O učačima Kur'ana

Autor: SEJJID EBU-L-KASIM EL-HUI
Izvor: EL-BEJAN - UPUTA U TUMAČENJE KUR'ANA
Share

Deset načina učenja Kur'ana

Postoje različita mišljenja o sedam među ljudima poznatih načina učenja Kur'ana (kirāeta). Veliki dio sunijskih učenjaka smatra da su oni od Vjerovjesnika, s.a.v.a., preneseni potpuno vjerodostojnim putem (mutevātir), i često se im se pripisuje da je to mišljenje i preovlađujuće među njima. Od Subkija se, čak, prenosi stav da je od Vjerovjesnika pouzdano preneseno deset načina učenja Kur'ana.[1] Neki su, opet, otišli u krajnost te smatraju da bi predstavljale nevjerstvo riječi nekoga ko bi kazao da ovih sedam kiraeta ne moraju biti pouzdano preneseni od Vjerovjesnika. To se pripisuje muftiji Endelusa Ebu Seidu Feredžu ibn Lubbu.[2]

Kod šiija, pak, prevladava mišljenje da ovi kiraeti nisu preneseni na pouzdan način, pa ih šiije smještaju između vlastitog stava samog učača i one predaje koja se prenosi posredstvom samo jedne osobe. Za ovaj stav opredijelila se i jedna skupina istaknutih sunijskih učenjaka, a ne bismo pogriješili ni ako bismo kazali da je to, zapravo, prevladavajuće mišljenje među njima, kako ćemo vidjeti. To i jeste ispravan stav, a da bismo to i potvrdili, moramo najprije spomenuti dvije stvari.

Prvo: Svi su muslimani, sa svim njihovim sljedbama i školama mišljenja, saglasni u tome da je Kur'an prenesen potpuno pouzdanim putem (mutevātir). Mnogi sunijski i šiijski učenjaci ovakvo što dokazuju činjenicom postojanja obilja poticaja za njegovo prenošenje s obzirom na to da se radilo o temelju islamske vjere i Božanskoj mu'džizi podarenoj muslimanskom Vjerovjesniku kao sredstvo njegovog pozivanja u vjeru. Sve ono za šta postoje mnogi poticaji  da se prenosi neminovno mora biti pouzdano prenesena stvar. Prema tome, ono što se prenosi samo posredstvom pojedinaca ni u kom slučaju ne može se smatrati dijelom Kur'ana.

Naravno, Sujuti navodi kako “kadija Ebu Bekr u svom Intisāru kaže: ‘Neki šerijatski pravnici i apologete stoje na stanovištu da se Kur'an u smislu propisa, može potvrditi i temeljem pojedinačne predaje, a ne masovne, i ako nas to ne čini sigrunim, što sljedbenicima Istine nije bilo prihvatljivo, pa su se distancirali od toga.”[3]

Ovaj stav koji Kadija prenosi očigledno je neutemeljen, i to upravo s obzirom na onaj netom spomenuti razlog – stoga, naime, što postojanje velikog broja poticaja za prenošenje jeste kategoričan dokaz da je pojedinačna predaja neistinita, tj. ako ovakvo što prenosi samo jedan ili dvojica ljudi. Primjera radi, ako bi nas samo jedna ili dvije osobe obavijestile o ulasku nekog velikog vladara u grad – a ulazak tako velikog vladara u grad obično ne bi mogao biti neprimijećen kod ljudi – tad ne bismo sumnjali da je ova obavijest lažna, osim ukoliko je ne bi prenosilo još ljudi izuzev ove jedne ili dviju osoba. Kako bi, dakle, i pored toga što bismo znali da je informacija lažna, ona mogla biti osnovom za obavezivanje posljedicama koje je za sobom ostavio ulazak vladara u grad?! Prema tome, ako Kur'an prenosi samo jedna osoba, sama ta činjenica nesumnjiv je dokaz da to što ona prenosi nije Božanski govor, pa – ako se zna za lažnost takvog čega – kako je onda moguće obožavati Allaha prema propisu proisteklom iz nečeg lažnog?!

U svakom slučaju, muslimani su jedinstveni u stavu da se utvrđivanje teksta Kur'ana i sud o tome da li nešto spada u Božanski govor moraju temeljiti na informaciji koju prenosi tako veliki broj ljudi da u njenu istinitost ne može biti nimalo sumnje (mutevātir).

Ovim postaje jasno da nesumnjiva pouzdanost u pogledu prenošenja Kur'ana, s jedne, i odsustvo ovakve pouzdanosti kod prenošenja načina učenja Kur'ana (kiraāt), s druge strane, nisu povezane stvari. Dokazi o potpuno pouzdanom prenošenju Kur'ana i nužnosti takvog prenošenja nisu – ni u kom slučaju – istovremeno i dokazi da su tako preneseni i načini njegovog učenja, baš kao što ni negiranje pune pouzdanosti u prenošenju načina učenja Kur'ana nimalo ne dovodi u pitanje pouzdanost u prenošenju Kur'ana, što ćemo podrobno objasniti u poglavlju Pogled na načine učenja Kur'ana.

Drugo: Najbolji način dokazivanja da načini učenja Kur'ana (kiraāt) nisu preneseni na potpuno pouzdan način jeste upoznavanje sa samim učačima i putevima njihovih prenosilaca. Njih je sedmerica (glavnih), a uz još trojicu drugih ukupno ih ima deset. Ovu trojicu spomenut ćemo odmah poslije ove sedmerice.

Pogledajmo, dakle, biografiju svakoga od njih i vidimo o kome se radi!

