Usklađenost ljudske prirode i odgoja
Usklađenost ljudske prirode i odgoja
Ukoliko se načelo razlike među ljudima, koje je uspostavljeno Božijim mudrim određenjem, ne bude uvažavalo u praksi, te ako odgoj svake osobe ne bude usklađen sa pojedinačnom iskonskom prirodom, čovječanstvo će, bez ikakve sumnje, biti lišeno savršenstva koje zaslužuje i bit će unazađeno, upravo u onoj mjeri u kojoj se ljudi ne budu odgajali prema njihovoj iskonskoj prirodi.
Neka djeca se rađaju sa nepoželjnim osobinama i te osobine postaju prirodno ukorijenjene u njihovom biću, poput urođene razdražljivosti, sadizma i tome slično.
Kada je nečiji karakter pod uticajem unutrašnjih podražaja, onda taj bijes možemo zvati glavnom odlikom. Dijete ne zna šta da čini ili ne shvata stanje u kojem se nalazi. Usto, ovaj bijes je životinjski, snažan i opasan.
Dijete se valja po zemlji, trpi bolove, udara glavom u zid, čupa kosu, udara, grebe, ujeda druge, razbija namještaj i staklo, a čak se može dogoditi i da nekoga ubije.
Nakon prolaska krize kod njega se javlja stanje zapanjenosti, a nakon što se potpuno iscrpi, ono ima veliku potrebu za snom.[1]
Ovakva su djeca u posebnim okolnostima zadobila ove osobine i ne treba ih zbog toga koriti.
Imam Sadik, a.s., je rekao:
لَو عَلِمَ النَّاسُ كَيفَ خَلَقَ اللهُ، تبارك و تعالى، هذا الخَلْقَ لَمْ يَلُمْ أحدٌ أحداً
“Kada bi ljudi znali kako je Bog ljude stvorio različitim, nikada niko nikoga ne bi korio.”[2]
Ovakvu djecu treba staviti pod ispravan nadzor i odgoj, a odgajatelj treba biti upućen u sve detalje njihove psihe kako bi nepoželjne sklonosti usmjerio u ispravnom pravcu i na taj način ih zadovoljio.
Moguće je da osoba koja voli ljude mučiti (sadist), u skladu sa stepenom kulture i uvjetima života, svoje sklonosti zadovolji i na drugi način. Naime, ukoliko posjeduje imalo znanja i kulture, može izabrati posao mesara, a ukoliko završi visoke škole, može se baviti hirurgijom. Na taj način će se njene sklonosti ka mučenju drugih simbolički provesti u djelu.[3]
Iz ovoga se može izvući zaključak da porodica, osim ishrane, čuvanja i običnog odgoja, može preuzeti tri važne uloge:
- Porodica može sve unutarnje i ljudske sklonosti podvrgnuti posebnom tretmanu te svaku od tih sklonosti zadovoljiti na određenom mjestu i u ispravnoj mjeri. Tako će dijete izrasti kao potpuna i cjelovita ličnost.
- Ako se radi o djetetu koje posjeduje neke izuzetne osobine, onda mu u tom pogledu treba posvetiti izuzetnu pažnju i prirediti mu potrebne uvjete da te osobine i potencijale ostvari. Treba mu omogućiti povoljne uvjete da svoje potencijale pretoči u zbilju.
- Ukoliko dijete bude imalo neke nevaljale i neodgovarajuće sklonosti i osobine, onda ga treba staviti u odgovarajuće uvjete te pokušati, što je više moguće, te loše sklonosti usmjeriti u pravom i željenom pravcu. Ovakvo šta nije moguće izvesti u obdaništu.
[1] Će midanim (Etfale dušvar), str. 48.
[2] Vesail, sv. 4., str. 71.
[3] Ma ve farzandane ma, str. 5.
