Baš kao što u tjelesnim vježbama sabranost ima velik uticaj, tako i u propisanim ibadetima i duhovnim vježbama usredsređivanje, iskrenost u namjeri te prisutnost srca imaju glavnu ulogu. Kur'an Časni je na nekoliko mjesta potcrtao činjenicu da se na putu vjere i predanosti Bogu mora posjedovati iskrenost. Tako kaže:
وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ…
A naređeno im je samo da Bogu robuju iskreno Ga vjerujući...[10]
Poslije ćemo objasniti da su namjera i pobuda jedinstveni rasvjetljivači ličnosti čovjeka i ono čime se on izdvaja od drugih ljudi. Iskrenost u namjeri je jedina tačka preko koje se čovjek uspinje ka istini i najvišem odredištu. U Kur'anu stoji:
وَأَنَّ إِلَى رَبِّكَ الْمُنتَهَى
…i da kod Gospodara tvoga sve završava.[11]
I sve, htjelo-nehtjelo, kreće se prema Njemu:
يَا أَيُّهَا الْإِنسَانُ إِنَّكَ كَادِحٌ إِلَى رَبِّكَ كَدْحًا فَمُلَاقِيهِ
Tad ćeš ti, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći.[12]
Naravno, ovaj susret će biti od koristi tek kada se u njega unesu ljubav i iskrenost, odnosno, bitno je da ovaj put prevalimo iz želje i zadovoljstva te da, shodno primjeru iz Kur'ana Časnog – a vi nećete htjeti, osim da tako Bog, Gospodar svjetova, bude htio[13] – ne zaželimo ništa, osim Božijeg zadovoljstva, niti da razmišljamo i o čemu drugom, osim o htijenju i želji Gospodara svjetova, te da čežnjom za susretom s Njim podnesemo tugu odvojenosti od Njega. Ako na ovoj razini naši koraci budu čvrsti te se sačuvamo od opasnosti koje nas vrebaju, stići ćemo na odredišnu postaju Božanskog prijateljstva i počasti i vidjet ćemo i činiti stvari koje će jednima biti neprihvatljive, drugima čudesne, a trećima otvoriti put i dovesti ih do osvješćenja. Na ovoj razini, kako Božija milost bude obuhvatala putnika, tako će i zastori jedan za drugim padati i Božanski zraci će obasjati njegov put, sve dok ne dostigne razinu “fena’ fi Allah”[14]. Dakle, on napušta sve, osim Boga, i konačno dolazi do položaja duhovnog potiranja i otrežnjenosti, tj. potire se u Božijoj ljepoti i uzvišenosti i osim Njega ne vidi ništa drugo, a sam postaje oličenjem osobina Božanske ljepote i uzvišenosti. U dubini svoje svijesti on, osim Njega, ne opaža drugog početka ni kraja, ni vanjštine, ni nutrine, te čitavo njegovo biće obuzima plemenita istina – On je Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi,[15] a cijeli svijet vidi kao prizor i očitovanje uzvišenog Boga. Tako u Kur'anu stoji:
فَأَيْنَمَا تُوَلُّواْ فَثَمَّ وَجْهُ اللّهِ
Pa gdje god da se okrenete, i tamo je Božije strana.[16]
[1] Usul-e Kafi, sv. 2, str. 86, poglavlje el-Iktisad fi el-ibadeti; u vezi s ovim pitanjem vidjeti Biharu-l-envar, sv. 68, str. 209.
[2] Ibid.
[3] Fussilet, 30.
[4] El-Me'aridž, 22.
[5] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, izreka 444.
[6] Biharu-l-envar, sv. 68, str. 214, preuzeto iz Amali od Šejha Tusija, sv. 2.
[7] Usul-e Kafi, sv. 2, str. 82, poglavlje Ustuvau-l-amel ve-l-mudavemetu alejhi.
[8] Ibid.
[9] El-Ma'ide, 27.
[10] El-Bejjine, 5.
[11] En-Nedžm, 42.
[12] El-Inšikak, 6.
[13] وَمَا تَشَاؤُونَ إِلَّا أَن يَشَاء اللَّهُ رَبُّ الْعَالَمِينَ (Et-Tekvir, 29)
[14] Razina fena’ je ona na kojoj se napušta sve drugo, osim Boga, a razina duhovnog potiranja i otrežnjenosti je stepen iščeznuća drugog i poricanja drugotnosti. Znači, na ovoj razini se više ne vidi niko drugi da bi ga se napustilo, i šta god da putnik pogleda vidi Boga i osim Njega ne vidi ništa drugo. Ova razina duhovnog putovanja naziva se hakku-l-jekin , kao što se razina fena’ naziva još i ajnu-l-jekin. Naravno, nije svako u stanju dosegnuti ove visoke položaje i mnogi od onih koji tvrde da su ih dostigli, nisu ni ih ni pojmili, a kamoli ostvarili, kao što veli jedan pjesnik:
Koga god tajnama Istine podučiše
Usta mu zapečatiše i vješto zašiše.
Prema tome, pazite da vas ne prevare neutemeljene tvrdnje, jer su Božiji ljudi neznani dok su im usne zapečaćene pečatom šutnje. Ujedno, pazite da se u tumačenju ovih položaja koristite tumačenjima znalaca, a da tumačenja neznalica zanemarite, jer je tumačenje neznalice jednako nevjerstvu i otpadništvu. Utičemo se Bogu od nevjerstva, otpadništva, pokvarenosti i nepokornosti!
[15] هُوَ الْأَوَّلُ وَالْآخِرُ وَالظَّاهِرُ وَالْبَاطِنُ (El-Hadid, 3)
[16] El-Bekare, 115.
