Civilizacija i duševne bolesti

Civilizacija i duševne bolesti

Duhovne i nervne bolesti, moždana oštećenja i mentalne bolesti, zločini, samoubistva, alkoholizam, narkomanija i desetine drugih nepodopština poput tamnog i opasnog oblaka nadvili su se nad civilizovanim zemljama, utjerujući svojom strašnom sjenom strah u kosti ljudi.

Zvanični američki mediji početkom ove godine napisali su da je u Americi potrošeno 200 miliona dolara na tablete za spavanje i antidepresive, kao i za druge duševne bolesti. Ova ogromna sredstva potrošena su samo na lijekove za slabe živce i mentalno neraspoloženje. Inače je potrošeno mnogo više novca na tablete poput aspirina i razne sedative.^[1]

Velike zemlje svijeta su različitim naučnim i praktičnim metodama borbe uspjele iskorijeniti zarazne bolesti te su na taj način uklonili bolesti poput tifusa, tifusne groznice, malarije i sličnih bolesti, ali su zato mentalno retardiranim osobama napunili bolnice i strašna je činjenica da se broj takvih osoba stalno povećava.

Broj pacijenata sa duševnim i psihološkim bolestima veći je nego broj pacijenata sa svim drugim bolestima. Tamošnje su bolnice prepune te nemaju više dodatnog prostora za prijem novih pacijenata. Samo u državi New York jedna od 22 osobe mora u toku svoga života određeno vrijeme provesti u bolnici za duševne bolesnike. Širom Amerike broj maloumnih osoba oko 8 puta je veći od kapaciteta u bolnicama. Svake godine približno je 68 hiljada novih pacijenata u lječilištima za maloumne osobe.

Nove duševne bolesti u budućnosti će predstavljati prijetnju čovječanstvu i mnogo su opasnije od tuberkuloze, raka, srčanih i bubrežnih bolesti, pa čak i od tifusa, kolere i kuge. Masovnost duševnih oboljenja ukazuje na veliku manjkavost sadašnje civilizacije i da naš način života, bez sumnje, utiče na nastanak ovih psihičkih poremećaja.^[2]

Duševne bolesti u velikim i razvijenim zemljama šire se velikom brzinom. Doktor Karl je, naprimjer, ovaj članak napisao prije 30 godina, ali zvanične američke statistike pokazuju da je ovaj broj 1960. godine mnogo veći. Naprimjer, u spomenutom izdanju iznosi se podatak da je 1932. oko 340.000 duševnih bolesnika bilo smješteno u duševnim bolnicama, ali već 1959. ova brojka se više nego udvostručila. Isti ovaj časopis na 311. stranici iznosi statistiku činjenja različitih kriminalnih djela donesenu od strane američkog sudstva. Ukupan broj za tri godine iznosi:

1955.: 2.262.450 kriminalnih djela,

1956.: 2.563.150 kriminalnih djela,

1957.: 2.756.400 kriminalnih djela.

Možete primijetiti da je broj protivzakonitih djela također u porastu.

Kriminal u Francuskoj, naziv je knjige koju su napisali dvojica francuskih sociologa, Paul Chaulot i Jean Susini, nakon što su dugo vremena proučavali statistiku i policijske dosjee. Jedna od tih statistika obrazlaže se ovako:

U Francuskoj se svake dvije minute dogodi jedna krađa, svakih deset minuta se dogodi jedan prekršaj, svakih 30 minuta jedan automobil ide prekomjernom brzinom, dok se svakih tri sata siluje jedna žena ili jedna djevojka, a svaka 4 sata dogodi se jedan zločin.^[3]

“London, institut za ispitivanje mentalnog zdravlja je objavio: ‘Svake godine 5.000 žena i muškaraca izvrši samoubistvo i ova brojka istovjetna je broju nastradalih u automobilskim nesrećama. U Londonu, devetmilionskom gradu, svakog dana se u prosjeku dogode tri samoubistva.’”^[4]

Bez sumnje, ove nesreće predstavljaju kaznu za kršenje zakona Stvaranja. Današnja civilizacija sve svoje naučne i praktične djelatnosti podredila je što većem promicanju materijalnih užitaka i toga da čovjek živi što lagodnije, dok je potpuno zaboravila da je on značajnim dijelom svoga bića duhovnog karaktera. Moderna civilizacija je toliko ljude zaokupila životinjskim strastima i materijalnim težnjama da izgleda kao da ljudskost nije ništa drugo do što bolje materijalno živjeti i što više užitaka kušati, bez ikakva drugog cilja. Svi razmišljaju samo o tome kako sebi priuštiti što bolji dom, što ljepše vozilo i što viši položaj. Suština života svodi se na pronalazak puteva dolaska do više imetka i većeg bogatstva, da bi u ovim užicima ljudi išli do krajnosti. Filmska udruženja neprestano nastoje proizvoditi što uzbudljivije filmove, čiji sadržaj će biti ispunjen što strastvenijim plesovima, ne bi li još više podstakli ljudske strasti te tako došli do veće zarade. Okupljanja u džamijama i crkvama se umanjuju, ali su zato kafei, kina i kabarei prepuni i tu se omladina naprosto gura. Jedan bogat čovjek poštuje se zbog njegovog materijalnog blagostanja, ali pobožan i bogobojazan čovjek, koji posjeduje bogatstvo čistote i plemenitosti, nije poštovan ni stoti dio kao bogati. Jedna polugola glumica, koja svojim uzbudljivim i razvratnim pokretima izaziva mušku pohotu, ako se pojavi u nekoj zemlji, hiljade poštovalaca njenog lika i djela izađu pred nju te to što su je vidjeli smatraju srećom i velikom pobjedom. Ali, ako se u toj zemlji pojavi jedan učitelj ćudoređa ili jedan pobožan znalac čista srca, čije djelo i postupci su uzor čednosti i kreposti, osim nekoliko osoba, niko ga više ne dočekuje. Knjige sa korisnim odgojnim i naučnim sadržajem vrlo se malo kupuju, ali romani prožeti strastima i pohotama nakon malo vremena ne mogu se naći te se preštampavaju.

