Rastanak sa ramazanom
Rastanak sa ramazanom
U posljednjim danima mjeseca ramazana tuga obuzima srca ljudi i svi žale za njim, kako oni koji su ga iskoristili tako i oni koji su prokockali ovu priliku. Ovaj blagoslovljeni mjesec, sa svim bereketima, proletio je u trenu. Na kraju ramazana su sretni oni koji su se iskrenim nijetom i ibadetom uspjeli okoristiti njegovim blagodatima.
Imam Sedžad, a.s., opraštajući se od mjeseca ramazana kaže:
Mir na tebi, o najveći Božiji mjeseče, o prazniku Njegovih prijatelja![1]
I mi se trebamo pozdraviti se sa mjesecom ramazanom u njegovoj posljednjoj noći kao što se pozdravljaju i opraštaju dva prisna prijatelja prilikom rastanka. Prirodno je da u tim trenucima budu tužni. Rastanimo se sa njim i jezikom i srcem, jer je moguće da nam sljedeći susret bude na Ahiretu.
Ajatollah Meliki Tabrizi vezano za ovaj mjesec kaže:
“Znaj da vrijeme i prostor, ma koliko spolja izgledali beživotni, imaju život i svijest. Čak posjeduju ljubav i mržnju. Budući da je vrijeme živo i da ima svijest, naređeno nam je da se poselamimo sa njim i oprostimo od njega. Ovdje je važno da osoba koja se oprašta bude iskrena u onome što govori kako njegov ramazan ne bi završio u lažima, prevarama i licemjerstvu, jer u dovama koje se uče prilikom ispraćaja mjeseca ramazana kažemo:
Mir na tebi, druže, koji je dragocjen kad je nađen i koji kad je izgubljen muči odsutnošću, prihvaćeni prijatelju, čiji odlazak nanosi bol!
Mi tim riječima želimo reći da ispraćamo ramazan u stanju dok nam je teško oprostiti se od njega, dok nas rastanak čini tužnim, a odlazak njegov u nama stvara osjećaj praznine.
Ovakav rastanak može doživjeti samo ona osoba koja je sa osjećajem čežnje i ljubavi živjela i okončala mjesec ramazan, a ne ojećajem obaveze i prisile.
Ustvari, rastanak za sobom povlači tugu. Čovjek može biti tužan prilikom rastanka samo ako voli svog prisnog prijatelja, a može ga voljeti samo ako se bude slagao u mišljenju sa njim, ne bude mu se protivio, ne bude mu proturječio i bude ispunjavao i izvršavao ono što on voli i čime je zadovoljan. Ako budeš obaviješten o svetosti mjeseca ramazana i položaju kod Gospodara i njegovom lijepom ophođenju prema tebi, prisustvo takvog časnog gosta će uzrokovati i uvećati tvoje poštovanje i tvoju čast. Postići ćeš beskrajnu korist i orvorit će ti se put do najvećih stepena u džennetu. Postat ćeš sabesjednik poslanika i bliskih meleka. Njegovim dolaskom ćeš biti obveseljen, a odlaskom ožalošćen. U tom slučaju će tvoj oproštaj i rastanak od mjeseca ramazana biti poput rastanka Imama Sedžada a.s.
Sa druge strane, kao što se ti opraštaš i rastaješ sa njim i on se oprašta i rastaje sa tobom. Čak će on zbog svog rastanka sa tobom pokazati veću tugu, jer je pažnja onoga ko je na većem položaju veća i potpunija prema onome ko je na nižem.
[1] Sahifa Sedžadija, 45. moljenje.
