Učinak djelatnog tevhida

Učinak djelatnog tevhida

Učinak djelatnog tevhīda je taj da čovjek nikoga i ništa ne smatra dostojnim ni zaslužnim da bude obožavano, osim Allaha, jer kako je već prije objašnjeno, niko ne zaslužuje da bude obožavan, osim Onoga Ko je Stvoritelj i Gospodar čovjekov. Drugim riječima, bivanje božanstvom (ulūhijjet) je nužnost stvoriteljstva (hālikijjet) i gospodarenja (rubūbijjet). S druge strane, učinak tevhīda u posljednjem obliku je i to da sva čovjekova nada bude položena u Boga. Čovjek će u svim poslovima biti oslonjen na Boga. Jedino od Njega će tražiti pomoć. Samo Njega će se plašiti i u Njega nadu polagati. Čak i u slučaju kada za ostvarenje svojih težnji čovjek ne bude imao osigurane sve uobičajene činioce, on neće izgubiti nadu, jer Bog može i drugim putevima, a ne samo običnim, osigurati njegove potrebe. Takav čovjek nalazi mjesto pod posebnim Božijim skrbništvom i posjeduje potpunu duševnu smirenost:

Znajte, zaista za štićenike Božije nema straha i oni nisu tužni.[1]

أَلَا إِنَّ أَوْلِيَاءَ اللَّـهِ لَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

Ova dva zaključka nalaze se ajetu koji svaki musliman više puta dnevno ponavlja:

Samo Tebe obožavamo, i samo od Tebe pomoć tražimo.[2]

إِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi

[1] Junus, 62.

[2] El-Fatiha, 5