Šibs ibn Rib'i, licemjer s više lica

Predstavit ćemo jednu od ključnih ličnosti među niskim i bijednim ljudima koji su stajali u neprijateljskoj vojsci  kako bi se saznalo do koje mjere čovjek može biti beskarakteran, privržen Ovom svijetu i prevrtljiv. Da vidimo ljude koji se zbilja mogu svakog jutra pojaviti među ljudima lica drugačijeg od jučerašnjeg, da jednog dana isuču sablje za Boga, a drugog protiv Boga, da jednog dana budu Alijevi pomagači, a drugog njegovi neprijatelji, da jednog dana budu ubice Imama Husejna, a drugog njegovi osvetnici. Šibs ibn Rib‘i jedan je od zapovjednika iračke vojske i jedan od ubica Imama Husejna. Nekada je bio mujezin Sedžahe, osobe koja je za sebe tvrdila da je poslanikinja. Kada se ova žena među plemenom Beni Temim proglasila poslanikinjom, on je prihvatio da joj bude mujezin. Međutim, kada je Sedžah osramoćena, Šibs je prihvatio islam. I sam je učestvovao u Osmanovu ubistvu. Potom se uvrstio među ashabe Imama Alija, mir s njime, a kasnije se pobunio upravo protiv njega i stao na stranu njegovih neprijatelja. Bio je uz haridžije. Jednog dana pokajao se što je bio među haridžijama i povukao se. Godine 61. po Hidžri učestvovao je u ubistvu Imama Husejna i njegovih pomagača. Bio je jedan od utjecajnih ljudi u tom sukobu. Kada je Muhtar ibn Ebi Ubejd Sakafi ustao da osveti krv Imama Husejna, Šibs, koji je i sam bio jedan od Imamovih ubica, išao je zajedno s Muhtarom i pomagao ga. Kasnije je postao načelnik policije u Kufi i imao je učešća u ubijanju Muhtara ibn Ebi Ubejda. Umro je oko 80. godine po Hidžri.

Kako se može okoristiti nebeskom dušom Imama Husejna ovakav čovjek koji nije nimalo osjetio duhovnost? Kako je moguće da se odsjaj svjetlosti Imamove smirene duše pokaže na njegovoj zamrloj i upropaštenoj duši. Riječi Imama Husejna naspram takvih ljudi došle su dotle da je rekao:

“Ne, tako mi Boga, neću kao bespomoćni i bijedni ljudi prisegnuti i neću bježati sa bojišta kao što to rade robovi suočeni sa silnicima. Tražim utočište kod Boga od zla vašega i od zla svakog oholnika koji nije povjerovao u Boga!”

Postepeno su se stvarale pripreme za početak rata. Omer ibn Sa‘d stavio je strijelu u luk i ispalio je prema vojnicima Imama Husejna, govoreći:

“Budite svjedoci kod zapovjednika Ibn Zijada da sam ja prije svih ostalih započeo rat.”

Rat se do oko podneva nastavio punom žestinom i većina Imamovih pomagača postali su šehidima. Imam je podne-namaz zajedno s ostalim ashabima klanjao namaz houf[1], tj. klanjao je dva rekata umjesto četiri. Poslije namaza nastavilo se s ratovanjem sve dok nisu poginuli svi mladići Beni Hašima. Oni su padali jedan za drugim. Čak su i dječaci i dojenčad dosezali položaj šehadeta. Postepeno je stigao i taj čas koji je promijenio tok historije islama i na prvim stranicama historije ispisao im je čast šehadeta. Zasigurno je upravo tako i nema dana kakav je dan Alija ibn Husejna.

Neka je mir na tebe na dan kada si rođen, na dan kada preseliš i na na dan kada budeš proživljen.

[1]Namaz houf ili namaz u stanju straha poseban je vid obavljanja vadžib-namaza u skraćenom obliku u situacijama kada je čovjek izložen velikom strahu. (Op. prev.).