Scroll to top
Podijeli

Svojstva Božije biti


Autor teksta: Muhamed Teki Misbah Jazdi
Izvor: Amuzeše akaid

4. Februara 2019.

Saznali smo da Uzvišeni Bog, kao uzrok koji dariva egzistentnost Kreaciji, ima sva egzistencijalna savršenstva i svako savršenstvo koje se može naći pri egzistentima od Njega je, ali tako da se darivanjem od Njegovog savršenstva ništa ne umanjuje. Da bi bilo jasno o čemu je riječ obratite pažnju na učitelja koji učenicima prenosi svoje znanje od kojeg se kod njega ništa ne umanjuje. Naravno, darivanje egzistencije i egzistencijalnih savršenstava, od strane Boga, nemjerljivo je iznad upravo spomenutog primjera, i vjerovatno najslikovitiji prikaz jeste objašnjenje da je Kreacija, odsaj i zraka svete Biti Božije, upravo kao što se to iz sljedećeg ajeta da razumjeti: Allah je svjetlost nebesa i zemlje.[1]

اللَّـهُ نُورُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ

Uzevši u obzir beskrajna savršenstva Božija, bilo koji pojam koji aludira na savršenstvo i koji ne zahtjeva nikakvu manjkavost i ograničenost, kao takav može biti istinit u vezi s Bogom, upravo kako se u časnim kur'anskim ajetima, predajama te dovama i šaputanjima bezgriješnih članova poslanikova doma, može naići na dovođenje Uzvišenog Boga u vezu s pojmovima svjetlost, potpunost, ljepota, ljubav, blistavost i slično. Što se tiče Božijih svojstava o kojima se raspravlja u filozofskim i teološkim udžbenicima, riječ je o određenom broju svojstava, koja se dijele u dvije kategorije: svojstva biti Božije te svojstva Božijeg djelovanja. Najprije ćemo razjasniti ovu podjelu a da bismo zatim spomenuli neke od najvažnijih atributa.

Božija svojstva biti i djelovanja

Svojstva kojima se opisuje Uzvišeni Allah, ili su pojmovi koji se apstrahiraju s obzirom na vrstu savršenstva biti Božije, poput: života, znanja i moći, ili je pak riječ o pojmovima koji se apstrahiraju iz odnosa između Boga i Njegovih stvorenja, kakvi su stvaralaštvo i opskrbljivanje. Prva kategorija svojstava, naziva se svojstvima Božije biti, a druga, svojstvima Božijeg djelovanja.

Osnovna razlika ove dvije kategorije svojstava je u tome što je objektivni primjer svojstva biti Božije upravo sveta bit Allahova, dok druga kategorija svjedoči o vezi i odnosu između Boga Svevišnjeg i stvorenja, tako da se Bit Božija i biti stvorenja uzmu kao dvije strane tog odnosa, poput svojstva stvaralaštva, koje se apstrahira iz egzistencijalne ovisnosti stvorenja o biti Božijoj. Bog i stvorenja su dvije strane ovog odnosa te u Objektivnom svijetu, mimo biti Božije i biti stvorenja nema konkretne zbilje koja bi se mogla nazvati stvaranje. Svakako, Svevišnji u biti Svojoj, ima moć stvaranja, ali, moć je svojstvo Biti a stvaranje je dodatni pojam apstrahiran iz položaja djelovanja, pa se otuda stvaranje ubraja u atribute djelovanja, osim u slučaju kada je uzeto u značenju moći stvaranja, koje se vraća na svojstvo moći.

Najvažnija svojstva Božije biti su: život, znanje i moć. Što se pak svojstava kakva su Onaj koji čuje i Onaj koji vidi, tiče, ukoliko ih uzmemo u značenju Onaj koji zna ono što se da čuti i onaj koji zna ono što se da vidjeti, ili pak u značenju Onaj koji je moćan čuti i vidjeti, tada se oni vraćaju ili na znanje ili na moć. Ukoliko se pak njima misli na aktualno gledanje i slušanje, koji se apstrahiraju iz odnosa između biti onog koji čuje i onog koji vidi i stvari koje se mogu čuti i vidjeti, u tom slučaju ova se svojstva ubrajaju u djelatna, kao što katkad znanje koristi u ovom značenju i tada se naziva djelatno znanje.

Neki teolozi, govor i volju svrstavaju u kategoriju svojstava Božije biti, o čemu ćemo kasnije raspravljati.

Dokazivanje atributa biti Božije

Najjednostavniji put da se dokažu svojstva života, znanja i moći Božije, ogleda se u tome da ovi atributi dovedeni u kontekst stvorenja svjedoče o njihovim savršenstvima, dakle uzrok koji dariva egzistenciju bićima okićenim ovim savršenstvima, svakako njih treba imati na najsavršenijem stepenu. Usljed toga što svako savršenstvo koje se može naći kod stvorenja potiče od Boga, a onaj ko ih daje mora ih i imati da bi ih drugima darivao. Nije moguće da onaj ko daruje život sam ne posjeduje život, ili pak onaj koji stvorenjima poklanja znanje i moć, bude bez znanja i bez moći. Dakle, prisustvo ovih svojstava savršenstva kod nekih stvorenja, pokazatelj je njihovog postojanja kod stvoritelja Svevišnjeg, naravno na način da nisu praćena nedostacima ili ograničenjem. Drugim riječima, Svevišnji Bog, posjeduje apsolutne, dakle neograničene život, znanje i moć.

