Razdvajanje spolnog od umnog punoljetstva

Autor: MUHAMMED TAQI FALSAFI
Izvor: MLADI SA STANOVIŠTA RAZUMA I OSJEĆANJA
Share
Razdvajanje spolnog i umnog punoljetstva

U islamskom šerijatskom pravu, na temelju principa odvojenosti spolnog i umnog punoljetstva, propisan je poseban zakon o ekonomskoj nezavisnosti i finansijskoj slobodi. Prema ovom zakonu, finansijska ovlaštenja se prepuštaju onoj osobi koja, pored spolnog punoljetstva, posjeduje i punoljetstvo razuma. Osoba koja je dostigla spolno punoljetstvo, ali još uvijek ne posjeduje razumsko punoljetsvo, lišena je prava na posjedovanje ekonomske samostalnosti i finansijske slobode.

I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke njihove.[1]

Časni Kur'an, dakle, kaže da treba provjeriti siročad jesu li stigli do muževnog doba pa, ukoliko se zaključi da su pored tjelesne i spolne dostigli i zrelost razuma, treba im uručiti njihove imetke.

U ovom ajetu je na eksplicitan način rečeno da je ekonomska nezavisnost i finansijska sloboda siročadi uslovljena spolnom zrelošću i razumskim razvojem. Pokazatelj spolne zrelosti je sposobnost proizvodnje sperme i pojava želja za odnosom koja je u ovom kur'anskom ajetu izražena riječju nikāh, dok je zrelost razuma izražena riječju rušd.

Imam Sadik, a.s., rekao je:

“Siroče (dijete) prestaje biti siroče s pojavljivanjem noćne polucije, i to je znak njegove spolne zrelosti. A ako se i pored noćne polucije ne uviđa njegova umna zrelost, i ako je malouman ili umno nezreo, njegov skrbnik neka mu ne vraća njegov imetak.”[2]

Ibn Sinan je upitao hazreti Sadika, a.s., kada će mladiću biti uručen njegov imetak. On je odgovorio: “Onda kada postane spolno zreo i kada se uvidi da je umno zreo i da nije malouman ili umno nezreo.”[3]

Imama, a.s., su upitali: “Kada se okončava razdoblje skrbništva nad jetimima?” On je odgovorio: “U vrijeme kada nastupi polucija, a pored toga dijete bude posjedovalo razumsku zrelost da shvati uzimanje i davanje (razmjenu).”[4]

Iz ovog kur'anskog ajeta i nekoliko predaja može se izvući zaključak da Zakonodavac islama pravi razliku između spolne zrelosti i zrelosti razuma i dozvoljava da se imetak dodijeli samo onoj siročadi koji su pored spolne postigli i zrelost razuma. Međutim, treba imati na umu da se ovdje pod zrelošću razuma, kao uvjetom za sticanje finansijske nezavisnosti, ne misli na potpuni razum i njegov krajnji razvoj, nego najniži stepen razvoja razuma i spoznaja značenja finansijske koristi i štete, tj. sposobnost da se na razuman način vlada bogatstvom. Prema zakonu, takav mladić je stasao i ima pravo preuzeti u svoje ruke finansijske ovlasti.

Također, potrebno je napomenuti da se pitanje nezrelosti razuma mladih, kao tema naše rasprave, neće riješiti stizanjem mladih do ovog stepena razvoja razuma, kao šerijatskog uvjeta za dobijanje prava na posjedovanje materijalne ekonomske nezavisnosti, jer većina mladih još na samom početku mladalačkog doba posjeduje ovaj stepen zrelosti razuma, ali još uvijek nije u stanju ispravno razlučiti šta je to dobro, a šta je zlo i nije sposoban životna pitanja raščlaniti i analizirati na odgovarajući način.

Jedino rješenje teškoće mladih i nadoknada nedozrelosti njihova razuma jest konačni razvoj i potpuni procvat, ali ovaj stepen razvoja razuma stiče se prilično kasno.

Najveće opasnosti koje prijete mladima događaju se u onih nekoliko godina između puberteta i potpune zrelosti razuma. Tokom ovih nekoliko godina mladi se neprestano nalaze u opasnosti, a katkad i padaju, jer im je razum još uvijek slab, a osjećanja jaka.

Veoma se često događa da jedan tek stasao mladić, pod utjecajem poriva srdžbe ili strasti ili nekih drugih psihičkih težnji, donese svojeglavo neispravnu odluku i upusti se u štetan posao. Time on može napraviti nenadoknadivu štetu i sebi i drugima.

Ukoliko mladi ispravno shvate istinu da je njihov razum tokom krize puberteta i mladosti nezreo i slab, sigurno će bolje razumijevati opasnost od donošenja nepromišljenih i brzopletih odluka te će nastaviti koračati kroz život s više opreza i pažnje. Oni će osjećati potrebu za vođstvom Božijih ljudi i dobronamjernih odgajatelja, i revnosno izvršavati odgojne upute.

[1] En-Nisâ’, 6.

[2] Vesāil, tom 4, str. 199.

[3] Mustedrek, tom 2, str. 496.

[4] Bihār, tom 23, str. 39.

  • 31 Jula, 2019