 

  1. Abdullah ibn Amir ed-Dimeški

Poznat je kao Ebu Imrān el-Jahsabi, a Kur'an je naučio učiti pred Mugīrom ibn Ebi Šihābom. Hejsem ibn Imrān kaže: “Abdullah ibn Amir bio je prvak džamijskih ljudi u vrijeme Velīda ibn Abdulmelika. Tvrdio je da je iz plemena Himjer, iako se smatralo da je slabog porijekla.” El-‘Idžli i Nesāi za njega kažu da je pouzdan.

Ebu Amr ed-Dāni kaže: “Preuzeo je sudsku vlast u Damasku nakon Bilāla ibn Ebid-Derdāa. Ljudi u Šamu smatrali su ga imamom u učenju Kur'ana i njegovom odabiru načina učenja.”[4] El-Džurzi kaže: “O tome na koga se naslanjao u tome izrečeno je devet mišljenja, od kojih je najispravnije ono prema kome je svoje učenje Kur'ana preuzeo od Mugīre.” Od jednog se, pak, prenosi izjava: “Ne zna se pred kim je učio učiti Kur'an.”

Rođen je osme godine po Hidžri, a umro 118. godine.[5]

Abdullah ima dvojicu prenosilaca svog učenja Kur'ana, koje oni od njega prenose posredno. To su Hišam i Ibn Zekvān.

Hišamovo puno ime je Ibn Ammār ibn Nusajr ibn Mejsera. Način učenja Kur'ana preuzeo je učeći pred Ejjubom ibn Temīmom, za koga Jahja ibn Me'īn kaže da je “pouzdan čovjek”, Nesāi da “pri njemu nema ničega spornog”, a Ed-Dārekutni da je “istinitog govora i visokog položaja”.

Rođen je 153, a umro 245. godine.[6]

El-Ādžiri, pozivajući se na Ebu Dāvūda, kaže: “Ebu Ejjūb – tj. Sulejman ibn Abdurrahman – bolji je od njega: on je Hišamu kazao četiri stotine hadisa navodeći mu i prenosioce sve do Vjerovjesnika, a koji nemaju svoje osnove!”

Ibn Vizāra kaže: “Jedno vrijeme bio sam odlučio suzdržavati se od Hišamovih hadisa, jer je on hadise prodavao!”

Sālih ibn Muhammed kaže: “Od mene je uzimao hadise, a onda nijedan hadis ne bi htio kazati dok ne uzme naknadu za to!” El-Mervezi kaže: “Ahmed je spomenuo Hišama, pa je rekao: ‘Površan i lahkouman.'” U vezi s njim se spominje i priča o njegovom izgovaranju Kur'ana koje mu je Ahmed osporavao, tako da je, čak, rekao: “Ako klanjate za njim, ponovite namaz!”[7]

Za one koji od njega prenose način učenja Kur'ana (kirāet) može se kazati različito, pa neka se u vezi s tim konsultira knjiga Tabekātul-kurrā’ i dr.

Što se tiče Ibn Zekvāna, njegovo puno ime je Abdullah ibn Ahmed ibn Bešīr, dok neki kažu Bešīr ibn Zekvān. On je način učenja Kur'ana primio učeći pred Ejjubom ibn Temimom. Ebu Amr el-Hāfiz kaže: “Učio je i pred Kesāijem kad je ovaj došao u Šam.”

Rođen je na Dan Ašure 173. godine, a umro 242.[8]

Takvi su, dakle, bili oni koji su prenosili njegov način učenja Kur'ana.

 

  1. Ibn Kesir el-Mekki

Puno ime mu je Abdullah ibn Kesīr ibn Amr ibn Abdullah ibn Zāzān ibn Fejruzan ibn Hurmuz el-Mekki ed-Dāri, a porijeklom je Perzijanac. Način učenja Kur'ana preuzeo je – kako se navodi u knjizi Et-Tejsīr – učeći pred Abdullahom ibn Saibom, što kategorično tvrdi hafiz Ebu Amr ed-Dāni i dr., dok hafiz Ebul-‘Ulā’ el-Hamedāni taj stav drži slabim. On kaže: “On kod nas nije poznat!” Učio je, također, i pred Mudžāhidom ibn Džebrom i Dirbasom, oslobođenim robom Abdullaha ibn Abbāsa.

Rođen je u Mekki 45. godine po Hidžri, a umro 120. godine.[9]

‘Ali ibn el-Medīni kaže: “Bio je pouzdan”, a Ibn Sa'd: “Pouzdan.” Ebu Amr ed-Dāni navodi da je “način učenja Kur'ana preuzeo od Abdullaha ibn Sāiba el-Mahzūmija”, međutim zna se da ga je preuzeo od Mudžāhida.[10]

Abdullah ibn Kesīr ima dvojicu prenosilaca svog načina učenja Kur'ana, koji ga od njega prenose posredno. To su El-Bezzī i Kunbul.

El-Bezzijevo ime je Ahmed ibn Muhammed ibn Abdullah ibnul-Kāsim ibn Nāfi’ ibn Ebi Bezza, čije je pravo ime Beššār, a Perzijanac je iz Hamedana koji je islam primio od Sāiba ibn Ebis-Sāiba el-Mahzūmija.

Ibnul-Džezeri za njega kaže: “Profesor, vrstan stručnjak, mjerodavan i temeljit.”

Rođen je 170, a umro 250. godine.[11]

Učio je pred Ebul-Hasanom Ahmedom ibn Muhammedom ibn Alkameom, poznatim kao El-Kavvās, zatim pred Ebul-Uhrejtom Vehbom ibn Vādihom el-Mekkijem te pred Abdullahom ibn Zijjādom ibn Abdullahom ibn Jesārom el-Mekkijem.[12] Ukajli za njega kaže da “prenosi nepoznate hadise!”, a Ebu Hatim: “Prenosi slabe hadise, tako da ih ja od njega ne prenosim!”[13]

Ovakav je, dakle, bio onaj koji je od njega preuzeo način učenja Kur'ana.

