Rješenje u alkoholu?

Rješenje u alkoholu?

Jedna od reakcija nekih ljudi koji pate od kompleksa niže vrijednosti jeste traženje rješenja u alkoholu i drogi, što je, nažalost, čest slučaj u svijetu, gdje su mnogi zatrovani ovim zlom koje ruši porodice.

Čovjek čiji je jedan organ obolio i koji se zbog bolova previja, može se umiriti na dva načina. Jedan je liječenjem bolesti, a drugi je gašenjem osjećaja bolesti pomoću anestetika. U oba slučaja bolesnik biva rasterećen, s tom razlikom što se u prvom slučaju bolest zbiljski iskorjenjuje, dok u drugom slučaju bolest ostaje, samo je bolesnik ne osjeća.

Kompleks niže vrijednosti je duševna bolest koja svoga nosioca neprestano muči i ne dozvoljava mu smiraj i spokoj. I ovdje je moguće na dva načina prekinuti bolesnikovu patnju, jedan je razrješavanje čvora psihičkog kompleksa, a drugi je otupiti taj osjećaj putem opijata. U oba slučaja pacijent biva spašen od bola, s tom razlikom što je u prvom slučaju izliječen, a u drugom ne osjeća kompleks niže vrijednosti.

Osobe koje su nemoćne u liječenju svoga psihičkog kompleksa pribjegavaju alkoholu i utočište nalaze u drogi i ostalim opijajućim sredstvima, ne bi li barem nekoliko sati plamen osjećanja kompleksa zatomili i ne bi li se barem nakratko oslobodili brige i bola. Čim se uticaj opijenosti umiri, neraspoloženje i briga zajedno sa kompleksom niže vrijednosti ponovo se pokažu i svog nosioca ponovo muče.

Budući da je svaka patnja proizvod neke percepcije, treba nastojati uništiti ili oslabiti sve duhovne i tjelesne uzroke koji stvaraju tu percepciju. Upravo zato prvo sredstvo za kojim posežu ljudi jesu alkoholna pića i narkotici.

Treba znati da nastavak korištenja narkotika dovodi do postepenog slabljenja njihova djelovanja, i to na način da ona nakon dužeg uzimanja gube svoje djelovanje i ne samo da ne olakšavaju patnje već i sama mogu postati povod novih bolova i patnji, tako da uobičajeno kretanje u postojanju preinačuju u hitro kretanje ka nepostojanju.[1]

Kada se ovo pitanje istraži sa psihološkog stanovišta, ustanovit ćemo da su osobe koje posežu za ovim sredstvima uglavnom one koje su izgubile samopouzdanje i povjerenje u sebe. Nikada osoba koja sebe poznaje i koja vjeruje u svoje unutrašnje sposobnosti nije spremna da upadne u ovu skupinu. Ova skupina nesretnika u svom društvenom životu, pa i u svojoj nutrini, sudara se sa preprekama te postaju očajni i beznadežni. Umjesto da izaberu ispravan put rješavanja teškoća te da se upuste u borbu s njima, oni, odavanjem alkoholu, narkoticima, kocki i drugim štetnim navikama, nastoje zaboraviti svoj duhovni kompleks. Drugim riječima, oni nisu spremni za borbu na mejdanu života i s njega bježe.[2]

Osveta, kritika, osamljivanje, iznošenje tuđih nedostataka, konzumiranje alkohola i slična (ne)djela – sve su to reakcije koje osobe sa kompleksom niže vrijednosti ispoljavaju s ciljem da nekako nadomjeste unutrašnje poraze i da zadovolje sebe. Međutim, nijedan od navedenih postupaka ne razvezuje čvor kompleksa niže vrijednosti niti liječi skrivenu bol. Štaviše, svaka od spomenutih reakcija ima posljedice koje nanose duhovnu i materijalnu štetu čovjeku.

[1] Andišehaje Frojd, str. 108

[2] ‘Ukdeje hakaret, str. 33.