Scroll to top
Podijeli

Sedmorica učača Kur’ana



4. Februara 2019.

Mnogo se raširilo učenje sedmorice učača Kur’ana iz treće generacije koji su postali autoritativnim izvorom znanosti o kiraetima (načinima recitiranja Kur’ana) i oni su uglavnom zasjenili ostale učače. Za svakog od sedmorice učača poznata su po dvojica prenosilaca – traditora, čime se taj broj ne ograničava. Sljedeći učači iz “grupe sedmorice” imaju dva tradirana izvora:

 

  1. Ibn Kesir[1] O njemu prenosi Kunbul i Bazzi na isti način.
  2. Nafi’a, iz Medine[2], o njemu prenose Kalun i Verš.
  3. ´Asim Kufi[3], o njemu prenose Ebu Bekr Š’uba bin’ Ajjaš i Hafs, Kur’an koji se danas nalazi među muslimanima načinjen je prema Asimovom i Hafsinom kiraetu.
  4. Hamza Kufi[4], o njemu prenose Halef i Halad preko posrednika.
  5. El-Kisai Kufi[5], o njemu prenose Devri i Ebu El-Haris.
  6. Abu ‘Amr bin El-‘Ala’ Basri[6], o njemu preko posrednika prenose Devri i Susi.
  7. Ibn’Amir[7], o njemu prenosi Hišam[8], i ibn Dakvan preko posrednika. Pored ovih “sedam kiraeta” po značaju iza njih dolaze “tri kiraeta” o kojima prenose Ebu Dža’fer, Ja’kub i Halef.[9]

 

Postoje i drugi manje poznati kiraeti koje navode neki Poslanikovi sljedbenici, suvremenici, kao i odbačeni kiraeti koji se ne koriste. U hadisima koje prenose Imami Poslanikove porodice nalaze se različiti kiraeti, mada oni naređuju da se slijede samo poznati kiraeti. Većina učenjaka hadisa vjeruje da je “sedam kiraeta” preneseno pouzdanim putem. Neki od njih poslanikov hadis “Kur’an je objavljen na sedam dijalekata”[10], tumače tako da “sedam dijelaketa” poistovjećuju sa “sedam kiraeta”. I neki od šiitskih učenjaka bili su skloni ovoj tvrdnji a neki su dopustili mogućnost da su ovih sedam kiraeta samo uvriježeni i rašireni, a ne pouzdano preneseni. Al-Zarkaši u “Burhanu” iznosi sljedeće: “Potvrđeno je da je „sedam kiraeta‟ pouzdano preneseno od sedam imama. No, što se tiče pouzdanog prenosa i vezivanja za Muhammeda, s.a.v.a., o tome postoje različita viđenja. Osnova za ovih „sedam kiraeta‟ nalazi se u djelima o kiraetima, a ona su nastala na principu prenošenja predaje sa jednog na drugog.”[11] Mekki tvrdi sljedeće: “Pretpostavlja se da su kiraeti učenjaka kao što su En-Nafi’a i Asim, onih „sedam dijalekata‟ koje spominje hadis pri čemu je napravljena velika greška. Na osnovu toga se nastoji dokazati da ono što odstupa od kiraeta sedmorice učenjaka, a ustanovili su ga drugi imami i ono odgovara onome što je u Mushafu, i nije Kur’an. To je velika greška. Prethodni učenjaci koji su izvršili klasifikaciju kiraeta kao Ebu Abde-l-Kasim bin Salima, Ebu Hatim Es-Sidžistani, Ebu Dža’fer Et-Taberi i Ismai’l El-Kadi, ukazali su na tu slabost. Početkom drugog stoljeća po hidžri ljudi su u Basri učili Kur’an po kiraetu Amra i Ja’kuba, u Kufi su učili po kiraetu Hamze i Asima, u Šamu su učili po kiraetu Ibn Amira, u Mekki su učili po kiraetu Ibn Kesira, a u Medini po kiraetu Nafia i u tome su ustrajali. Početkom trećeg stoljeća Ibn Mudžahid je ovoj petorici dodao imena El-Kisaija i Hafsa Ja’kuba. Razlog za svođenje broja kiraeta na sedam bio je taj što su neki od učača po svome uticaju bili suviše ograničeni ili su imali više primjera kiraeta nego što je bilo učača pa se, na osnovu toga, pojavilo jako mnogo prenosilaca. Pošto su se ambicije postepeno smanjile, ograničili su se na ono što odgovara tekstu Mushafa, na ono što olakšava njegovo pamćenje i regulira njegovo učenje. Uzeli su u obzir one kiraete što su se proširili na povjerenju i poštenju prenosilaca, dugotrajnost njihove primjene i saglasnost o njima. Iz svake pokrajine su izdvojili po jednog imama učača, a pri tome nisu zanemarili ni one preostale učače i kiraete po kojima se učio Kur’an kao što je bio slučaj sa kiraetom Ja’kuba, Ebu Dža’fara, Šejbe i ostalih. Potom je Ibn Džubejr El-Makki, slično Ibn Mudžshidu, napisao djelo o kiraetima. Broj kiraeta je sveo na pet na taj način što je iz svake pokrajine izabrao po jednog učača predstavnika, a na to se ograničio jer je halifa Osman poslao pet mushafa u pet pokrajina.  Neki tvrde daje sedam kiraeta nastalo od ovih pet jer je po jedan Mushaf bio poslat u Jemen i Bahrejn. Pošto se o ova dva Mushafa nije ništa znalo, a Ibn Mudžshid i neki drugi su željeli uvažavati broj Mushafa, izdvojili su po jednog učača iz Bahrejna i Jemena i time upotpunili broj kiraeta na sedam. Saglasnost o broju kiraeta se podudarila sa tvrdnjama onih koji žele da kažu, a ne znaju osnovu ovog pitanja i nemaju zle namjere, da je “sedam dijalekata”, ustvari “sedam kiraeta”. Osnova na kojoj se temelji ovaj stav jeste pouzdanost i tačnost lanca prenosilaca hadisa usmenim putem, iskrenost osoba i formalna salgasnost.[12] Skoro isto tvrdi i Šafija: “Prihvatanje samo „sedam kiraeta‟ pored ostalih, nema uporišta u tradiciji i Poslanikovu sunnetu. Ono što su sakupili neki potonji sakupljači pa se to proširilo i navelo na pomisao da tome nije potrebno ništa dodavati, to niko nije tvrdio.”[13]