Što se tiče Kunbula, njegovo ime je Muhammed ibn Abdurrahman ibn Hālid ibn Muhammed Ebu Amr el-Mahzūmi, i istaknuti je mekanski autoritet. Način učenja Kur'ana uglavnom je preuzeo od Ahmeda ibn Muhammeda ibn Avna En-Nebbāla – on ga je, naime, i ostavio da taj kiraet održava u Mekki poslije njega, prenoseći ga od El-Bezzija, tako da je na koncu njemu pripalo i prvenstvo u podučavanju učenja Kur'ana u Hidžazu… Bio je upravnik policije u Mekki. Rođen je 195, a umro 291. godine.[14] Preuzimanjem uprave nad policijom upropastio je svoju biografiju, ostario i oronuo, te se izuzetno promijenio. Prekinuo je podučavati učenje Kur'ana sedam godina prije smrti.[15]

Eto, takav je bio prenosilac njegovog načina učenja Kur'ana.

 

  1. Asim ibn Behdela el-Kūfi

Puno ime mu je Ibn Ebin-Nudžūd Ebu Bekr el-Esedi, i kufijski je autoritet. Način učenja Kur'ana preuzeo je učeći pred Zerrom ibn Hubejšom, Ebu Abdurrahmanom es-Sulemijem i Ebu Amrom eš-Šejbanijem. Ebu Bekr ibn ‘Ajjaš kaže: “Asim mi je rekao: ‘Niko me učenju nije podučio do u slovo osim Ebu Abdurrahmana es-Sulemija. Vratio sam se od njega i onda učio pred Zerrom.'” Hafs kaže: “Asim mi je rekao: ‘Način učenja Kur'ana kome sam te podučio jeste onaj koji sam izučio pred Abdurrahmanom es-Sulemijem, a koji je on preuzeo od ‘Alija, a onaj način kojem sam podučio Ebu Bekra ibn ‘Ajjaša onaj je koji sam učio pred Zerrom ibn Hubejšom, a koji je on preuzeo od Ibn Mesuda.'”[16]

Ibn Sa'd kaže: “Bio je pouzdan, međutim u prenošenju hadisa često je pravio greške!” Abdullah ibn Ahmed, pozivajući se na svog oca, kaže: “Bio je veliki dobročinitelj i pouzdan čovjek, ali je A'meš imao bolje pamćenje od njega!” El-Idžli kaže: “Bio je dobar poznavalac sunneta i učenja Kur'ana, pouzdan, najbolji u kiraetu… Bio je Osmanov pristaša!” Jakub ibn Sufjan kaže: “U hadisima koje prenosi ima ‘tumbanja’, premda je pouzdan čovjek!” Ibn Alijja prema njemu bio je rezerviran, te je govorio: “Kome god ime je Asim, on je slabog pamćenja!” Nesāi kaže: “Kod njega nema ničega spornog.” Ibn Harrāš kaže: “U hadisima koje prenosi ima neprihvatljivih stvari!” Ukajli kaže: “Kod njega nema ničega spornog osim slabog pamćenja.” Ed-Dārekutni kaže: “Njegovo pamćenje nije najbolje.” Hammād ibn Selema kaže: “Asim je pred kraj života bio izgubio razbor.”

Umro je 127. ili 128. godine.[17]

Asimov način učenja prenose dvojica – Hafs i Ebu Bekr, i to neposredno.

Hafsovo puno ime je Ibn Sulejman el-Esedi, a bio je Asimov pastorak. Zehebi kaže: “Što se tiče učenja Kur'ana (kiraeta), u tome je pouzdan, stabilan i mjerodavan, dok je s hadisom stvar drukčija…!” Hafs napominje da on ni u čemu nije odstupio od Asimovog kiraeta osim u jednom slovu: u 54. ajetu sure Er-Rūm, koji glasi: “Allahullezi halekakum min du'f…!” (Allah je taj koji vas nejakim stvara…) Naime, on je ovu zadnju riječ učio kao “du'f”, a Asim kao “da'f”.”

Rođen je 90, a umro 180. godine.

Ibn Ebi Hātim, pozivajući se na Abdullaha, a on na svog oca, kaže: “Hadisi koje on prenosi imaju se odbaciti!” Osman ed-Dārimi i dr., s pozivanjem na Ibn Me'ina, za njega kažu da “nije pouzdan”. Ibnul-Medīni kaže: “Slab je što se tiče prenošenja hadisa, i ja sam ga s razlogom odbacio.” Buhāri kaže: “Odbacili su ga”, a Muslim: “Ima se odbaciti.” Nesāi kaže: “Nije pouzdan, pa njegove hadise ne treba bilježiti!” Sālih ibn Muhammed kaže: “Njegove hadise ne treba bilježiti, jer svi su njegovi hadisi neprihvatljivi!” Ibn Harrāš kaže: “Lažov koji se ima odbaciti. Izmišlja hadise!” Ibn Hibbān kaže: “Izvrtao je nizove prenosilaca hadisa, a one nepotpune nizove samoinicijativno povezivao s Vjerovjesnikom!” Ibnul-Dževzi u djelu El-Mevdu'āt (Izmišljeni hadisi) navodi sljedeće riječi Abdurrahmana ibn Mehdija: “Allaha mi, prenošenje hadisa od njega nije dopušteno!” Ed-Dārekutni ocjenjuje ga kao slabog, a Es-Sādži za njega kaže: “Hafs je jedan od onih čiji su hadisi otpali. Kod njega ima puno toga neprihvatljivog!”

Ovako, dakle, izgleda onaj koji prenosi način učenja Kur'ana od Asima.

