San i tumačenje

San i tumačenje

Jedan od načina koji je Freud koristio za sticanje uvida u podsvijest jesu snovi i njihovo tumačenje. O snovima u prošlosti i sadašnjosti postoje raznolika vjerovanja i tumačenja. Freud u svojoj knjizi Snovi, a također i oni koji su zabilježili Freudova uvjerenja, pored pojašnjavanja njegovih uvjerenja, manje-više su pisali i o uvjerenjima drugih. Da bih vas upoznao sa osnovom njihova kazivanja, ovom prilikom čini mi se nužnim da prenesem osnove njihovih uvjerenja.

U drevnim vremenima kazivali su da je san nadahnuće čovjekove duše od strane neke natprirodne sile. Izvorištem ovog nadahnuća smatrali su biće koje je iznad čovjeka i koje nije zemaljsko. A budući da su očitovanje svake volje koja je iznad čovjeka i nadzemaljska smatrali bogovima i gospodarima vrsta, neizbježno su snove smatrali jednom vrstom tjelesnog očitovanja njihove volje. Tokom sna su nagovještavali sreću, nadu ili dešavanje nekog dobrog ili lošeg događaja. Vremenom, malo-pomalo, šamani su tumačenje zagonetnih aluzija i skrivenih pojedinosti uzdigli na razinu nauke. Otuda je poznavanje tumačenja snova postala jedna od prvih nauka ljudske zajednice. Ta nauka je za svakodnevni život ljudi imala izuzetnu vrijednost, jer su šamani, za razliku od današnjih psihologa, koji nastoje proniknuti u čovjekovu prošlost, nastojali da za tumačenje snova izmisle i šire podatke u vezi sa budućnošću, koje su pripisivali gospodarima vrsta i drugima.^[1]

Neki filozofi se ne razlikuju od šamana, koji snove povezuju sa metafizičkim svijetom, i kažu da san ustvari predstavlja posebne djelatnosti duše koja se penje ka višim nebesima. Kao što Šuber veli: “San je oslobađanje svijesti od okova vanjskog svijeta i oslobađanje duše od okova materije.”^[2]

Za razliku od filozofa, koji san smatraju djelatnošću duše, liječnici ga ne vide tako, već smatraju da su snovi proizvod tjelesnih i emocionalnih podražaja koji iz vanjskog svijeta ili zbog grčenja unutrašnjih organa stižu do spavača. Prema tome, san treba uzimati kao glas koji neuka osoba, igrajući se, proizvodi na sazu; dakle, bez cilja i svrhe je. Upravo kao što Binz ističe: “San je tjelesna radnja, uvijek besciljna i najčešće proističe iz bolesti.”

Kažu da posebni svjetovi snova predstavljaju proizvod nepovezanih ćelijskih djelatnosti koje u mozgu uspavane osobe ostaju budne i koje se zbog tjelesnih podražaja pokreću.^[3]

Po Freudovom mišljenju, san je međusvijet, između našeg skrivenog života i racionalnog i logičnog života. Stoga, ukoliko ga pažljivo promotrimo i izbliza istražimo, možemo dosegnuti činjenice vrijedne pažnje.

Freud smatra da nijedan san ne treba smatrati praznim i ništavnim, nego, naprotiv: Budući da je san posljedica jedne duhovne djelatnosti, on mora imati i svoj posebni smisao i značenje. U svakom slučaju, snovi nisu očitovanje neke nadljudske volje, nego uglavnom primjer skrivene i prikrivene volje čovjeka.^[4]

[1] Frojd, str. 38.

[2] Ru'ja, str. 4.

[3] Frojd, str. 39.

[4] Frojd, str. 39.