 

[1] Abdullah bin Kesir El-Mekki, učenje Kur´ana je preuzeo od Abdullah bin Es-Sai´b Es-Sahabija, ovaj od Mudžahida, Mudžihid od Ibn Abbasa, a on od Alije r.a. Ibn Kesir je umro u Mekki 120. godine po Hidžri.

[2] Nafi´a bin Abdurahman bin Na´im El-Isfahani El-Maddi učenje Kur´ana je preuuzeo od Rajjid bin El-Ka´kaa El-Karija i Ebi Mejmun-a Mevla Ummu Sebna. Umro je u Medini 159. ili 169. g.h.

[3] Asim bin Ebi El-Nudžud iz Kufe, prijatelj Beni Hadifa. Učenje Kur´ana je preuzeo od Se´id bin Ajjas Eš-Šejbani i Zerr Habiš-a. Umro je u Kufi 127. ili 129.g.h.

[4] Hamza bin Habib Ez-Zejjat Et-Tamimi, pravnik i učač Kur´an iz Kufe. Kiraet je preuzeo od Asima, A´ameša, Es-Seb´a i Mensur bin El-Mu´terem, također od šestog imama Es-Sadika koji mu je bio prijatelj. Ostavio je mnogo djela i prvi je pisao o polisemiji Kur´ana. Umro je 156.g.h.

[5] Ali bin Hamza bin Abdullah bin Fejnuz El-Farisi, gramatičar i učač Kur´ana iz Kufe i Bagdada. Bio je učitelj halifama El-Aminu i El-Me´munu. Gramatiku je studirao kod Junusa En-Nahvija i El-Halila bin Ahmeda El-Farahidija, a kiraet kod Hamze i Ša´ba bin ´Ajjaša. Umro je 179. ili 193. g. h. blizu Rejja dok je pratio Haruna na putu za Tus.

[6] Ali bin Hamza bin Abdullah bin Fejnuz El-Farisi, gramatičar i učač Kur´ana iz Kufe i Bagdada. Bio je učitelj halifama El-Aminu i El-Me´munu. Gramatiku je studirao kod Junusa En-Nahvija i El-Halila bin Ahmeda El-Farahidija, a kiraet kod Hamze i Ša´ba bin ´Ajjaša. Umro je 179. ili 193. g. h. blizu Rejja dok je pratio Haruna na putu za Tus.

[7] Abdullah bin ´Amir Eš-Šafi i Ed-Dimiški, kiraet je preuzeo iz nekih krugova Poslanikovih sljedbenika i Osmanovih prijatelja. Umro je u Damasku 118. g.h.

[8] Učenjaci su se razišli po pitanju “sedam kiraeta”. Navodi koje mi ovdje koristimo nalaze se u Sujutijevom “El-Itkanu”.

[9]  Ebu Dža´fer Yazid bin El-Ka´kaa´ iz Medine, prijatelj Ummu Selma svoj kiraet prenosi od Abdullah bin ´Ajjaša El-Mahzumija, on prenosi od Ibn ´Abbasa, ovaj od Ibn Hurejra, a on od Poslanika. Umro je u Medini 128. ili 133. g.h.

[10] Ovaj hadis je naveden u sljedećim djelima: Bihar el-Envar, – svezak o Kur´anu, Es-Safi – u uvodnom poglavlju, El-Itkin, sv. 1, str. 47. Navedeni hadis prenosi 21 Poslanikov sljedbenik, suvremenik. Neki tvrde da je on vjerodostojan.

[11] El-Itkan, sv. 1, str. 82.

[12] El-Itkan, sv. 1, str. 82.

[13] El-Itkan, sv. 1, str. 83.

 

Post a Comment