Što se tiče Ebu Bekra, njegovo puno ime je Šu'ba ibn Ajjāš ibn Sālim el-Hannāt el-Esedi el-Kūfi. Ibnul-Džezeri kaže: “Triput je pred Asimom proučio Kur'an te pred Atāom ibn Sāibom i Eslemom el-Munakkirijem. Poživio je dugo, međutim prekinuo je s podučavanjem učenja Kur'ana na sedam godina prije smrti, a neki kažu i još ranije. Bio je veliki imam, učenjak i praktičar. Govorio je: ‘Ja sam pola islama!'”

Bio je istaknuti hadiski autoritet. Kad je bio na samrti, njegova sestra stala je plakati, a on joj je rekao: “Zašto plačeš? Vidiš onu tekiju: u njoj sam osamnaest hiljada puta proučio Kur'an!”

Rođen je 95, a umro 193, odnosno 194. godine.[18]

Abdullah ibn Ahmed, pozivajući se na svog oca, kaže: “Pouzdan, s tim da bi ponekad znao napraviti grešku.” Osman ed-Dārimi kaže: “U hadisu nije bio takav.” Ibn Ebi Hātim kaže: “Upitao sam svog oca za Ebu Bekra ibn Ajjāša i Ebul-Ahvasa, pa je rekao: ‘Vrlo su slični.” Ibn Sa'd kaže: “Bio je pouzdan, istinita govora, dobar poznavalac hadisa, učen. Međutim, često je pravio greške.” Jakub ibn Šejba kaže: “U hadisima koje on prenosi ima ‘tumbanja’.” Ebu Nu'ajm kaže: “Među našim učiteljima nije bilo nikoga ko je pravio više grešaka od njega!” El-Bezzār kaže: “Nije imao najbolje pamćenje.”[19]

 

  1. Ebu Amr el-Busajri

Puno ime mu je: Zebān ibnul-Alā’ ibn Ammār el-Māzini el-Basri. Prema nekima, porijeklom je Perzijanac. Bježeći pred Hadždžadžom, sklonio se u Mekku i Medinu te tamo učio Kur'an. Također je i u Kufi i Basri izučavao učenje Kur'ana pred velikim brojem učitelja. Među sedmericom učača, on je imao najviše učitelja. Ljudi u Šamu Kur'an su učili po slovu Ibn Amira oko pet stotina godina, a onda su taj način učenja napustili. Naime, jedan čovjek im je došao iz Iraka i ljude u Emevijskoj džamiji podučavao Kur'anu prema Ebu Amrovom načinu učenja. Tako su se ljudi objedinili oko tog učenja i ono se, zahvaljujući njemu, tu afirmiralo.

El-Asme'i kaže: “Čuo sam Ebu Amra kad je rekao: ‘Nisam vidio nikoga prije mene da je bio znaniji od mene!”

Rođen je 68, a umro – prema mnogima – 154. godine.[20]

Devri, pozivajući se na Ibn Me'īna, za njega kaže da je pouzdan. Ebu Hajsema kaže: “Ebu Amr ibnul-Alā’ bio je besprijekoran čovjek, međutim nije dobro pamtio.” Nasr ibn Ali el-Džehdami, s pozivanjem na svog oca, kaže: “Šu'ba mi je rekao: ‘Pogledaj na koji način Kur'an uči Ebu Amr, pa ono što on odabere za sebe – to zapiši, jer će on postati učitelj ljudima!'” Ebu Muāvija el-Ezheri u svom Tehzību kaže: “Bio je jedan od najupućenijih ljudi u načine učenja Kur'ana, u arapske jezičke izraze, u pikanterije govora Arapa i stilistiku njihovog pjesništva.”[21]

Ebu Amrov način učenja Kur'ana (kiraet), posredstvom Jahjāa ibnul-Mubāreka el-Jezīdija, prenose dvojica ljudi, a to su Ed-Devri i Es-Sūsi.

Što se tiče samog Jahjāa ibnul-Mubāreka, Ibnul-Džezeri za njega kaže: “Gramatičar i podučavalac učenja Kur'ana, pouzdan i veliki učenjak.” Došao je u Bagdad i tu postao poznat kao “El-Jezīdi”, s obzirom na to da se družio s Jezidom ibn Mensurom el-Himjerijem, Mehdijevim daidžom, kome je odgajao sina. Način učenja Kur'ana preuzeo je učeći pred Ebu Amrom, koji ga je i ostavio iza sebe da njeguje to učenje. Način učenja je, također, uzeo i od Hamze.

Ovaj način učenja Kur'ana od njega prenose Amr ed-Devri i Ebu Šuajb es-Sūsi, koji po vlastitom izboru u nekoliko slova odstupa od Ebu Amrova učenja. Ibn Mudžāhid kaže: “Mi smo se oslonili na El-Jezīdija – iako su ostali Ebu Amrovi učenici bili izrasliji od njega – jer je on ustrajao u prenošenju njegovog načina učenja i posvetio se samo njemu, ne baveći se drugim načinima. On je od svih njih bio i najpouzdaniji u njemu.”

Umro je 202. u Mervu, kad je imao 74 godine, a prema nekima – više od devedeset, blizu stotinu.[22]

Što se tiče Ed-Devrija, njegovo puno ime je Hafs ibn Amr ibn Abdulaziz ed-Devri, el-Ezdi el-Bagdadi. Ibnul-Džezeri kaže: “Pouzdan, veoma postojan i mjerodavan; prvi je koji je ovladao svim načinima učenja Kur'ana (kirāāt)!” Umro je u mjesecu ševvalu 246. godine.[23]

Ed-Dārekutni, pak, za nj kaže da je “slab”, a El-Ukajli da je “pouzdan”.[24]

Eto, takav je bio onaj koji je od njega preuzeo način učenja Kur'ana.

