Psihoanaliza u islamu
Psihoanaliza u islamu
Pored povremenih tumačenja snova od strane časnih Imama, u historiji islama je bilo mnogo osoba koje su bile u stanju preko sna i njegova tumačenja prodrijeti u podsvijest čovjeka i otkriti njegove tajne. Oni niti su bili mađioničari, niti su tvrdili da imaju vezu sa svijetom tajnovitog (gajb). Oni su, naprotiv, bili obični ljudi, ali veoma inteligentni, a neka njihova tumačenja snova bila su tako prosvjetljujuća da im je gotovo nemoguće naći premca u današnjoj literaturi iz psihologije.
Jedan od onih koji su stekli veliku slavu u tumačenju snova bio je Ibn Sirin. On je još prije 13 stoljeća djelatno, tumačeći i analizirajući snove, zapravo došao do psihoanalize i na taj način je otkrio mnoge skrivene istine.
Ime mu je bilo Muhammed, bio je savremenik Hasana Basrija, a njegov otac Sirin je radio sa bakrom.[1]
Prije nego iznesemo nekoliko primjera tumačenja snova sa stanovišta islamske psihoanalize, potrebno je da vam napomenem dvije važne stvari:
- Vjerske emocije i opća kultura različitih ljudi, naroda i nacija međusobno se razlikuju. Osjećanja jednog muslimana, koji poznaje kur'anska naučavanja, razlikuju se od osjećanja jednog budiste Japanca. Zasigurno, snovi jednog muslimana će uglavnom biti povezani sa njegovim islamskim i nacionalnim osjećanjima, a snovi Japanca budiste su izmiješani sa budističkim i nacionalnim osjećanjima.
Tumač snova bit će u stanju da tačno protumači snove i prodre u podsvijest onda kada upozna vjerska osjećanja i nacionalnu kulturu osobe koja je sanjala. Stoga su se muslimanski tumači snova u svojim tumačenjima najvećim dijelom oslanjali na kur'anske ajete i hadise, budući da su njihovi sanjaoci uglavnom bili prožeti osjećanjima iz islamskog okruženja.
Freud je uvjeren da osobe koje baštine zajedničku kulturu posjeduju slična znakovlja i nagovještaje u samopokazivanju nutarnjeg bića, samo treba te nagovještaje i simbole otkriti između njihovih snova.[2]
- Uglavnom percipiranje društvene ružnoće i omraženosti ili društvenog morala i odgoja od strane savjesti ne dozvoljava da se sadržaj podsvijesti iskaže u snu u svojim zbiljskim oblicima, jer se skrivene misli pojavljuju u svijetu snova u raznolikim odorama u obliku aluzije i simbola. Tumač snova mora biti toliko oštrouman i pronicljiv da iz vanjskih obličja snova, koji su čiste aluzije i simboli, percipira stvarnost i protumači san.
Način govora i dijalekat ovog posrednika podsvjesnog svijeta se u najmanju ruku razlikuje od dijalekta vanjskog svijeta na koji smo navikli. Mi smo u početku lišeni razumijevanja namjere i poruke ovog posrednika. U prvom trenutku trebamo njegova očitovanja pojasniti svojom terminologijom, jer je jezik snova poput jezika prvih zemaljskih zajednica, poput jezika starih Egipćana, Kaldejaca, Meksikanaca… Sačinjen je od znakova i simbola i potrebno ih je svaki put protumačiti našim uobičajenim i aktualnim izrazima.[3]
U hadisu se kaže:
“Snovi imaju svoje nadimke i svoja imena. Za tumačenje i razumijevanje snova treba se na ispravan način njima okoristiti.”[4]
Pretvaranje nutarnje forme u izvanjsku naziva se san, a suprotan postupak, odnosno promjena vanjske forme u nutarnju, naziva se analiza.[5]
[1] Logatname Dehoda (Ibn Sirin), str. 298.
[2] Andišehaje Frojd, str. 38.
[3] Frojd, str. 39.
[4] Biharu-l-envar, sv. 14., str. 436.
[5] Ru'ja, str. 18.
