Vrijednost ambicija
Vrijednost ambicija
Imam Ali, a.s., je kazao: “Vrijednost čovjeka je u mjeri njegovih ambicija.”[1]
Prema tome, vrijednost ličnosti svake osobe treba tražiti u visini njene ambicije i količini samopouzdanja. Čovjeku kojem je ova duhovna vrlina veća i vrijednost je veća.
U islamu, osnova sreće i dobrobiti, kao i nesreće i propasti čovjeka, u njemu je samom. On je taj koji može, na tragu vlastitog napora i pregnuća, izvršavanjem svojih dužnosti i obaveza, sebe učiniti sretnim. A on je, također, onaj koji se može svojom lošom namjerom zaprljati lošim djelima i predati nesreći i kazni Božijoj.
Islam se, međutim, u stvaranju samopouzdanja nije zadovoljio samo iznošenjem pojedinačne odgovornosti, te oživljavanjem ličnosti muslimana, nego je oslanjanje na stvorenja, što je suprotno samopouzdanju, označio kao pokuđeno i svoje sljedbenike je upozorio da se klone toga.
Imam Sedždžad, a.s., je kazao: “Sve dobrobiti i sva sreća, po mom mišljenju, u tome su da čovjek odbaci nadu i pouzdanje u ono što je u rukama drugih ljudi.”[2]
Imati samopouzdanje, osloniti se na sebe, stati na svoje noge, snagom cijele svoje ličnosti činiti napor i zalaganje na putu vlastite materijalne i duhovne sreće, predstavlja izvorište lične neovisnosti i dostojanstva kod Uzvišenog Boga i Njegovih stvorenja. Obrnuto, oslanjanje na ljude, bivanje parazitom, pohlepno usmjeravanje prema onome što drugi imaju, nadanje ovome i onome – sve to je odraz materijalne i duhovne lišenosti i razlog poniženosti i kod Boga i kod stvorenja.
Imam Sadik, a.s., je kazao: “Dostojanstvo vjernika je u tome da ne polaže nadu u ono što je u rukama ljudi.”[3]
Bezlične i neambiciozne osobe u teškim i prevrtljivim vremenima i životnim borbama nemaju snagu otpornosti, vrlo brzo dožive poraz i potpuno poniženi se povlače. One osobe pak koje su naoružane ambicioznošću, osobe koje se oslanjaju na sebe, koje imaju samopouzdanje, u životnim teškoćama i borbama pružaju žestok otpor, nose se sa teškoćama i na kraju uspijevaju.
Imam Ali, a.s., je kazao: “Strpljivost i suzdržanost su dva blizanca i oba su plod uzvišenih ambicija.”[4]
Dakle, na temelju visokih ambicija čovjek postiže dvije pohvalne vrline: strpljivost i uzdržanost od prenagljivanja.
Imam Sadik, a.s., je kazao: “Vjerniku priliči da ima osam vrlina (od kojih su i sljedeće dvije): smirenost i postojanost pri pometnjama i nesrećama te suzdržanost u iskušenjima.”[5]
[1] Nehdžu-l-belaga, Fejd, str. 1100.
[2] Kafi, sv. 2., str. 148.
[3] Isto.
[4] Nehdžu-l-belaga, Fejd, str. 1100.
[5] Kafi, sv. 2., str. 47.