Što se tiče Es-Sūsija, njegovo puno ime je Ebu Šuajb Sālih ibn Zijād ibn Abdullah. Ibnul-Džezeri kaže: “Tačan, bistar, pouzdan.” Način učenja Kur'ana preuzeo je učeći pred Muhammed el-Jezīdijem i slušajući njegovo učenje. Bio je njegov najizrasliji učenik. Umro je početkom 261, imajući skoro sedamdeset godina.[25] Ebu Hātim za njega kaže da je “istinitoga govora”, a En-Nesāi da je “pouzdan”. Ibn Hajjān spominje ga među pouzdanim prenosiocima, dok Ebu Amr ed-Dāni navodi da “En-Nesāi od njega prenosi načine učenja Kur'ana”. Muslim ibn Kasim el-Endelusi ocjenjuje ga slabim, no ne navodi iz kog razloga.[26]

Eto, takav je bio onaj koji je od njega preuzeo način učenja Kur'ana.

           

  1. Hamza el-Kūfi

Puno ime mu je Ibn Hubejb ibn Umāra ibn Ismail Ebu Umāra el-Kūfi et-Temīmi. Rođen je dok je ashaba još bilo na sceni. Način učenja Kur'ana preuzeo je učeći pred Sulejmanom el-A'mešom i Humrānom ibn A'jenom. U knjizi El-Kifājetul-kubrā vet-tejsīr navodi se predaja od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Ebi Lejle i Talhe ibn Masrifa, u knjizi Et-Tejsīr predaja od Mugīre ibn Muksima, Mensūra i Lejsa ibn Ebi Sulejma, a u knjizi Et-Tejsīru vel-mustenīru predaja od Džafera ibn Muhammeda es-Sādika, a.s., u kojima svi oni kažu: “Hamza je započeo učiti Kur'an pred Humrānom, a potom su ga preslušavali El-A'meš i Ebu Ishak i Ibn Ebi Lejla. Potom je njemu pripalo prvenstvo u načinu učenja Kur'ana (kirāet), nakon Asima i El-A'meša. Bio je imam, dokaz islama (hudždže), pouzdan, postojan i bez premca.”

Abdullah el-Idžlī kaže: “Ebu Hanifa rekao je Hamzi: ‘U dvjema stvarima si nas nadvisio, pa o njima nećemo s tobom polemizirati – to su: Kur'an i nasljedno pravo!'”

Sufjān es-Sevri kaže: “Hamza je nadvisio sve ljude u pogledu Kur'ana i nasljednog prava!”

Abdullah ibn Mūsa kaže: “Kad bi ga njegov učitelj El-A'meš vidio kako dolazi, rekao bi: ‘Ovo je najveći znalac Kur'ana!'”

Rođen je 80, a umro 156. godine.[27]

Ibn Me'īn za njega kaže da je pouzdan, a En-Nesāi da kod njega nema ničega spornog. El-Idžlī kaže: “Pouzdan i dobar čovjek.” Ibn Sa'd kaže: “Bio je dobar čovjek kod koga se moglo naći hadisa. Govor mu je bio istinit i strogo se držao sunneta.”

Es-Sādži kaže: “Istinitog je govora, no lošeg pamćenja, pa u prenošenju hadisa nije do kraja precizan.”

Jedna skupina hadiskih stručnjaka imala je primjedbe u vezi s njegovim načinom učenja Kur'ana. Neki od njih čak su smatrali da namaz koji bi predvodio ne bi bio valjan ukoliko bi Kur'an učio po svom načinu učenja. Es-Sādži i El-Ezdī kažu: “Negativno su se izražavali o njegovom načinu učenja, i po tome ga svrstavali u pokudno stanje.”

Es-Sādži još kaže: “Čuo sam Selemu ibn Šebība kako govori: ‘Ahmed je smatrao pokuđenim da se klanja namaz iza nekoga ko Kur'an uči po Hamzinom kiraetu!'”

El-Ādžirī prenosi sljedeću izjavu Ahmeda ibn Sināna: “Jezīd je – tj. Ibn Hārun – veoma prezirao Hamzin način učenja Kur'ana!” Ahmed ibn Sinān kaže: “Čuo sam Ibn Mehdija kad je rekao: ‘Da imam vlast nad onima koji uče Kur'an po Hamzinom kiraetu, ja bih ih išibao po leđima i stomaku!'” Ebu Bekr ibn Ajjāš kaže: “Kod nas se Hamzin kiraet smatra novotarijom u vjeri!” Ibn Durejd kaže: “Doista žudim za tim da Hamzin kiraet ode iz Kufe!”[28]

Hamzin kiraet, posredno, prenose dvojica, a to su Halef ibn Hišām i Hallād ibn Hālid.

Halefovo puno ime je Ebu Muhammed el-Esedi ibn Hišām ibn Sa'leb el-Bezzār el-Bagdadi. Ibnul-Džezeri kaže: “On je jedan od deseterice poznatih učača Kur'ana te jedan od prenosilaca Hamzinog načina učenja, posredstvom Sulejma. Napamet je naučio Kur'an kad mu je bilo deset godina, a s izučavanjem je započeo s trinaest godina. Bio je pouzdan, velikan, asketa, pobožnjak i učenjak.”

Ibn Ušteh kaže: “Halef se držao Hamzinog pravca, međutim odstupio je od njegovog načina učenja Kur'ana u stotinu i dvadeset slova!”

Rođen je 150, a umro 229. godine.[29]

El-Lalekāi kaže: “Abbas ed-Devri upitan je u vezi s onim što se pripovijeda da je Ahmed ibn Hanbel rekao za Halefa ibn Hišama, pa je kazao: ‘To nisam čuo, ali su mi naši prijatelji kazivali da su ga oni spomenuli pred Ahmedom, pa je neko rekao da on pije. Na to je Ahmed rekao: ‘To je doprlo i do nas, međutim on je kod nas, Allaha mi, pouzdan i povjerljiv!'”

