Vjerovanje i društveni odnosi

Autor: Murteza Mutahari
Izvor: Čovjek i vjerovanje Monoteistički svjetonazor
Share

Uloga vjerovanja u poboljšanju društvenih odnosa

Čovjek, kao i neka druga živa bića, stvoren je kao društveno biće.

Jedinka sama nije sposobna zadovoljiti svoje potrebe.

Život treba pretvoriti u kolektiv u kojem će svi imati udjela u obavezama i dobitima i među pojedincima treba uspostaviti jednu vrsta raspodjele posla.

Po tom pitanju postoji jedna razlika između čovjeka i životinja koje imaju društveni život, kao što su pčele.

Naime, kod pčela se podjela poslova i obaveza odvija instinktivno, po naredbi prirode i oduzeta im je mogućnost svakog oblika odstupanja i neposlušnosti, dok čovjek, koji je slobodno biće i ima mogućnost odabira, svoj posao treba obaviti slobodno kao “obavezu” i “dužnost”.

Drugim riječima, isto kao što su potrebe ovih živih bića društvene, društveni instinkti na prisilan način vladaju njima. Čovjekove potrebe pak su društvene iako takvi instinkti ne vladaju njime. Društveni instinkti čovjeka postoje u njegovoj unutrašnjosti u obliku jednog niza “zahtjeva” koji se trebaju razviti u okrilju poduke i odgoja.

Zdrav društveni život je onaj u kojem pojedinci poštuju međusobne zakone, granice i prava, gdje pravdu smatraju svetom, gdje jedni prema drugima iskazuju ljubav, gdje svaki od njih želi drugome ono što želi sebi i ne želi nikome ono što ne želi ni sebi, gdje postoje međusobno povjerenje i sigurnost, gdje će jamac njihovog međusobnog povjerenja biti kvaliteti njihovih duša, gdje će svaki pojedinac sebe smatrati obaveznim i odgovornim u svom društvu, gdje se u najtajnovitijim kucima iz njih očituje ista ona bogobojaznost i čednost koja se očituje u javnosti, gdje jedni drugima čine dobročinstvo bez ikakvog interesa, gdje će se ustati protiv nepravde i tlačenja, gdje neće dati priliku tlačitelju i razvratniku da počini nasilje i razvrat, gdje će se cijeniti moralne vrline i gdje će jedni sa drugima biti složni i jedinstveni kao dijelovi tijela.

Ono što više od ičega drugog pravo čini poštovanim, pravdu svetom, srca međusobno milostivim, što uspostavlja uzajamno povjerenje među ljudima, prožima bogobojaznošću i čednošću dubine čovjekove svijesti, daje valjanost moralnim vrijednostima, stvara smjelost suprotstavljanja tlačenju i zajedno uvezuje i ujedinjuje sve pojedince kao dijelove jednoga tijela jeste religijsko vjerovanje.

Iskre čovječnosti koje svijetle poput zvijezda na nebu burne ljudske historije upravo su one koje su se napajale sa vrela vjerskih osjećanja.

  • 6 Decembra, 2019