Ramazan – prilika da osjetimo slast života u Božijoj blizini (peti dio)

Share

Nalazimo se u blagoslovljenom i svetom mjesecu ramazanu.  Uzvišeni Gospodar nam je upriličio sve što nam je potrebno da bismo se mogli uzdići do neslućenih visina, istinski osjetiti slast Njegove blizine i uživati u blagodatima ovog Kur'anom i svjetlošću Božije riječi blagoslovljenog mjeseca, a na nama je ostalo samo da iskažemo svoju spremnost i da odlučno sa čistim nijetima krenemo ka Njegovoj milosti koja je, kako ajet kaže, blizu onima koji čine dobra djela [1].

Jedno od imena ovog mjeseca je šehrullah tj. Allahov mjesec. Poslanik, s.a.v.a., kaže: “To je mjesec u kojem ste pozvani na Allahovo gostoprimstvo.” Znači da smo mi u ovom mjesecu gosti Božiji. Gost se treba ugledati na domaćina i raditi ono što domaćin radi. Biti gost Gospodara koji kako se u dovi kaže “hrani, a ne biva hranjen” znači poprimiti narav Domaćina i sam postati od onih koji druge hrane, a sami ne uzimaju hranu. Ako naš Gospodar daje, a ne uzima onda i mi trebamo u ovom mjesecu postati od onih koji daju, a ne uzimaju, jer nema bolje ruke od ruke koja daje. Gospodar ne voli prosjačku narav kod ljudi, ali voli njihovu darežljivost. Ukoliko se neko bude trudio da bereketom drugih ljudi uđe u džennet on zapravo pripada onoj skupini koja uzima od drugih, skupini čija je ruka donja, a po hadisu gornja ruka je bolja od donje ruke. Ovi dani su prilika da mi otvorimo put do dženneta i sebi i drugima, da naša ruka bude ta gornja ruka koja će otvoriti ljudima put do najvećih blagodati. Ovo su riječi koje prije Božijeg poslanika, s.a.v.a., niko nije izgovorio: “Ruka čovjeka koji daje je gornja, a ruka čovjeka koji uzima je donja.” Dove koje se uče u noćima blagoslovljenog mjeseca ramazana čovjeka uče i govore mu da svake noći kaže: “Bože Ti Koji svoju vjeru čuvaš i nemoguće je da odustaneš i digneš ruke sa nje podari mi uspjeh da Tvoju vjeru oživim svojim rukama.” Znači ne želim da drugi oživljavaju Tvoju vjeru, a da ja samo sjedim pored te svete sofre. Dopusti da namaz i post budu oživljeni mojom rukom i mojom krvlju tako da drugi budu moji gosti, a ne da drugi ratuju, “poklanjaju” krv, oživljavaju vjeru, a da ja klanjam i postim jer ću u tom slučaju biti od onih koji uzimaju, a ne od onih koji daju. „I učini me od onih putem kojih biva pomognuta Tvoja vjera i nemoj me zamjeniti drugim.“ Zanimljiv je kraj ove dove u kojoj čovjek traži od Gospodara da ga ne zamijeni drugim. Uzvišeni je na ovo upozorio i time zaprijetio u ajetu kada kaže: „…a ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.“[2] To znači da Allah neće, ako drugi stanu naspram islama, dići ruke od svoje vjere. Zasigurno će je On čuvati. Ako mi želimo biti oni koji će je čuvati to će uraditi putem nas, ako ne onda putem drugih. Čak i ako mi izgubimo iskrenost Allah će dovesti druge. Spoznaja Gospodara sa ovakvim svojstvima, a potom oživljavanje tih svojstava u spostvenom biću budi u čovjeku visoku ambiciju. Nama je Domaćin predstavljen u dovama kao Onaj Koji hrani, a niko Njega ne hrani, Koji stvara, a stvoren nije, Koji tirane upropaštava, nasilnike uništava, bjegunce sustiže, tačitelje strogo kažnjava, onima koji dozivaju u pomoć pristiže, Koji sigurnost daje uplašenima, Koji čestite spašava, potlačene uzdiže, ohole unizuje, kraljeve uništava i vlast daje da je drugi naslijede … Potom nam kažu da smo mi gosti takvog Gospodara.

[1] A’raf, 56.

[2] Muhammed, 38.

  • 10 Maja, 2020