Veza tijela i duše

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj I
Share

Veza tijela i duše

Ako neko ko ne zna ništa o književnosti i likovnoj umjetnosti jednog dana uzme pero u ruku pa potom mjesecima i godinama praktično vježba, njegov duh potpada pod uticaj ove tjelesne vježbe te on najzad stiče postojanu osobinu slikara i pisca. Nakon nekoliko godina, on ulazi u red najboljih i najnadarenijih pisaca i slikara svijeta. Prema tome, tijelo ostvaruje uticaj na duh.

Neki čovjek pod uticajem nekog događaja stiče strah ili se pak stidi nekog događaja. Strah i stid su osjećaji duha i predstavljaju odlike duše. Međutim, ova psihička stanja neposredno ostvaruju uticaj na tijelo. Preplašenom čovjeku lice poblijedi, a postiđenom lice pocrveni. Dakle, duša ostvaruje uticaj na tijelo.

Današnji svjetski naučnici smatraju da nema sumnje u međusobni uticaj tijela i psihe te na tragu usavršavanja znanja o ovom, na jedan upečatljiv način spomenuti tematiku iznose u svojim naučnim radovima.

Psihološke aktivnosti sasvim sigurno su povezane sa fiziološkim aktivnostima tijela. Moguće je uočiti neke tjelesne promjene kao posljedicu psiholoških promjena, a i obrnuto, moguće je primijetiti psihološke promjene kao posljedice tjelesnih promjena. Ukratko, sklop ljudskog tijela i duše uz pomoć tjelesnih i psihičkih činilaca ravnomjerno prihvata uticaje i mijenja se.[1]

Mozak nije sazdan isključivo od nervnih tkiva i sastoji se od moždane mase u koju su uronjene nervne ćelije. Građa te mase se uslađuje posredstvom sastojaka krvnog seruma. S druge strane, krvni serum sadrži izlučevine svih žlijezda sa unutrašnjim lučenjem koje su razbacane po tijelu. Prema tome, svi tjelesni organi, uz posredstvo krvi i limfe, nalaze svoje prisustvo u mozgu tako da naša mentalna stanja na neki način zavise od hemijskog sastava hormona mozga i strukture moždanih ćelija. Ako naprimjer unutrašnjosti tijela bude uskraćeno lučenje žlijezde epifize, bolesnik pada u duboku malaksalost i liči na hladnokrvne životinje ili npr. kod poremećaja tiroidne žlijezde dolazi do nervnih i psiholoških stimulacija kao i otupljenosti i zaglupljenosti. U porodicama u kojima su ova oštećenja nasljedna primjetan je veliki broj maloumnih i agresivnih pojedinaca.[2]

Dovoljno je da krvna plazma bude lišena nekih materija pa da se izgube najuzvišenija duhovna očitovanja. Kada, primjera radi, tiroidna žlijezda ne luči tiroksin, ne ostaju očuvana inteligencija, osjećaj za dobro, ljepotu i vjeru. Povećanje ili smanjenje količine kalcija je razlog psihičkih poremećaja. Čovjekova ličnost usljed hroničnog alkoholizma biva postepeno degradirana.

Sigurno je da je psihološko stanje povezano sa stanjem tijela. Isto tako, umske i emotivne aktivnosti proizlaze iz fizičkih, hemijskih i fizioloških stanja udova – što znači da proističu iz ovosvjetskih aspekata.[3]

Iz ovih nekoliko redova postaje jasno koliki je uticaj tijela i fizičkih sila na duhovne i psihičke instrumente u čovjeku. Ovom prilikom ćemo još nešto kazati o uticaju čovjekove psihe na različite aspekte tjelesnog ustrojstva.

Dobro znamo da je čovjek podložan uticaju promjena do kojih dolazi prilikom kolanja krvi i da uz pomoć nerava krvnih sudova dolazi do širenja ili sužavanja kapilara. Ponekad samo jedna iznenadna neprijatna vijest može uzrokovati skupljanje srčanih arterija te dovesti čak i do smrti. Emocionalna stanja uvećanjem ili smanjenjem lokalnog krvotoka utiču na sve žlijezde s unutrašnjim lučenjem i uzrokuju njihovo pretjerano lučenje ili potpuno obustavljanje lučenja, ili čak ponekad dovode do promjena njihovih hemijskih aktivnosti. Gledanje hrane ili izražavanje želje za njom uzrokuje lučenja pljuvačke. Kanon je u jednom od svojih čuvenih eksperimenata ustanovio da ako mačku žestoko prepadnemo krvne žile njene nadbubrežne žlijezde se šire, čime nadbubrežna žlijezda u krv ubacuje adrenalin. Adrenalin povećava krvni pritisak i brzinu protoka krvi i time priprema tijelo za napad ili odbranu. Podložnost uticajima naročito je uočljiva kod osoba izuzetne osjetljivosti.

Neobične promjene dešavaju se u njihovom tkivu. Sva kosa jedne mlade Belgijanke, koju su njemački nacisti osudili na smrt, iznenada je, na noć prije pogubljenja, potpuno obijelila. Tokom bombardovanja na nadlaktici jedne žene su se pojavile čestice osipa, koje su se širile i postajale crvenije s eksplozijom svake naredne bombe. Žoltron je iz vlastitog iskustva ustanovio da jedan duševni udarac može izazvati promjene u krvnim sudovima. Kod osoba koje su osjetile veliki strah primijetio je da su bijela krvna zrnca smanjena u odnosu na njihovu prirodnu veličinu, da osobama padne krvni pritisak i da im se smanji vrijeme zgrušavanja plazme.[4]

Duševna neraspoloženja dovode do zastoja u radu jajnika. Iskustva iz posljednjeg rata su pokazala da dug boravak u ratnim logorima blokira menstrualno krvarenje, koje se javlja kao posljedica ovulacije jajnika. Čim bi se žene vratile u normalan život, ova bi anomalija nestala bez ikakvih liječenja.[5]

O jednom tjelesnom poremećaju uzrokovanom nekom vrstom duševne bolesti navodi se sljedeće. Događa se da svi mišići i živci dožive poremećaj. Jednog trenutka mokrenje bude intenzivno, a drugog trenutka se jako smanji. Želudac radi ili pretjerano ili preslabo. Pacijent u jednom stanju pati od nesanice, a u drugom stanju mu se spava. Polne aktivnosti pacijenta odskaču od normalnog stanja; nekad osjeća veliko uzbuđenje, a drugi put ne osjeća ništa. Ponekad doživljava rastrojenost i zastranjivanje. Koža njegova tijela također doživljava promjenu; u nekim slučajevima na koži se primjete manje akne koje se ni na kakav način ne mogu liječiti, a u drugom slučaju one na čudan način iščeznu. Sve su to poremećaji ove neobične bolesti.[6]

 

[1] Ensane našenahte, str. 135.

[2] Ibid.

[3] Rahe zendegi, str. 26.

[4] Ensane našenahte, str. 138.

[5] Hormonha, str. 33.

[6] Će midanim (Bimarihaje ruhi ve asabi), str. 11.

  • 16 Marta, 2019