Učinak obraćanja Bogu

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj II
Share

Učinak obraćanja Bogu 

Oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili...[1]

 الصَّابِرِينَ وَالصَّادِقِينَ وَالْقَانِتِينَ وَالْمُنفِقِينَ وَالْمُسْتَغْفِرِينَ بِالْأَسْحَارِ

Potreba za Bogom iskazuje se obraćanjem Bogu. To obraćanje je uzvik nemoći, zahtjev za pomoć, svojevrsna pjesma ljubavi, to nije samo sklop riječi čije značenje ne razumijemo. Učinak ovoga iskrenog obraćanja Bogu je gotovo uvijek pozitivan. I kao da Uzvišeni sluša Svoga roba i daje mu neposredan odgovor. Tada se događaju neočekivane stvari. Uspostavlja se divna duhovna ravnoteža. Ovaj svijet gubi svoje nemilosrdno i nasilničko lice i postaje milostiv. Tada neka čudna snaga poteče iz naše nutrine. Čežnjivo i plačno obraćanje Gospodaru daje čovjeku snagu podnošenja tuge i nesreća, pa kada ne može naći logične riječi za buđenje nade, dova mu daje nadu da ustraje i ostane čvrst u velikim događajima.

Svijet nauke razlikuje se od svijeta dove, ali nije potpuno različit od njega, kao što se ni racionalno od iracionalnog u potpunosti ne razlikuje. Koliko god ovaj kvalitet bio neshvatljiv – potrebno je priznati njegovo postojanje.[2]

U časnom Kur’anu su razumom neobuhvatljive i nemjerljive zbilje nazvane jednom riječju – gajb (nevidljivo). Vjernici su obavezni da u te zbilje, koje nadilaze ljudski um, vjeruju.

Oni koji u nevidljivi svijet (gajb) budu vjerovali[3]

الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْغَيْبِ

Bez sumnje, znatan dio islamskih odredbi, iz oblasti obredoslovlja (ibadeta), trgovine i politike, kaznenog prava i obeštećenja za tjelesne povrede ili ubistvo, razumljiv je i racionalno i naučno objašnjiv, dok je manji dio vjerskih zbilja nadracionalan i nemjerljiv. Međutim, vrlo je važno znati da se vrijednost shvatljivih, vidljivih i mjerljivih odredbi vjere zasniva na nemjerljivom dijelu vjere. Prvi i najvažniji oslonac vjere jeste iman (vjerovanje) u Boga. Sveto Božije Biće kao i vjerovanje u Njega predstavljaju gajb (nevidljivo), a oboje su nemjerljive činjenice i oboje je nadrazumsko.

Isto je tako i Poslanstvo (nubuvvet) utemeljeno na Objavi (vahj). A i sama Objava je istina koja se ne može izračunati i nadilazi razum i nauku. Proživljenje je jedan od stubova imana, a i njegova dubina je razumu nedokučiva. Onaj ko vjeru posmatra samo s gledišta razuma i mjerljivih vrijednosti te zaželi sva uvjerenja i propise vjere podvrgnuti naučnim proračunima – sigurno nije razumio zbilju i suštinu Božije vjere niti je shvatio sveti cilj islama i Kur’ana. To je nešto poput nemogućnosti materijalnog i proračunatog razumijevanja stvarne ljepote skupocjene slike, ako bi se ona gledala sa stanovišta analize boja i naučne analize hemičara. Duhovna ljepota Božije vjere i prosvijetljenost imana Božijih robova također se ne može iskazati jezikom razuma, niti putem naučne procjene.

 

[1] Ali ‘Imran, 17.

[2] Rah va rasme zendegi, str. 137.

[3] El-Bekare, 3.

  • 19 Juna, 2019