Zdravlje i čistoća hrane
Zdravlje i čistoća hrane
Bez sumnje, neke biljke, kao i meso nekih životinja, ne odgovaraju građi ljudskog tijela, i ako bi ih čovjek jeo, doživio bi trovanje i druge poremećaje. U toku minulih stoljeća, zbog pomanjkanja hrane, s jedne strane, i zbog nepoznavanja korisne i štetne hrane, s druge strane, čovjek je lovio i jeo meso bilo koje životinje koju bi našao: zmiju, psa, slona, insekte i sve ostale životinje, pa je uzimao čak i meso samog čovjeka, kao i pokvareno meso. Milioni ljudi su zbog trovanja hranom umrli ili su, u najmanju ruku, izgubili zdravlje. Čak se i danas neki narodi svijeta hrane na ovaj pogrešan način te jedu zvijeri, štetočine, pa i ljude. Ako nađu bilo koju od ovih hrana, oni je jedu i srazmjerno njihovoj štetnosti obolijevaju.
Rezultat geografskog istraživanja ishrane: Čovjek koji živi u prirodi, ne slijedi poput civilizovanih ljudi posebna vjerovanja. On jede sve što mu se nađe na putu: zmiju, insekte, njihove larve, pokvareno meso, meso psa, miša i ostalog. Naravno, sve ovo jedu kada ne nađu meso pripadnika svoje vrste.[1]
Jedna od velikih blagodati dolaska Božijih poslanika tiče se njihovog naučavanja o zdravoj ishrani. Vjerski prvaci još su davno jela podijelili na čista i nečista. Meso nekih životinja su označili kao dozvoljeno, a nekih drugih kao zabranjeno. Svojim sljedbenicima su dozvolili da se hrane halal mesom i naložili da se ozbiljno uzdržavaju od haram mesa.
Danas je čovječanstvo, na temelju naučnog napretka, u određenoj mjeri spoznalo korisne i štetne vrste hrane. Savremeni čovjek se kloni jedenja nepogodnog i pokvarenog mesa, kao i mesa bolesnih životinja.
Učenjaci su ustanovili koje hranjive materije i koji mineralni i ostali elementi trebaju organizmu. Također su ustanovili kakve vrste sastojaka imaju raznolike vrste zelenog povrća, raznolike vrste životinjskih mesa te biljnih i životinjskih masti. Napravili su tabele za racionalizaciju hranjivih materija potrebnih jednom čovjeku u različitim dobima. Tako su na osnovu izračunavanja i iskustva ustanovili koju količinu i koju vrstu hrane treba jesti dijete od 2 godine, dijete od 10 godina, obični radnik, profesor koji se bavi intelektualnim radom, oronuli starac koji se odmara.
U savremenim državama milioni ljudi opremljeni su naučnim metodama i odgovarajućim uređajima te se, kroz razvoj zemljoradnje, voćarstva, stočarstva, u najvećoj mogućoj mjeri koriste prirodnim bogatstvima i tako osiguravaju hranu za svoje blagostanje i ugodan život.
Upoznavanjem korisnih i štetnih životnih namirnica, s jedne strane, i uvećanjem proizvodnje različitih vrsta hrane, s druge strane, dokinut je nered u ishrani u mnogim zemljama na svijetu. Danas ljudi mnogih zemalja nisu primorani da se, poput nekih naroda u prošlosti, hrane zvijerima, štetočinama, lešinama, otrovnim sastojcima i mesom bolesnih životinja.
Uprkos napretku koji su ostvarili zapadni naučnici, još uvijek ne vladamo potpunim podacima o korisnim i štetnim vrstama hrane i hranjivih sastojaka, te je mnogo aspekata koje ruka znanosti još uvijek nije dokučila.
Kao proizvod razvoja farmakologije i nutricionizma, došlo je do otkrivanja mnoštva osobenosti i bezbroj koristi u hranjivim materijama. Svakog dana važnost hrane postaje aktualnija. Naročito u novije vrijeme izvršeno je mnoštvo istraživanja o hranjivim supstancama i tako otkriveno mnoštvo vrijednih informacija, ali se ipak može kazati da još nije obuhvaćen ni hiljaditi dio, pa ni stohiljaditi dio koristi koje hrana sadrži.[2]
Islam je čak prije 14 stoljeća zabranio neke vrste hrane koje Evropa i Amerika još uvijek drže dozvoljenim. Zapadni narodi se još uvijek hrane goveđom i ovčijom krvlju, dok su krv, svinjsko meso i jegulja muslimanima zabranjeni. Evropa i Amerika, također, dozvoljavaju pijenje alkohola, dok je on već u samom početku islama zabranjen. Bez sumnje, ova neispravna konzumacija predstavlja posljedicu nedostatnosti nauke i slabosti znanja na zapadu. Kada bi današnja nauka svestrano obznanila sve štete i koristi hrane, ljudi nikada ne bi pili krv, niti bi se trovali alkoholom. Neće proći mnogo vremena, a naučni napredak će iznjedriti jasne činjenice o štetnosti ovih vrsta hrane i pića te time potvrditi pređašnja naučavanja islama.
[1] Će midanim (Tagzijeje ensan), str. 11.
[2] E‘džaze horakiha, str. 15.
