Značaj ishrane djeteta
Značaj ishrane djeteta
Iako je pažnja na zdravu tjelesnu i duševnu ishranu važna tokom cijelog života i o njoj se neprestano mora voditi računa, zdrava tjelesna i duševna hrana djeteta mnogo je važnija od hrane mladića ili odraslog čovjeka. U doba djetinjstva uspostavlja se zdrava ili nezdrava tjelesna i duševna osnova djeteta. Jedna greška u početku djetetova života može ga trajno izbaciti sa kolosijeka sreće, a negativne posljedice toga mogu dijete trajno pratiti u životu.
Mnogo je osoba koje na Ovaj svijet sa sobom donose zdrave nasljedne osobine, ali uprkos tome, zbog stečenih grešaka postaju nemoćne i slabe u upravljanju svojim životom. Ti stečeni nedostaci nisu manje opasni od onih nasljednih.
Vjerovatno je 25 posto slučajeva mentalne retardiranosti posljedica zastoja ili poremećaja razvoja mozga do kog dolazi prilikom porađanja ili u prvim danima djetetovog života. Uravnoteženost nervnog sistema te jedinstvo i sklad razmišljanja uveliko su ovisni o sastavu i vrsti hrane u vrijeme formiranja mozga i žlijezda. Posve je jasno da ukoliko se nervni sistem, organi i mozak djeteta budu prehranjivali kahvom, bijelim hljebom, šećerom, slatkišima, a ponekada i alkoholnim sastojcima, neizbježno će doći do oštećenja.[1]
Novi nutricionizam nas uči da pogrešna ishrana djeteta može dovesti do nastanka neizlječivih fizičkih i psihičkih poremećaja.[2]
Ako se djetetu daje pogrešna duševna hrana, ono će steći takve moralne mahane da ih neće moći lahko ispraviti. Odrasle osobe, pošto posjeduju razum, koliko-toliko se mogu odbraniti od ovakvih nasrtaja. Moguće je da razumom odvagaju stvar koju čuju ili čitaju u knjizi, pa ako je neispravna, ne primaju je, i obrnuto. Drugim riječima, neispravnu duševnu hranu odbacuju i ne dozvoljavaju da uđe u mentalni “sistem za varenje”. Međutim, dijete ne posjeduje dovoljno svijesti, ono nema odbrane od neispravnih misaonih bujica. Svaki nesuvisao i nevaljao govor, svaku pokvarenu misao, bilo kakvu zatrovanu izmišljotinu i bilo kakve neispravne riječi da čuju – djeca primaju, i sve se to u njihovom mentalnom sklopu ukorjenjuje. Negativni tragovi takvih poplava ostaju tokom cijelog života u dječijoj psihi. Kod mnoge je djece tokom djetinjstva, zbog neznalačkih sugestija roditelja, psiha loše prehranjivana i na koncu postala strašljiva, slabašna, lažljiva i izdajnička. Vjerovanje u zlokobnost broja 13, zloslutnju koju donosi huk sove i tome slično, kod nekih ljudi ima duboke korijene, a ponekad se ispoljava kao psihološki kompleks, što dovodi do gorkog i nepodnošljivog življenja. Ove loše misli i njihovi uticaji najviše se stiču u danima djetinjstva čovjeka i posljedica su pogrešnog odgoja te neispravnih i pokvarenih duševnih hranjivih sastojaka.
Isa, a.s., je kazao:
بِحَقٍّ أقولُ لكُمْ إنَّهُ كما يَنْظُرُ المريضُ إلى طيِّب الطَّعامِ فلا يَلْتذُّه مَعَ ما يجِدهُ مِنْ شِدَّةِ الوَجَعِ كذلكَ صاحبُ الدُّنْيا لا يلتذُّ بِالعِبادةِ و لا يَجِدُ حلاوتَها مَعَ ما يَجِدُ مِن حُبِّ المالِ
“Istinu kazujem: Upravo kao što bolesnik gleda u lijepu hranu, a ne uživa u njoj zbog jakih bolova, dunjalučari, isto tako, zbog ljubavi prema imetku ne uživaju u ibadetu i ne osjećaju slast u njemu.”[3]
To je zato što je njegova duša bolesna i on u poželjnoj duhovnoj hrani ne osjeća slast.
