Uvjeti šefa'ata

Uvjeti šefa'ata

Kao što je ukazano, osnovni uvjet da neko zagovara i da se za nekog zagovara jeste dozvola Božija. Kao što se u 255. ajetu sure Bekare kaže: Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! (مَن ذَا الَّذِي يَشْفَعُ عِندَهُ إِلَّا بِإِذْنِهِ)

U 3. ajetu sure Junus kaže se: (مَا مِن شَفِيعٍ إِلَّا مِن بَعْدِ إِذْنِهِ) Nema zagovornika osim nakon dopuštenja Njegova.

U 109. ajetu sure Ta-Ha kaže se: Toga dana bit će od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i bude zadovoljan njegovim govorom.

يَوْمَئِذٍ لَّا تَنفَعُ الشَّفَاعَةُ إِلَّا مَنْ أَذِنَ لَهُ الرَّحْمَـٰنُ وَرَضِيَ لَهُ قَوْلًا

U 23. ajetu sure Sebe’ kaže se: I neće koristiti zagovaranje kod Njega osim onome kome On dopusti.

وَلَا تَنفَعُ الشَّفَاعَةُ عِندَهُ إِلَّا لِمَنْ أَذِنَ لَهُ

U ovim ajetima općenito se dokazuje uvjet dozvole Božije, ali se ne govori o odlikama onih kojima je dozvoljeno zagovaranje za druge. Ipak, iz drugih ajeta mogu se otkriti jasniji uvjeti za obje strane. Poput 86. ajeta sure Zuhruf: I neće se moći oni koji mimo Njega druge dozivaju zauzimati, osim onih koji po Istini svjedoče, koji znanje posjeduju.

وَلَا يَمْلِكُ الَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِهِ الشَّفَاعَةَ إِلَّا مَن شَهِدَ بِالْحَقِّ وَهُمْ يَعْلَمُونَ

Možda se riječima oni koji po Istini svjedoče misli na svjedoke djela, koji su zahvaljujući Božanskom podučavanju upućeni u djela i namjere ljudi i kao takvi mogu svjedočiti o kvalitetu i vrijednosti njihovih postupaka. Kako se iz sklada između suda i subjekta može shvatiti, zagovornici moraju posjedovati takvo znanje da bi mogli spoznati podesnost osoba za koje se zagovara. Ako ništa, sigurno je da se među onim koji imaju ova dva uvjeta nalaze i bezgrješni članovi Ehli-bejta.

S druge strane, iz ajeta se saznaje da oni za koje se zagovara trebaju biti predmet zadovoljstva Božijeg, kako se u 28. ajetu sure Enbija’ kaže: Neće se zauzimati osim za one kojima On bude zadovoljan. (وَلَا يَشْفَعُونَ إِلَّا لِمَنِ ارْتَضَىٰ)

U 26. ajetu sure Nedžm kaže se: A koliko na Nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i kojim je zadovoljan.

وَكَم مِّن مَّلَكٍ فِي السَّمَاوَاتِ لَا تُغْنِي شَفَاعَتُهُمْ شَيْئًا إِلَّا مِن بَعْدِ أَن يَأْذَنَ اللَّـهُ لِمَن يَشَاءُ وَيَرْضَىٰ

Jasno je da kada se kaže kako onaj za koga se zagovara treba biti obuhvaćen zadovoljstvom Božijim, ne misli se da mu sva djela moraju biti prihvatljiva, jer u tom slučaju ne bi imao potrebu za šefaatom, već se misli da njima Allah bude zadovoljan u pogledu vjere i vjerovanja, kako je to u predajama objašnjeno. S druge strane, u nekoliko ajeta ukazuje se na osobenosti onih za koje se neće moći zagovarati. Naprimjer, 100. ajet sure Šu‘ara’, gdje mnogobošci kažu: Pa nemamo ni zagovornika.

فَمَا لَنَا مِن شَافِعِينَ

Isto tako, u suri Muddessir od 40. do 48. ajeta postavlja se pitanje Džehenemlijama zašto su kažnjeni. Oni u odgovoru spominju osobine poput napuštanja namaza,[1] nepomaganja ljudima kojima je pomoć bila potrebna, poricanja Sudnjeg dana, a zatim se kaže: Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi.[2]

فَمَا تَنفَعُهُمْ شَفَاعَةُ الشَّافِعِينَ

Iz ovih ajeta može se zaključiti da mnogobošci i poricatelji Sudnjeg dana, koji nisu činili ibadet Bogu, koji nisu pomagali nevoljnicima i koji se ne pridržavaju ispravnih načela, nikada neće biti obuhvaćeni šefaatom. Uzevši u obzir činjenicu da je Poslanikovo traženje oprosta za druge još na Ovom svijetu jedan od oblika šefaata, a njegovo traženje oprosta za one koji nisu spremni zatražiti od njega da traži oprost za njih i da zagovara za njih kod Boga neće biti prihvaćeno,[3] može se zaključiti da oni koji poriču šefaat neće biti obuhvaćeni njime, baš kao što se i u predajama o tome govori.[4] Dakle, apsolutni i glavni zagovornik, pored Božije dozvole, i sam ne smije biti grješnik te mora posjedovati moć prepoznavanja stepena pokornosti i neposlušnosti drugih ljudi. Istinski sljedbenici ovakvih pojedinaca mogu u njegovom okrilju imati niže stepene šefaata, pa će takvi sljedbenici biti proživljeni među šehidima i siddīkīnima.[5]

S druge strane, ljudi će biti podesni i zaslužit će da se za njih zalaže ukoliko pored Božije dozvole budu imali ispravno vjerovanje u Boga, poslanike, Sudnji dan i ono što je Allah objavio svojim poslanicima, poput istinitosti šefaata, te takvo vjerovanje sačuvaju do kraja života.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi

[1] Hazreti Sadik u posljednjim trenucima svoga života kaže: “Zaista naše zagovaranje ne stiže do onoga koji je olahko pristupio namazu.”

[2] El-Mudessir, 48.

[3] El-Munafikun, 5–6.

[4] Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Neka Allah ne obuhvati mojim šefaatom onoga koji ne vjeruje u moj šefaat.”

[5] Oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju, oni su kod Gospodara svoga istinoljubivi i šehidi (oni koji svjedoče). (El-Hadid, 19)