Ovaj i desetine drugih primjera govore nam da je današnja civilizacija poremetila ravnotežu tijela i duše; tjelesne strasti i porive je izdigla iznad svake mjere, a zauzvrat duševne vrijednosti i dobrostivost srozala, ugušila i prepustila zaboravu. Ovo nije ništa drugo do rat protiv istinske prirode (fitreta) i očito suprotstavljanje zakonu stvaranja, pa je jasno da ovo znači zastranjenje od zakona Kreacije i da to ne može proći bez kazni od strane istog sistema Kreacije.

Mi smo sve unutrašnje propise, poput vjerskih zapovijedi, izgubili. Nove generacije su čak neobaviještene i o nekadašnjem postojanju tih propisa. Uravnoteženost, čast, ispravnost, odgovornost, moralna čistota, samokontrola, ljubav prema ljudima, odvažnost – danas se doimaju kao zastarjeli nesuvisli izrazi i kovanice koji mladima služe za ismijavanje. Čak i ako imaju nekog vjerskog osjećaja, poštuju ih kao rijetke muzejske eksponate. Današnji čovjek, osim priskrbljivanja što većeg broja užitaka, nema drugog načela kojim se rukovodi u svom životu.^[5]

Naravno, bez opskrbljenosti osnovnim životnim potrepštinama i namirnicama čovjek ne može opstati. Čovjek je naprosto, prema neminovnoj Božijoj sudbini, osuđen na potrebu za hranom, odijevanjem, stanovanjem, putenim uživanjima, i to treba ozbiljno uvažavati, ali ne treba zaboraviti činjenicu da se čovjekovi iskonski zahtjevi ni u kom slučaju ne svode na navedene materijalne potrebe. Ono što predstavlja supstancu vrijednosti i ponosa čovjeka i ono što ga odvaja od svijeta životinja, jesu duhovne vrijednosti. Onaj ko zanemari svoje duhovne riznice, sveo se na životinju u ljudskom liku.

Niko ne može poreći da je čovjek pod vlašću sila koje proizlaze iz ideja. Učinci nekih apstraktnih ideja promijenili su naše okruženje (praktične i mašinske nauke) i ostavili su uticaj na lični i zajednički život. Ali unutrašnji žar i nadahnuća treba tražiti u onome što zovemo „ključnim idejama“, poput prvobitnih vjerovanja u napredak i religijskih vjerovanja. Svaka teorija koja ne bude obraćala pažnju na ove ideje i bude tragala samo za materijalnim užicima ljudi poput stada ovaca – manjkava je i nedostatna.^[6]

Imam Ali, a.s., je o ljudima koji su zalutali i skrenuli sa puta istine u govoru upućenom Kumejlu ibn Zijadu između ostalog kazao:

أو مَنْهوماً باللَّذَّةِ سَلِسَ القِيَادِ لِلشَّهْوَةِ أو مُغْرَماً بِالجَمْعِ و الإدِّخارِ لَيسَا مِنْ رُعاةِ الدِّينِ في شيئٍ أقربُ شيئٍ شبهاً بِهِما الأنعام السّائمةُ

“Onaj ko ima veliku želju za užicima i poslušan je strastima ili onaj ko je pohlepan i zaljubljen u skupljanje imetka i blaga ni u čemu ne poštuju vjeru (vjerske emocije i zapovijedi). Najbliža i najsličnija ovakvim ljudima je stoka koja pase.”^[7]

Pravi i zbiljski napredak čovjeka, koji se može povezati sa usavršavanjem, svodi se isključivo na vlastito usavršavanje, a ne usavršavanje oruđa koja koristi i koja mu opskrbljuju veće materijalno blagostanje. Ova posljednja metoda predstavlja metodu materijalista i uvreda je za ljudskost, jer se odbacuju najplemenitije ljudske osobine. Samo ove osobine mogu dovesti do sreće koja dolikuje čovjeku, odnosno, sreće koja je veća od zadovoljstva jednog goveda koje preživa.^[8]

 

 

[1] Ettela‘at, br. 10163.

[2] Ensane našenahte, str. 147.

[3] Ettela‘at, br. 10223.

[4] Kejhan, br. 5645.

[5] Rahe zendegi, str. 6.

[6] Sarnevešte bešer, str. 147.

[7] Nehdžu-l-belaga, str. 550.

[8] Sarnevešte bešer, str. 173.