Čednost 

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj II
Share

Čednost 

Čednost je jedna od uzvišenih sklonosti čovjeka koju vješt odgajatelj ispravnim odgojem razvija u odgajanikovoj duši. Učinak ove moralne vrline se ogleda u kontroli seksualnog nagona. U primjerima kada strast proradi i pobuni se te čovjeka vodi u krajnosti i pretjerivanje, pred njom se poput snažne brane postavlja ustaljeno svojstvo čednosti i sprečava njenu nasrtljivost i griješenje te čovjeka čuva od moralnog razvrata i sigurne propasti.

Osobe koje su lišene moralne osobine čednosti, uvijek su izložene opasnosti od moralnog stropoštavanja, iz kojeg mogu proizaći bolne posljedice.

Ukoliko ih događaji i životne okolnosti usmjere na rub provalije strasti i na djela oprečna čednosti, teško je povjerovati da će se moći sačuvati i izbjeći teške posljedice i nesreće.

Osnovne pohvalne osobine poput čednosti, kao i druge uzvišene sklonosti u čovjeku, počinju se oblikovati još od doba ranog djetinjstva. Roditelji trebaju iskoristiti doba djetinjstva svoje djece i ovu čovječnu osobinu u djeci razviti prije njihovog zrelog doba.

Čedni i neporočni razgovori i ponašanje čednih roditelja, kao i čisto ozračje unutar porodice, koje roditelji stvaraju za odgoj i oblikovanje trajne odlike čednosti i kreposti kod djece, najbolji su put za odgajanje ove dragocjene osobine kod djece.

Islam u odgojnom programu djeteta itekako uzima u obzir ovo značajno moralno načelo. Stoga je islam roditeljima, da bi oni valjano odgojili čednost kod djece, dao sve potrebne upute.

Bez sumnje, jedan od najjačih ljudskih nagona je nagon seksualne želje.

U današnjoj naučnoj terminologiji pod seksualnim nagonom se ne podrazumijeva samo želja za seksualnim odnosom muškarca i žene nego se pod “seksualnim željama” ima u vidu jedno šire značenje, a želja za spolnim odnosom je jedno od njegovih očitovanja.

Po mišljenju današnjih naučnika, seksualni nagon je poput središta ljubavi i topline, koje se od početka nalazi u ljudskom biću. U vrijeme djetinjstva i u godinama prije puberteta ova sklonost se blago pojavljuje i pokazuje kroz različite aspekte i na različite načine. A u godinama puberteta uzavrela strast šiba poput plamenog jezika i pokazuje svu svoju vrelinu i ukazuje na uzbuđenje. Pod uticajem strasti temperament mlade osobe postaje buran i postaje izvor velikih promjena u njenoj duši i tijelu.

Većina učenjaka prihvata činjenicu da neki dječiji postupci proističu iz seksualnog nagona. Međutim, Freud u ovom, kao i u nekim drugim primjerima, pribjegava pretjerivanju i krajnostima te skreće s kolosijeka zbilje i stvarnosti. On je u svojim teorijama otišao u krajnost i previše se oslonio na seksualni nagon. Otišao je čak dotle da je i majčinu ljubav sveo na seksualne strasti, o čemu mi dalje nećemo raspravljati. Freud je uvjeren da u čovjeku postoje samo dva glavna nagona: prvi je ljubav prema sebi, a drugi je seksualni nagon. On veliki dio ljudskih užitaka, od početka djetinjstva do kraja života, smatra proizvodom tog seksualnog nagona.

Po Freudovom mišljenju, i po mišljenju njegovih pristalica, užitak djeteta dok se hrani majčinim mlijekom ili kada sisa svoj prst, svoj korijen ima u seksualnosti.

Seksualnost djece i seksualnost odraslih imaju isto izvorište, tj. istovjetna pokretačka sila pokreće i jedne i druge. Zbog ovog zajedničkog izvora dovoljno je da mi nekim postupcima i pokretima djeteta pripišemo seksualnu suštinu i ubrojimo ih u jednu od etapa seksualnosti.

Freud ovim postupcima određuje različite etape, što znači da se dječija seksualnost prvo ispoljava preko usta i da se izvodi kroz sisanje dojke. Potom se isti nagon prenosi na zube, odnosno na ujedanje.[1]

Neki učenjaci su uputili kritičke opaske Freudu, smatrajući jedan dio njegove teorije nerealnim, a da bi je opovrgnuli, iznijeli su odgovarajuće dokaze. Međutim, i sami su priznali da neke dječije reakcije proizlaze iz nagona seksualne želje.

Moris Dis, profesor na univerzitetu u Strazburu, kaže:

Kada god zaželimo da sve Freudove teorije o seksualnosti prihvatimo, pretjerali smo. Potrebno je napraviti odabir Freudovih teorija, što se u posljednjih nekoliko godina postepeno i čini, s tim što pitanje seksualnosti ne treba miješati s pitanjem ljudske reprodukcije. Jedna stvar se ne može poreći: dijete, posebno u drugom razdoblju svoga djetinjstva (od tri do šest godina), već posjeduje stanovitu seksualnost. I ova činjenica nipošto nije samo svojstvena ljudima, jer svi znaju da majmun, naprimjer, nekoliko godina prije punoljetnosti pokazuje izvjesne znake preuranjenog seksualnog ponašanja.[2]

 

[1] Andišehaje Frojd, str. 42.

[2] Će midanam (Bulug), str. 43.

  • 18 Jula, 2019