En-Nesāi je rekao: “El-Bagdadi je pouzdan”, a Ed-Darekutni: “Bio je uzorit pobožnjak.” “Ponovo sam klanjao sve namaze”, rekao je on, “koje sam obavio za četrdeset godina u kojima sam pio, prema onom kako su naučavali ljudi u Kufi!” El-Hatīb u svom Tārīhu od Muhammeda ibn Hātima el-Kindija pripovijeda sljedeće: “Upitao sam Jahjāa ibn Me'īna o Halefu el-Bezzāru, pa je rekao: ‘Nije znao šta je to hadis!”[30]

O onome koji način učenja Kur'ana prenosi od njega bit će govora nešto kasnije.

Što se tiče Hallāda ibn Hālida, njegovo puno ime je Ebu Isā eš-Šejbāni el-Kūfi. Ibnul-Džezeri kaže: “On je imam u kiraetu, pouzdan, znan, stručan, profesor.” Način učenja preuzeo je učeći pred Sulejmom. Bio je njegov najistaknutiji i najprecizniji učenik. Umro je 220. godine.[31]

Eto, ovakvi su bili prenosioci njegovog načina učenja Kur'ana.

 

  1. Nāfi’ el-Medeni

Puno ime mu je Nāfi’ ibn Abdurrahman ibn Ebi Nuajm. Ibnul-Džezeri kaže: “Jedan od sedmerice čuvenih učača Kur'ana, pouzdan i dobar. Porijeklo mu je iz Isfahana.” Način učenja Kur'ana preuzeo je učeći pred jednom skupinom Medinjana iz drugog muslimanskog naraštaha (tabi'ūn). Seid ibn Mensūr kaže: “Čuo sam Malika ibn Enesa kad je rekao: ‘Ono kako uče ljudi u Medini (kiraet) jeste sunnet.” “Misliš na Nāfi'jev kiraet?”, upitali su ga, a on je rekao: “Da, mislim na njegov način učenja Kur'ana!”

Abdullah, sin Ahmeda ibn Hanbela, kaže: “Upitao sam svog oca koji mu je način učenja Kur'ana najdraži, pa je rekao: ‘Onaj kod stanovnika Medine.’ ‘A ako ne bi bilo njega?’, upitao sam, a on je rekao: ‘Onda Asimov.'”

Umro je 169. godine.[32]

Ebu Tālib, pozivajući se na Ahmeda, kaže: “Od njega je preuziman način kako je učio Kur'an, dok u pogledu hadisa nije značio ništa!” Ed-Devri, s pozivanjem na Ibn Me'īna, za njega kaže da je pouzdan, Nesāi kaže da kod njega nema ničega spornog, a Ibn Hibbān spominje ga među pouzdanim prenosiocima. Es-Sādži kaže: “Istinitog je govora… Ahmed i Jahja o njemu imaju različita mišljenja: Ahmed kaže da su hadisi koje on prenosi upitni, a Jahja kaže da je pouzdan prenosilac.”[33]

Način Nāfi'jevog učenja Kur'ana od njega neposredno prenose dvojica, a to su Kalūn i Verš.

Kalūnovo puno ime je Isa ibn Mīnā’ ibn Verdān Ebu Mūsa, a oslobođeni je rob Benu Zehre. Nazivali su ga Nāfi'jevim pastorkom. Nāfi’ ga je i prozvao Kalūnom zbog kvalitete njegovog učenja, jer „kalūn“ na grčkom jeziku znači „dobar“, „izvrstan“. Abdullah ibn ‘Ali kaže: “Tako ga je nazvao jer je Kalūn porijeklom bio Bizantinac – njegov pradjed Abdullah bio je jedan od zarobljenih Bizantinaca.” Način učenja Kur'ana preuzeo je učeći pred Nāfi'jem. Ibn Ebi Hātim kaže: “On je bio gluh. Podučavao je učenje Kur'ana i s njihovih usana prepoznavao njihove greške i omaške!”

Rođen je 120, a umro 220. godine.[34]

Ibn Hadžer kaže: “Što se tiče kiraeta, on je tu potvrđen, a što se tiče hadisa, njegovi hadisi općenito se mogu bilježiti.” Ahmed ibn Sālih el-Misri upitan je o hadisima koje ovaj prenosi, pa se nasmijao. “Zar vi od svakoga bilježite hadise?!”, upitao je.[35]

Ovakav je, dakle, bio onaj ko od njega prenosi način učenja Kur'ana.

Što se tiče Verša, njegovo puno ime je Osman ibn Seid. Ibnul-Džezeri kaže: “Njemu je pripalo prvenstvo u podučavanju načina učenja Kur'ana u Egiptu njegovog vremena. U tome je imao svoj vlastiti izbor, pri čemu je odstupao od onoga kako je učio Nāfi’. Bio je pouzdan, argument u nauci o učenju Kur'ana.”

Rođen je 110. u Egiptu, u kojem je i umro 197. godine.[36]

Eto, takvi su bili prenosioci njegovog načina učenja Kur'ana.

 

  1. El-Kisāi el-Kūfi

Puno ime mu je ‘Ali ibn Hamza ibn Abdullah ibn Behmen ibn Fejrūz el-Esedi, njihov autoritet iz reda potomaka Perzijanaca.

Ibnul-Džezeri kaže: “To je imam kome je pripalo prvenstvo u podučavanju učenja Kur'ana u Kūfi nakon Hamze ez-Zijāta. Način učenja preuzeo je tako što je četiri puta Kur'an proučio pred Hamzom, na koga se inače i oslanja.”

