Razlike u emocijama
Razlike u emocijama
Važno je napomenuti da različiti nasljedni činioci utiču na razlike u emocionalnoj građi djece. Upravo kao što se ljudi međusobno razlikuju po obliku i boji kose, po jagodicama na vrhovima prstiju, isto tako se razlikuju po emocijama, mislima i psihološkim i neurološkim stanjima. Ove nasljedne različitosti jedan su od mudrih znakova Uzvišenog Stvoritelja, a potiču od neminovnog zakona nasljedstva.
Imam Sadik, a.s., je rekao: “Ljudi su različiti poput rudnika zlata i srebra, pa onaj ko je u vrijeme neznaboštva bio jedan od odličnika, i u islamu je jedan od odličnika.”[1]
Drugim riječima, zakon genetskog nasljeđivanja svojstva predaka iz doba džahilijeta prenosi na potomke iz doba islama. Ponekad, u određenim uvjetima i usljed nepoznatih stanja i okolnosti, zakon nasljeđivanja uzrokuje izrazite intelektualne, psihološke i neurološke razlike među djecom u istoj porodici. Dakle, isti otac i majka u toku svog bračnog života donesu na svijet nekoliko djece koja se očigledno razlikuju u intelektualnom, emotivnom, psihološkom i neurološkom smislu.
Među djecom jedne porodice, koju odgaja jedna majka i imaju isti način odgoja, postoje izrazite razlike po pitanju građe i visine tijela, kao i u njihovim misaonim, duhovnim, emotivnim i neurološkim aspektima. Jasno je da je ovdje riječ prvenstveno o uticaju nasljednih činilaca na djecu. Čak i ako usporedimo psiće koje zajedno doji jedna majka, ustanovit ćemo da svaki od njih ima sebi svojstvene osobine. Naprimjer, kada pored njih odjekne jak pucanj, jedan će leći na zemlju, drugi će se propeti na nožice, a treći će potrčati u smjeru pucnja. Ili, kada doje, neki će izabrati najpunije majčine dojke, drugi će uzeti šta mu dopadne, neki će pak na odstojanju kružiti oko majke, dok će neki uvijek biti uz nju i nikad se neće odvajati. Ili, ako ih neko bude dirao, neki će stupiti u odbranu, a neki drugi neće pružati otpor. Kada ovi psići odrastu u jednakim uvjetima, zadržat će većinu ovih osobina. Oni psići koji su u mladosti bili mirni i strašljivi, takvi će biti i kada odrastu, a oni koji su mladosti bili neustrašivi, iako pri odrastanju mogu izgubiti ovu osobinu, obično ostaju živahni i neustrašivi…[2]
Emocionalne osobine su pod izrazitim uticajem nasljednog činioca. Upravo zbog ovoga se djeca u emocijama međusobno toliko razlikuju. Neka djeca su od samog početka života hrabra i odvažna, a neka su slaba i plašljiva. Neka od početka pokazuju znake samostalnosti i sklonosti ka predvođenju, a neka druga su nedomišljata i sklona potčinjenosti drugima. Neka rano pokazuju zastranjenje i štetnost, a neka odmah pokažu čistotu duše i emocionalnost. Neka djeca prirodno pokazuju darežljivost i velikodušnost, a neka druga iskažu prirodnu sklonost ka škrtosti. U najkraćem, emocije djece jednog društva, a u nekim slučajevima i kod djece istih roditelja, mogu se uveliko razlikovati. Kao što bi to kazao Imam Sadik, razlikuju se međusobno u građi kao što se prirodno razlikuju zlato i srebro.
Osjećaj moralnosti poput misaonih aktivnosti proizlazi iz jedne vrste stanja građe i djelovanja tijela. Ovo stanje pak u isto vrijeme zavisi od građe naših tkiva, naše svijesti, kao i od fizioloških i psihičkih činilaca koji su na nas vršili uticaj tokom sazrijevanja i odgoja. Schopenhauer u svom čuvenom djelu O temelju morala ističe da su neki ljudi po prirodi skloni egoizmu i zlovolji ili blagosti i dobročinstvu. Po mišljenju Kaluvardina, među nama postoje osobe koje su potpuno ravnodušne prema sreći i nesreći ljudi oko sebe. Postoje također i osobe koje, vidjevši jad i patnje drugih, u tome uživaju, pa su čak i same sklone proizvoditi takva stanja drugima. Postoje, međutim, i osobe koje su blage, koje zbog nevolja i nesreća drugih i same osjećaju bol. Ovaj dar, sklonost ljubavi prema ljudima, postaje izvor blagosti i pomaganja drugim, a oni koji shvataju bol drugih pokušavaju umanjiti boli i životne patnje ljudi. Svaki od nas dolazi na Ovaj svijet kao dobar, prosječan ili loš, međutim, osjećaj etike, poput inteligencije, podložan je razvoju i odgoju posredstvom podučavanja, discipline i snage volje.[3]
[1] Revdatu Kafi, str. 177.
[2] Ensane našenahte, str. 242.
[3] Isto, str. 122.