Djeca koja se od djetinjstva budu odgajala pogrešno te dožive moralno zastranjenje i duševne bolesti, neće moći shvatiti slast vrlina, koje su poželjna i zdrava duševna hrana, zbog toga što je njihova duša postala bolesna, a bolesnik osjeća odvratnost i prema dobroj hrani.
Današnji naučni napredak čovječanstva usmjerio je naučnike u pravcu jednog važnog načela – da su ljudskom tijelu za nastavak života potrebne različite vrste hranjivih sastojaka. Jedna ili dvije vrste hrane nikada ne mogu osigurati zdrav i siguran život čovjeka. Samo meso, same masnoće ili sam šećer nisu potpune namirnice. Nepotpuna ishrana izaziva mnogobrojne bolesti današnjice, o kojima ljudi do jučer nisu imali znanje. Stanovit broj bolesti i smrti u prošlosti uzrokovan je nepotpunom i nedostatnom ishranom.
Savremeni naučnici su napisali mnoštvo knjiga i proveli mnoga istraživanja o kakvoći ishrane. Ovdje ću citirati nekoliko navoda iz tih knjiga:
Moralne, misaone i žljezdane djelatnosti međusobno su povezane. Tvari koje izgrađuju nadbubrežna, hipofizna i tiroidna žlijezda pripremile su um Louisa Pasteura za otkrića, koja su prethodnice novog razdoblja u povijesti čovječanstva.
Oštroumnost, blještave predodžbe i vjerovanje – uz koje se može podnijeti teret poput golemih planina – u isto vrijeme su proizvod izlučevina unutrašnjih žlijezda te kakvoće i količine moždanih ćelija. Malo smanjenje količine željeza, bakra, kalcija i drugih metala u krvi i u hormonima ugrožava organsku i duševnu ravnotežu cijelog organizma.[4]
Oštećenja u sistemu žlijezda sa unutrašnjim lučenjem i nervnog sistema, koja se događaju u toku djetinjstva ili adolescencije, odražavaju se uvijek na svijest te osobe. Primijećeno je da u naseljima na visokoj nadmorskoj visini, Alpama i Himalajima, nedostatak joda onemogućava razvoj tiroidne žlijezde i to dovodi do slabljenja uma kod djece.[5]
Primijećene su u znatnoj mjeri anomalije u kostima siromašne djece, naročito one koja žive na rubovima velikih gradova. Kod njih dolazi do kalcifikacije kostiju i pogoršanja stanja zuba. Ova bolest posljedica je nedovoljne količine vitamina D i isto tako poremećene ravnoteže kalcija i fosfora u skeletu djeteta.[6]
Ispupčenje očiju izvan očne duplje bolest je koja može završiti sljepilom, a razlog za njen nastanak je nedostatak vitamina A u hrani. Žuta supstanca koja se nalazi u mrkvi i salatama, u tijelu se pretvara u vitamin A.[7]
Malokrvnost je ponekad prouzrokovana hranom, tj. neuzimanjem dovoljnog omjera željeza, te biva razlog smanjenja obojenosti krvi – znači dolazi do manjka hemoglobina.[8]
Usporen razvoj djece i mladih te bolest odraslih osoba mogu biti posljedica nedostatka masnih kiselina.[9]
[1] Rahe zendegi, str. 158.
[2] Ibid, str. 74.
[3] Tuhafu-l-‘ukul, str. 507.
[4] Rahe zendegi, str. 167.
[5] Rahe zendegi, str. 158.
[6] Će midanim, str. 24-25.
[7] Ibid.
[8] Ibid.
[9] Ibid.