Ebu Ubejd u svojoj Knjizi o načinima učenja Kur'ana (Kitābul-kiraāt) kaže: “El-Kisāi kaže: ‘On je pravio izbor između načina učenja, tako da je nešto preuzimao od Hamze, a nešto nije.'”

Postoje različiti podaci o godini njegove smrti. Ispravno je, pak, ono što je naznačilo više učenjaka i hafiza – naime, da je umro 189. godine. Način učenja Kur'ana preuzeo je pamćenjem od Hamze ez-Zijāta, zatim od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Ebi Lejle, Isāa ibn Amra el-A'meša i Ebu Bekra ibn Ajjāša. Od njih je slušao i hadise, kao i od Sulejmana ibn Erkama, Džafera es-Sādika, a.s., El-Azremija, Ibn Ujejnea i dr. Zatim je tome podučio i Rešīda, a onda i njegovog sina El-Emīna.[37]

El-Merzubāni kazivao je, pozivajući se na Ibnul-E'arabija, sljedeće: “El-Kisāi je najznaniji čovjek i pored svoje velike mahane. Naime, neprestano je pio vino od datula, i to čak činio javno, međutim bio je mjerodavan, dobar učač Kur'ana, vrstan poznavalac arapskog jezika te istinoljubiv!”[38]

El-Kisāi ima dvojicu neposrednih prenosilaca svog načina učenja Kur'ana, a to su El-Lejs ibn Hālid i Hafs ibn Omer.

El-Lejsovo puno ime je Ebul-Hāris ibn Hālid el-Bagdādi. Ibnul-Džezeri kaže: “Pouzdan, poznat, vješt i mjerodavan.” Učio je pred El-Kisāijem i bio jedan od njegovih najistaknutijih učenika. Umro je 240. godine.[39]

Prema tome, ovakav je bio ovaj prenosilac njegovog načina učenja Kur'ana.

Što se tiče Hafsa ibn Omera ed-Devrija, njegovu biografiju dali smo kod Asimove biografije.

To bi bilo ono što smo namjeravali prenijeti iz biografija sedmerice učača Kur'ana i prenosilaca njihova načina učenja. Njihova imena i imena prenosilaca njihovih učenja uobličio je u stihove El-Kāsim ibn Fejreh u svojoj Lamijskoj kasidi, poznatoj i kao Šātibija.

Ostala su još trojica, s kojima se broj poznatih učača Kur'ana namiruje na deset. To su Halef, Jakūb i Jezīd ibnul-Ka'kā’.

 

  1. Halef ibn Hišām el-Bezzār

Njegove biografske podatke spomenuli smo pri navođenju Hamzine biografije. Njegov način učenja prenose dvojica – Ishak i Idrīs.

Što se tiče Ishaka, za njega Ibnul-Džezeri kaže: “Puno ime mu je Ishak ibn Ibrahim ibn Osman ibn Abdullah Ebu Jakūb el-Mervezi, a zatim el-Bagdādi. On je bio Halefov pisar i prenosilac od njega onog načina učenja Kur'ana za koji se sam opredijelio. Pouzdan.”

Umro je 286. godine.[40]

Eto, takav je bio onaj koji je pred njim učio.

Što se tiče Idrīsa, Ibnul-Džezeri za njega kaže: “Puno ime mu je Idrīs ibn Abdulkerīm el-Haddād Ebul-Hasan el-Bagdādi. Mjerodavan imam, savršen znalac, pouzdan. Učio je pred Halefom ibn Hišāmom. O njemu je upitan Ed-Dārekutni, pa je rekao: ‘Pouzdan, za jedan stepen i više od toga!'”

Umro je 292. godine.[41]

Takav je, dakle, bio onaj ko prenosi njegov način učenja Kur'ana.

 

  1. Jakūb ibn Ishāk

Puno ime mu je Jakūb ibn Ishāk ibn Zejd ibn Abdullah Ebu Muhammed el-Hadremi, a istaknuti je basranski autoritet. Ibnul-Džezeri za njega kaže: “Jedan je od deseterice poznatih učača Kur'ana.” Jakub kaže: “Učio sam pred Selamom godinu i po dana, a pred Šihabom ibn Šerenfeom el-Mudžāši'ijem pet dana. Šihāb je učio pred Meslemom ibn Muhāribom el-Muhāribijem devet dana, a Meslema pred Ebul-Esvedom ed-Duelijem, a on pred ‘Alijem, a.s.”

Umro je u mjesecu zul-hidždžetu 205. godine, imajući osamdeset i osam godina.[42]

Ahmed i Ebu Hātim za njega kažu da je bio istinoljubiv, a Ibn Hajjān spominje ga među pouzdanim prenosiocima.

Ibn Sa'd kaže: “On kod njih nije potvrđen takvim.”[43]

Jakub ima dvojicu prenosilaca svog načina učenja Kur'ana, a to su Ruvejs i Revh.

Ruvejsovo puno ime je Muhammed ibnul-Mutevekkil Ebu Abdullah el-Lu'lui el-Basri. Ibnul-Džezeri za njega kaže: “Vješt podučavalac Kur'anu, mjerodavan i slavan. Način učenja preuzeo je učeći pred Jakūbom el-Hadremijem.” Ed-Dāni kaže: “On je bio jedan od njegovih (tj. Jakūbovih) najvisprenijih učenika.”

Potom su od njega, učeći pred njim, ovaj način učenja Kur'ana preuzeli Muhammed ibn Hārun et-Temmār i imam Ebu Abdullah ez-Zubejr ibn Ahmed ez-Zubejri eš-Šafi'i.

Umro je 338. godine.[44]

Što se tiče Revha, njegovo puno ime je Ebul-Hasan ibn Abdul-Mu'min el-Huzeli, a istaknuti je basranski autoritet u gramatici. Ibnul-Džezeri za njega kaže: “Veliki podučavalac učenju Kur'ana, pouzdan, mjerodavan i slavan.” Učenje je izučio učeći pred Jakūbom el-Hadremijem, kao jedan od njegovih najboljih učenika.

