Tjelesni i duševni nagoni

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj I
Share

Tjelesni i duševni nagoni

Uzvišeni Allah je u Svojoj časnoj Knjizi rekao:

مَا لَكُمْ لَا تَرْجُونَ لِلَّهِ وَقَارًا وَقَدْ خَلَقَكُمْ أَطْوَارًا

Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite,, pa On vas postepeno stvara?![1]

Težnje koje su položene u bit čovjeka predstavljaju polog i osnovu njegova napretka. Sve te težnje su stvorene na temelju ispravne mjere i preciznog računa.

وَكُلُّ شَىْءٍ عِندَهُ بِمِقْدَارٍ

U Njega sve s mjerom je![2]

Sretan je onaj čovjek koji slijedi postojane i neprikosnovene zakone Kreacije i koji sve svoje tjelesne i duševne nagone bude zadovoljavao u ispravnoj i pravoj mjeri. Onaj ko bilo koji od svojih nagona bude zadovoljavao više od mjere; ili bilo koji svoj nagon bude gušio i koristio ispod mjere – prekršio je zakon iskonske prirode, i upravo će, zavisno od usklađenosti ili skretanja i zastranjenja u odnosu na taj zakon, sebi proizvesti srazmjernu količinu životne sreće ili nesreće.

Čovjekovi nagoni i sklonosti dvojakog su karaktera:

  1. a) Neki nagoni su vidljivi i jasni te svi ljudi nastoje da ih upražnjavaju. Hrana, voda, zrak, san, želja djece za igrom, seksualni nagoni kod mladića i djevojaka, svima su poznati. Međutim, kada su u pitanju kakvoća i obim upražnjavanja ovih nagona i sklonosti – vjera i nauka tu već moraju dati svoja uputstva.
  2. b) U čovjeku, međutim, postoje i neki skriveni nagoni i sklonosti čije je upražnjavanje neophodno za ostvarenje sreće, a budući da nisu javni i otvoreni, na njih se manje obraća pažnja. Svi ljudi znaju da djetetu treba hrana, voda i zrak, ali mnogo manje obraćaju pažnju na potrebu tog djeteta za odgojem. Roditelji razumiju da dijete ima potrebu za spavanjem i igranjem, a slabije razumiju da djetetu treba i maženje i nježnost. Djetetovi roditelji potpunu pažnju poklanjaju zdravlju njegovih vitalnih organa: srca, jetre, bubrega i drugih organa, a mnogo manje vode brigu o njegovom duševnom i moralnom zdravlju. A zadovoljavanje djetetovih unutarnjih želja, duševnih potreba i odgojnih zahtjeva jedno je od najbitnijih pitanja odgoja. Vjerska učenja i naučne metode u ovom pogledu staratelje upućuju korak po korak.

Suzbijanje bilo kojeg iskonskog nagona u psihi djeteta izaziva komplekse čiji nepovoljni učinci će ostati vidljivi u svim ravnima njegova života do kraja i bit će izvor stotina nezadovoljstava i nesreća.

 

[1] Nuh, 13-14.

[2] Er-Ra‘d, 8.

  • 22 Marta, 2019