Razlog zbog kojeg se ne smije zapostaviti pitanje vjere
Razlog zbog kojeg se ne smije zapostaviti pitanje vjere
Možemo često čuti tvrdnju kako su trud i zalaganje opravdani i poželjni tek u slučaju kada čovjek ima nadu u dobar ishod, međutim, mi i nemamo neke velike nade da ćemo stići do izvjesnog rezultata budemo li se zamarali razmišljanjem o vjeri i onim što u taj domen ulazi. Zbog toga prednost dajemo onim stvarima u koje se isplati ulagati vrijeme i energiju, jer znamo da je profit siguran.
Na ovakav izgovor treba reći da, kao prvo, nada u rješavanje i bavljenje temeljnim pitanjima vjere ni u kojem slučaju nije ispod drugih znanstvenih pitanja, a znamo da je za rješavanje mnogih znanstvenih pitanja bilo potrebno da veliki broj znantvenika i istraživača uloži desetine godina napornog rada.
Drugo, vrijednost mogućnosti ne zavisi samo od jednog činioca tojest od vjerovatnoće sticanja dobiti, već se u obzir mora uzeti i vrijednost pretpostavljene dobiti.
Naprimjer, ukoliko je mogućnost dobiti u jednom projektu 5%, a u drugom 10%, ali s druge strane pretpostavljena dobit prvog projekta je naprimjer 1000 KM, ali drugog 100 KM. Drugim riječima ukoliko je:
1000*5/100 = 5000/100 = 50
100*10/100 = 1000/100=10
50:10 = 5
U skladu s ovim obrascem prvi projekat će imati peterostruku prednost nad drugim projetkom iako je predviđena mogućnost dobiti u prvom projektu znatno manja.
Kada je moguća dobit od istraživanja vjere beskonačna, u tom slučaju bez obzira koliko je procenat mogućnosti profitiranja nizak, ipak je vrijednost i prednost bavljenja tim poslom mnogo veća od bilo kojeg drugog posla i mogućnosti, jer svaki drugi posao ima ograničen profit.
Jedino racionalno opravdanje za napuštanje bavljenja pitanjima vjere bilo bi da u jednom trenutku čovjeku postane izvjesna njena neispravnost ili da se ispostavi da je nemoguće rješavanja njenih pitanja.
Međutim, na koji način doći do te izvjesnosti?!
Izvor – Pouka o vjerovanju, Muhamed Teki Misbah Yazdi