Umro je 235. ili 234. godine.[45]

Eto, takav je bio onaj koji je pred njim izučio način učenja Kur'ana.

 

  1. Jezīd ibnul-Ka'kā’

Ibnul-Džezeri kaže: “Puno ime mu je Jezīd ibnul-Ka'kā’ el-Imam Ebu Džafer el-Mahzūmi el-Medeni el-Kāri’. Jedan je od deseterice poznatih učača Kur'ana, čuveni tabi'in, iznimno ugledan i cijenjen.” Način učenja Kur'ana preuzeo je učeći pred učiteljem Abdullahom ibn Ajjāšom ibn Ebi Rebīom, zatim pred Abdullahom ibn Abbāsom i Ebu Hurejreom. Jahja ibn Me'īn kaže: “Bio je imam Medinjana u učenju Kur'ana, zbog čega je i prozvan El-Kāri’ (Učač). Bio je mjerodavan, škrt na riječima.” Ibn Ebi Hātim kaže: “Upitao sam svog oca o njemu, a on mi je rekao: ‘Dobar je prenosilac hadisa!'”

Umro je u Medini 130. godine.[46]

Ebu Džafer ima dvojicu prenosilaca svog načina učenja Kur'ana, a to su Isā i Ibn Džemmāz.

Isāovo puno ime je Ebul-Hāris Isā ibn Verdān el-Medeni el-Hazzā’. Ibnul-Džezeri za njega kaže: “Imam, vješt podučavalac učenju Kur'ana te stručan i mjerodavan prenosilac.”Način učenja Kur'ana izučio je učeći pred Ebu Džaferom i Šejbom, a potom i pred Nāfi'jem. Ed-Dāni kaže: “Bio je jedan od najboljih i najstarijih Nāfi'jevih učenika, tako da je s njim ušao i u prijenosni niz.”

Umro je – mislim – 160. godine.[47]

Što se tiče Džemmāza, njegovo puno ime je Sulejmān ibn Muslim ibn Džemmāz Ebur-Rebī’ ez-Zuhri, a istaknuti je medinski autoritet. Ibnul-Džezeri kaže: “Veliki podučavalac učenju Kur'ana, mjerodavan.” Učenje Kur'ana izučio je učeći pred Ebu Džaferom i Šejbom, kako se navodi u knjigama El-Kāmil i El-Mustenīr. Zatim ga je, prema onome kako je zapisano u El-Kāmilu, preslušavao Nāfi’.

Umro je – mislim – poslije 170. godine.[48]

Ovih deset učača prenosilaca načina učenja Kur'ana  poznati su biografima, dok drugi načini učenja koji su preneseni mimo naznačenih puteva nisu jasno definirani. Usto, među biografima postoji razmimoilaženje u pogledu drugih prenosilaca načina učenja, na šta smo ranije skrenuli pažnju, pa ih stoga ovdje nismo ni spominjali.

 


[1] Usp. Zerkānijev Menāhilul-irfān, str. 433.

[2] Ibidem, str. 428.

[3] El-Itkān, 1/243, treće izdanje.

[4] Tehzībut-Tehzīb, 5/274.

[5] Tabekātul-kurrā’, 404.

[6] Tabekātul-kurrā’, 2/354–356.

[7] Tehzībul-Tehzīb, sv. XI, str. 52–54.

[8] Tabekātul-kurrā’, 1/403.

[9] Ibidem, 1/443–445.

[10] Tehzībut-Tehzīb, 5/37.

[11] Tabekātul-kurrā’, 1/119.

[12] En-Nešr fil-kirāāti-l-ašr, 1/120.

[13] Lisānul-mīzān, 1/283.

[14] Tabekātul-kurrā’, 2/205.

[15] Lisānul-mīzān, 5/249.

[16] Tabekatul-kurra’, 1/348.

[17] Tehzibut-Tehzib, 5/39.

[18] Tabekātul-kurrā’, 1/325–327.

[19] Tehzībut-Tehzīb, 12/35–37.

[20] Tabekātul-kurrā’, 1/288–292.

[21] Tehzībut-Tehzīb, 12/178–180.

[22] Tabekātul-kurrā’, 2/375–377.

[23] Ibidem, 1/255.

[24] Tehzībut-Tehzīb, 2/408.

[25] Tabekātul-kurrā’, 1/332.

[26] Tehzībut-Tehzīb, 4/392.

[27] Tabekātul-kurrā’, 1/261.

[28] Tehzībut-Tehzīb, 3/27.

[29] Tabekātul-kurrā’, 1/272.

[30] Tehzībut-Tehzīb, 3/156.

[31] Tabekātul-kurrā’, 1/274.

[32] Tabekātul-kurrā’, 2/330.

[33] Tehzībut-Tehzīb, 10/407.

[34] Tabekātul-kurrā’, 1/615.

[35] Lisānul-mīzān, 4/408.

[36] Tabekātul-kurrā’, 1/502.

[37] Tehzībut-Tehzīb, 7/313.

[38] Mu'džemul-udebā’, 5/185.

[39] Tabekātul-kurrā’, 2/34.

[40] Tabekātul-kurrā’, 1/155.

[41] Ibidem, str. 154.

[42] Tabekātul-kurrā’, 2/38.

[43] Tehzībut-Tehzīb, 11/382.

[44] Tabekātul-kurrā’, 2/234.

[45] Ibidem, 1/285.

[46] Tabekātul-kurrā’, 2/382.

[47] Ibidem, 1/616.

[48] Tabekātul-kurrā’, 1/315.

  • 30 Decembra, 2019