Skrušenost ali ne i ulagivanje

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj II
Share

Skrušenost ali ne i ulagivanje 

 

A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.[1]

وَلِلَّـهِ الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَـٰكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَا يَعْلَمُونَ

Poniznost, dodvoravanje, laskanje i ulizivanje još su neke od reakcija koje pokazuju osobe sa osjećajem niže vrijednosti.

Neke osobe koje u svojoj nutrini pate od slabosti, nemoći, posramljenosti, niskosti, straha, ukratko, od neke vrste kompleksa, radi kompenzacije nedostataka i skrivanja svojih kompleksa od ljudi, pribjegavaju ponižavajućoj skrušenosti i ulizivanju. Ova vrsta iskazivanja vlastite slabosti i poniženosti kako sa aspekta vjere tako i sa aspekta nauke je nepoželjna ljudska osobina. Nažalost, mnogi ljudi boluju od ove moralne i duhovne bolesti.

Prije svega, potrebno je da se osvrnem na jednu važnu pohvalnu i moralnu odliku kojoj islamska etika poklanja pažnju, a to je skrušenost. Svaki musliman u svojim odnosima sa drugima obavezan je ne samo da se kloni oholosti i oholog ponašanja, nego je pored toga obavezan da prema ljudima iskaže svoju skromnost i da svakoj osobi, kojem god društvenom sloju ona pripadala, ukaže dužno poštovanje.

O skrušenosti i njenoj moralnoj i društvenoj vrijednosti, izrečeno je mnoštvo hadisa, koje je ulema prenijela u svojim knjigama. Uzoriti islamski predvodnici bili su ukrašeni ovom osobinom i praktično su je pokazivali i primjenjivali u svom odnosu sa svim slojevima društva, bogatim i siromašnim, crnim i bijelim.

Prenosi se da je hazreti Musa ibn Džafer prošao pokraj crnca neugledne pojave. Poselamio ga je i sjeo pored njega. Dugo je sa njime razgovarao, a potom mu je u stojećim stavu iznio svoju spremnost da udovolji njegovim potrebama. Neki ljudi koji su promatrali ovaj prizor rekoše: “O sine Poslanikov, pa zar ti da sjediš sa ovakvom osobom i još pitaš za njegove potrebe, a on je taj koji ima potrebu za tobom?”

Imam, a.s., u odgovoru reče: “On je jedan od Božijih robova, brat po knjizi Božijoj i komšija na zemlji Božijoj. Povezuju nas Adem, najbolji otac i islam, najbolja vjera.”[2]

Čovjek iz Balha kaže: “Na putovanju Alija ibn Musaa Er-Ride, a.s., u Horasan bijah u njegovoj pratnji. Jednog dana sjeli smo za sofrom svi: sluge i crni i bijeli robovi. Rekoh mu: ‘Bilo bi bolje da robovi i sluge imaju odvojenu sofru.’ Imam reče: ‘Šuti, Bog je jedan za sve nas, pramajka i praotac svih nas su isti. Nagrada i kazna svakog čovjeka bit će mjerena njegovim djelom.[3]

Mnoštvo je hadisa poput ovog koji govore o potpunoj i savršenoj skrušenosti časnog Poslanika, s.a.v.a., i čistih Imama, a.s., u njihovim odnosima sa svim slojevima ljudi. Prvaci islama, osim što su savjetovali drugima skrušenost, sami su im, svojim djelom i postupcima, držali lekciju iz morala i ćudoređa.

Kada je riječ o pohvalnoj skrušenosti vrijedi primijetiti dvije važne stvari, koje uvijek treba imati na umu:


  1. Ne prelaziti granice u skromnosti i skrušenosti, ne pretjerivati i ne izlaziti iz okvira, jer je pretjerana skrušenost ulizivanje i laskanje, a to je samo po sebi loša osobina.
  2. Važno je da psihološki izvor skrušenosti i poniznosti bude ljudska plemenitost i vrlina i poštivanje prava drugih, a ne slabost duše i niskost.

Jasnije rečeno, skrušen je onaj čovjek koji je siguran u svoju ličnost i koji u svom unutarnjem biću ne osjeća nikakvu vrstu poniženosti.

Jedino se poštivanjem ljudske dužnosti, i moralnih osobina iskazuje poštovanje i skrušenost prema ljudima.

Imam Ali, a.s., je ukazujući na osobine vjernika rekao: “Oni su ljudi blagi, nježne prirode i skromni. A njihova duša je čvršća od kamena. U odnosu sa ljudima oni su skromniji i skrušeniji od robova.”[4]

U ovome hadisu Imam Ali, a.s., zapravo kazuje da je duh skrušenog vjernika čvršći od tvrdog kamena. Ovim se hoće kazati da vjernikovi duševni smiraj, spokoj i sve moralne vrijednosti – poput skrušenosti i skromnosti – potiču iz ovog postojanog stanja njegova duha.

Skrušenost čije je izvorišite unutarnja poniženost i inferiornost, skrušenost koja proizlazi iz straha i pohlepe, ukratko, skrušenost koja se temelji na osjećaju niže vrijednosti i niskosti, ne samo da neće proizvesti uzvišenost duha i čistoću duše, već će sama postati uzrokom ukorjenjenosti unutarnjih niskosti i uvod u predaji poniženju. Posebno u slučajevima gdje skrušenost prelazi svoje granice i ulazi u fazi ulizivanja prema nećistoj društvenoj sredini.

Islam polaže izuzetnu pažnju na čuvanje časti i ugleda muslimana, te njihovo dostojanstvo spominje uporedo sa dostojanstvom Boga i Poslanika navodeći ga kao uzvišeno. Islam svoje sljedbenike odvraća od svake radnje koja će dovesti do njihovog poniženja i istu im jasno zabranjuje. U Kur’anu se kaže:

Allahu pripada čast i Poslaniku i vjernicima.[5]

 

 

 

[1] El-Munafikun, 8.

[2] Tuhafu-l-ukul, str. 413.

[3] Sefine, str. 667.

[4] Nehdžu-l-belaga, str. 1234.

[5] El-Munafikun, 8.

  • 29 Jula, 2019