Život

Pojam život (biti živ) koristi se za dvije vrste stvorenja. Jedna vrsta je biljni svijet, koji odlikuje rast, a druga vrsta su životinje i ljudi koji imaju svijest i volju. Prvo značenje, dakle ono koje se odnosi na biljke, podrazumjeva nedostatnost i ovisnost, jer rast daje do znanja da biće koje raste u početku nije posjedovalo neko savršenstvo, a pod uticajem vanjskih činiliaca u njemu se javljaju promjene te postepeno stiže do novih savršenstava. Ovakve se stvari ne mogu dovesti u vezu s Bogom, upravo zbog onoga što je rečeno u vezi sa odrečenim svojstvima.

Drugo značenje života, je pojam savršenstva, i bez obzira koliko su primjeri kod kojih je moguće zateći ovo svojstvo popraćeni nedostacima i ograničenjima, ipak se za njeg može pretpostaviti određeni stepen neograničenosti, koji nema nikakve nedostanosti, ograničenosti i potrebe, kao što su takvi pojmovi egzistencije i savršenstva.

U osnovi život, u značenju po kojem je neodvojiv od znanja i voljnog djelovanja, nužno pripada nematerijalnoj egzistenciji, jer iako se život dovodi u kontekst materijalnih živih bića, ipak je on odlika njihove duše, a tijela im zbog veze s dušom bivaju opisana kao živa. Drugim riječima, kao što je protežnost neodvojivo svojstvo materijalnog bića, život je također neodvojivo svojstvo bestjelesnog, nematerijalnog bića. Uzevši ovo u obzir, dolazimo do sljedećeg dokaza o svojstvu Božijeg života. Riječ je o tome da je sveta Božija bit apstraktna, nematerijalna, netjelesna, kako smo to već prethodno dokazali, a svako nematerijalno biće, po svojoj biti posjeduje život, dakle, Svevišnji Bog po svojoj biti posjeduje život.

Znanje

Pojam znanja spada u najočitije pojmove, ali primjeri pojma znanja koje među stvorenjima prepoznajemo jesu ograničeni i manjkavi primjeri. A Bog ne može biti opisan ovakvim nedostatnim i ograničenim svojstvima. Međutim, kao što smo naglasili, razum za ovu vrstu pojmova koji odražavaju savršenstvo može pretpostaviti primjer koji neće imati nikakve ograničenosti niti nedostatka, koji će biti sama bit znalca, a to je upravo Božije znanje po biti.

Božije znanje može se dokazati različitim metodama, od kojih je jedan upravo nekoliko puta opetovani metod kojim se dokazuju sva svojstva Božije biti: zbog toga što znanje postoji među stvorenjima, najpotpuniji stepen tog savršenstva mora biti prisutan kod njihovog Stvoritelja.

Drugi metod se pomaže kosmološkim dokazom: što god pojavom vlada veća uređenost i postojanost, tim više one ukazuju na znanje njihovog stvoritelja, kao što naučna knjiga, lijepa pjesma ili bilo koji umjetnički trag ukazuju na znanje, sklonosti i umijeće tvorca tih djela. Nijedan razuman čovjek ne pretpostavlja da bi naučnu ili filozofsku knjigu mogao napisati nepismen čovjek ili neznalica. Dakle, kako bi se moglo pretpostaviti da je ovaj ogromni Svijet sa svim njegovim tajnovitostima i začudnostima stvoren od strane bića bez znanja!?

Na kraju treći metod, sagledan je u korištenju spekulativnim filozofskim premisama koje nisu očite, poput zakona da svako neovisno apstraktno biće posjeduje znanje, kako je to već dokazano u knjigama koji obrađuju spomenutu materiju.

Svijest o Božijem znanju igra veoma važnu ulogu u samoizgradnji, i zato je u Kur'anu ta činjenica mnogo puta naglašena, između ostalog i u 19. ajetu sure Mu'min u kojem se kaže: Zna kriomične poglede u zabranjeno i ono što u grudima skriva se.

يَعْلَمُ خَائِنَةَ الْأَعْيُنِ وَمَا تُخْفِي الصُّدُورُ

 

Moć

Za vršioca radnje čije se djelovanje zasniva na temelju volje i izbora kažemo da ima moć da obavi svoje radnje. Prema tome, moć znači da vršilac koji ima slobodu izbora bude izvor djela koje može izvršiti. Što činilac bude na većem stepenu egzistencijalne savršenosti, time će imati veću moć, a prirodno je da će biće koje krasi beskonačna savršenost imati i neograničenu moć. Zaista Allah, svemoćan je.[2]

إِنَّ اللَّـهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

Sada bismo trebali ukazati na nekoliko činjenica:

  1. Djelo na koje se odnosi moć mora biti moguće, tako da ono što je po svojoj biti nemoguće ili ono čemu je nemogućnost nužna kao takvo ne ulazi u okvir onoga na što se odnosi moć. To da je Bog svemoguć ne znači da naprimjer može stvoriti drugog boga (jer bog je nestvoriv), ili pak da stvori broj 2 koji će iako je 2 biti veći od broja 3, ili da stvori prvo sina pa onda njegova oca.
  2. Biti svemoćan ne podrazumjeva neophodno da se čini sve ono što se može, a mudri Bog, osim dobrog i mudrog djela ništa drugo ne želi niti će učiniti, iako ima moć učiniti i loše stvari.
  3. Moć, u značenju koje je objašnjeno u sebi obuhvata i slobodnu volju, a Svevišnji Bog kako god ima najuzvišeniju moć, također ima i najsavršeniji stepen slobodne volje, te ga nijedan činilac ne može staviti pod svoj uticaj ili mu oduzeti volju, zbog toga što je postojanje svakog bića od Njega, i On nikada ne može pasti pod uticaj moći koju je Sam drugima dao.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhamed Teki Misbah Jazdi

 

[1] Sura Nur, 35.

[2] Sura Bekara, 20, te veći niz drugih ajeta.

Povezani članci