Uloga ovog svijeta kao sredstva
U nastavku hadisa Poslanik, s.a.v.a., kaže:
“O Ebu Zerre, budi na Ovom svijetu kao da si stranac ili putnik i ubrajaj sebe među mrtve.”
Poslanik, s.a.v.a., savjetuje da na Ovom svijetu budemo kao stranac koji dolazi u neki grad. Treba pogledati kako će on u tom gradu, u kojem nema poznanika ni prijatelja, živjeti. Da li se, s obzirom da nema nikog bliskog, može zabavljati? Domovina vjernika je Budući svijet, a na Ovom je kao putnik. Prema tome, ne razmišlja o tome kako će se zabavljati i provoditi. Poslanik, s.a.v.a., savjetuje da na Ovom svijetu budemo kao putnici koji prelaze neki put i nemaju prilike za stajanje i zadržavanje.
Moguće je da vanjština ovakvih riječi čovjeka odvede do pogrešnih zaključaka. Štaviše, može se umisliti i da se trebamo odvojiti od društva i da ne trebamo razmišljati o kući i zasnivanju porodice, i na kraju, da se treba suzdržavati od blagodati Ovog svijeta i samo o Onom svijetu razmišljati, zato što je vječno boravište čovjeka tamo! Nema sumnje da ovakav zaključak nije u skladu sa osnovnim učenjima islama. Upravo suprotno: moguće je da stjecanje prijatelja i druga, zasnivanje porodice, sakupljanje imetka, osiguravanje doma itd. – da se sve to radi za Onaj svijet i da privrženost Ovom svijetu nije ono što čovjeka pokreće, već da ono što čovjeka pokreće bude pažnja prema Onom svijetu i pokoravanje zapovijedi Božijoj, zato što je putem Ovog svijeta i korištenjem mogućnosti i užitaka Ovog svijeta moguće postići onosvjetska savršenstva i blizinu Božiju.
Zapravo, onaj koji je Budući svijet izabrao za cilj – Ovaj svijet je sebi izabrao za sredstvo. Ako čovjek ne može pred Ovim svijetom zatvoriti oči i učiniti ga sredstvom za Onaj svijet, bar bi trebao biti poput putnika koji je stao da odmara, ne bi li obnovio svoju snagu. Iako su u očima ovakve osobe primarne onosvjetske stvari, ona ne može u potpunosti izbjegavati Dunjaluk. Bar se može okoristiti mogućnostima i dopuštenim stvarima Ovog svijeta u mjeri obnavljanja moći, pribavljanja potreba i neophodnosti, kako je i Imam Musa ibn Džafer a.s preporučio, uzimajući u obzir ovo pitanje“I odvoji te dio svog dnevnog vremena za dozvoljene užitke.”
Rečenica: “I ubrajaj sebe među mrtvim”, najviši je izraz koji je Poslanik, s.a.v.a., upotrijebio. Ipak, moguće je da se i iz ovog izvuku pogrešni zaključci, kao naprimjer sljedeći: Kada Poslanik, s.a.v.a., poručuje: “i ubrajaj sebe među mrtvim”, vanjština ovih riječi znači kako su mrtvi lišeni i najneophodnijih blagodati kao što su konzumiranje hrane i pića, pa se i ti, također, uzdrži od Ovog svijeta i od korištenja njegovih mogućnosti. Međutim, Poslanikova, s.a.v.a., namjera je da upozori na to da obratimo pažnju na svoje vječno boravište. Kada je život na Ovom svijetu put i most za stizanje na Vječni svijet, onda se pažnja mora usmjeriti ka stvarnom cilju i vječnom boravištu i mora se truditi za pripremanje sebe za taj život te pripremiti dovoljno zaliha, da se ne bismo tamo osramotili i bili pognute glave. Prema tome, namjera Poslanika, s.a.v.a., nije da trebamo ovosvjetske poslove u potpunosti odbaciti ni da ne trebamo misliti na pribavljanje životnih potrepština i stvari koje će nama i našoj djeci omogućiti mirnu budućnost.
Izvlačenje pogrešnih zaključaka iz ajeta i predaja među muslimanima je nešto što je postojalo i u ranom dobu islama, kao onda kada je u vrijeme Poslanika, s.a.v.a., objavljen ajet o Božijoj kazni. Neki ashabi Poslanika, s.a.v.a., odrekli su se domova, sastajanja sa svojim suprugama, jedenja i odjeće, okrenuvši se samo ibadetu. Kada je ta vijest stigla do Poslanika, s.a.v.a., pozvao ih je i rekao: “Zašto tako radite, ja koji sam vaš Poslanik, a pored ibadeta i posta, sastajem se i sa svojim ženama i koristim se užicima Ovog svijeta; zato i vi slijedite mene i ne zapostavljajte svoje domove i živote.”
Uzimajući u obzir prethodne sadržaje, obavezno je spomenuti i sljedeće: Moguće je da neko na Ovom svijetu živi u obilju blagodati, a da ipak ne bude prevaren Ovim svijetom jer je moguće koristiti sve materijalne stvari kao sredstva na putu stizanja do Istine. Također se mora paziti i na to da, kada se govori o pokuđenosti Ovog svijeta, to ne znači kuđenje i smatranje bezvrijednim prirodnih i materijalnih blagodati, jer sve to spada u Božija stvorenja i Njegova znamenja. Zapravo, kudi se način gledanja i namjera čovjeka koji postaje ovisan o Ovom svijetu i njegovim blagodatima i izabire ih kao svoj glavni cilj, zaboravljajući da one imaju samo ulogu sredstva. U skladu sa rečenim, ovdje se kudi čovjek i njegov nepoželjan način upotrebe materijalnih sredstava.
Ali, a.s., kada opisuje Poslanika, s.a.v.a., kaže:
“Zato je srcem svojim ostao daleko od Ovog svijeta i umrtvio je spominjanje njegovo u duši svojoj.” (Nehdžul-belaga, Fejzul-islam, govor 108, str. 294)
“O Ebu Zerre, kada osvaneš, ne govori sebi da ćeš dočekati noć, a kada si u noći, ne govori sebi da ćeš dočekati jutro.”
“Koristi zdravlje svoje prije bolesti svoje, i život svoj prije smrti svoje, jer ti ne znaš šta će se sutra desiti.”
U ovom dijelu Poslanik, s.a.v.a., savjetuje: Koristi priliku i cijeni svoj današnji dan, jer ne znaš hoćeš li sutra biti živ ili ne. Također, dok se nisi razbolio, koristi blagodat zdravlja.
