Položaj hvale vrijedan
Položaj hvale vrijedan
Položaj hvale vrijedan (ar. mekam mahmud ), spomenut je samo jedanput u časnom Kur'anu u suri Isra, u 79. ajetu i pripada samo našem Poslaniku. Pod tim pojmom se misli na šefaat, tj. zagovor.
Kada spomenemo riječ šefa'at obično taj pojam shvatamo kao Poslanikovo zagovaranje za grješenike na sudnjem danu. To nije neispravno shvatanje, ali je jako ograničeno, nedostatno i površno. Ko će biti obuhvaćen Poslanikovim šefa'atom? Svi oni koji su prihvatitli njegov poziv i potvrdili Poslanika. To znači da samo oni koji odbiju Poslanika i iz inata ga ne budu željeli neće biti obuhvaćeni njegovim zagovorom, kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Dakle, i loši i dobri Božiji robovi, štaviše i poslanici ulul-azm će na nekim razinama imati potrebu za njegovim zagovorom.
Dakle, šefa'at se ne odnosi samo na grješnike već obuhvata puno šire. Šefa'at na jednoj razini izbavlja čovjeka iz grijeha i širka. Na drugoj razini Poslanik pored toga što spašava ljude od grijeha udaljavajući ih od njega, čisti ljude od grijeha. Čovjek koji je činio grijeh treba se oprati od grijeha jer sve dok ne bude opran i čist ne može ući u Džennet. Srce koje ima naklonost prema grijehu treba prekinuti tu naklonost, a to prekidanje veze sa grijehom nije ništa drugo do li tevba ili pokajanje. Stoga je tevba vid šefa'ata.
Ali Poslanik u svom zagovaranju ne staje samo na razini grješnika. One osobe koje ne čine grijeh i koje su postigle razine bezgrješnosti kao što su poslanici također imaju potrebu za Poslanikovim šefa'atom. Ovdje šefa'at znači uzdizanje deredže. Da bi prošli neke niske razine tevhida i uspeli se na visoke svi imaju potrebu za Poslanikom. Svi se moraju uhvatiti za njegovu ruku i nema te osobe koja sama, neovisno, može koračati tim stazama. Zato je šefa'at za jednu skupinu pročišćenje a za jednu uzdignuće. I onaj vjernik koji se udaljava od grijeha, koji je čist, koji je zaokupljen robovanju Bogu i on ima potrbu za Poslanikovim šafa'atom. Na razinama tevhida su stvari takve da kada hoćemo preći sa jedne na drugu razinu moramo uhvatiti Poslanika za ruku. Zato su se i neki veliki poslanici u svom duhovnom putovanju hvatali za Poslanika, s.a.v.a. i da ih on nije uhvatio nikada ne bi prošli.
U više predaja se kaže da su ljudi dolazili Poslaniku i pitali:
Da li si ti na većem položaju ili npr, Isa, a.s. ili Musa, a.s., Ibrahim, a.s. Navodili bi imena prethodnih poslanika.
Poslanik bi odgovorio:
Pokuđeno je hvaliti sebe i ja nemam namjeru da sebe hvalim ali svi su se poslanici u svojim problemima „hvatali“ za mene. Potom bi Poslanik navodio pojedinačno imena tih poslanika i situacije u kojima su tražili pomoć od našeg Poslanika, npr. Adem,a.s., Isa, a.s. tu i tu, Nuh, tu i tu…
U predajama se na više mjesta spominje kako je naš Poslanik rješavao njihove probleme i kako je bio posrednik u spuštanju Božije milosti.
Položaj hvale vrijedan je takav. Ne odnosi se samo na loše robove i Poslanik nije tu da se zagovara samo za one koji čine velike grijehe. Svi poslanici imaju potrebu za našim Poslanikom i to će na kijametu biti očitovano.
Od Imama Bakira, a.s. se prenosi sljedeća predaja:
Imam Sedžad, a. s. je imao slugu koji je bio čovjek od spoznaje. Živio je sa Imamom u istoj kući i dosegao je neke duhovne stepene. Bio je isposnik. Jednog dana je prigovorio Imamu rekavši mu:
Zašto vi stalno ljudima govorite Muhammedov šefa'at, Muhammedov šefaat, te ih na taj način činite uznositim? Pustite ih nek sami malo rade, nek se trude da bi postigli neke stepene. Nemojte ih učiti da se oslanjaju na šefa'at.”
Imam je rekao jednu rečenicu iz koje se može shvatiti da je taj čovjek zaista radio dobra djela i nije se oslanjao na šefa'at.
“Da li se to ti uznosiš time što si sačuvao čistim svoj stomak i stidno mjesto?! Kada bi ti vidio strahote kijametskog dana iskazao bi potrebu za Muhammedovim zagovorom.”
Za njim imaju potrebu čak i poslanici!
